Nakon što je zviždač Christopher Wylie razotkrio spregu između Cambridge Analytice, Steve Bannona i Trumpove kampanje, Roberta Mercera te Facebooka postavilo se pitanje koliko je zaista moćna kompanija Cambridge Analytica i koliko su zaista utjecali na rezultate izbora.
Dva tjedna prije izbora direktor Cambridge Analytice koja je na temelju 50 milijuna Facebook profila pokušala utjecati na izbore Alexander Nix pohvalio se novinaru Washington Posta kako njegova kompanija ima psihološki model prema "kojem može odrediti osobnost svakog glasača u SAD-u".
Implicirao je kako će big data i njihovi softveri pomoći Donaldu Trumpu da dobije izbore. No, nikada to nikome nije izrijekom rekao. Povijest njegovih postupaka ne pokazuje kako je ovaj student sa najprestižnijeg britanskog koledža Eton skroman ili ne kaže što mu je na umu - istina je u tome što on naprosto možda nije znao hoće li Trump zaista dobiti izbore.
Novinari Posta nisu se previše obazirali na Nixa, znalo se da će pobijediti Hillary Clinton, sve dok se nije dogodilo nezamislivo - pobjedio je Donald Trump. Cambridge Analytica poslao je priopćenje za javnost naslova "Data gurui koji su predvidjeli rezultate izbora", u kojem je veteran anketa i istraživanja tržišta Frank Lutz koji je rekao kako "više nema eksperata osim eksperata iz Cambridge Analytice".
No, Eitan Hersh, profesor na Yaleu i autor knijige "Hacking the Electorate" izjavio je kako su izjave Cambridge Analytice o "čitanju" karaktera su bazično nemogući, veće šanse imaju ako samo pogađaju. Oni su samo zajahali dobar val, ništa više od toga - rekao je profesor Hersh.
Podsjetio je i kako Cambridge Analytica nije utjecala, niti je imala prilike, zaista utjecati na Brexit, u tome je prste imao samo Robert Mercer, kontroverzni milijarder koji je svojim novcem potpomogao stvaranje Cambridge Analytice nakon "pitcha" ideje o ciljanom utjecanju na glasače od strane Trumpovog stratega Steve Bannona, Alexandra Nixa i "wunderkinda" Christophera Wylieja.
Upravo Wylie kaže kako se jako dugo radilo bez da se na bilo koji način spominjalo Trumpa, on im nije bio u fokusu. Nadarenom analitičaru i programeru, koji sada žali radi svojih postupaka, izazov je bilo riješiti problem, a tek je kasnije, kaže, shvatio da sudjeluje u stvaranju Bannonovog "Frankenstein-programa".
Alexander Nix, kojeg kolege opisuju kao inteligentnog i ambicioznog snoba s Etona, rekao je pred Parlamentom kako je njegova kompanija naprosto prirodni nastavak u nizu tradicija analize birača te pokušaja utjecanja na iste. Nixa je, nakon što je Wylie progovorio, potresao skandal u kojem ga je novinar na tajnim zadatku snimio kako klijentu nudi neetične usluge - od "klopke" s prostitutkama, do mita.
Nix, koji tvrdi da kompanija nikada nije koristila takve metode već da se on u razgovoru samo "glupavo i neoprezno" povodio za klijentom, je uklonjen s pozicije direktora kompanije "dok traje istraga".
Uz Nixa i Mercera iza Cambridge Analytice stoji još nekolicina "muškaraca iz sjene". Sir Geoffrey Pattie za vrijeme Margaret Thatcher bio je ministar obrane i ministar trgovine, a bio je i potpredsjednik Konzervativne stranke 1990. godine. Jedan je od utemeljitelja majke-kompanije iza Analytice, a to je SCL.
Za razliku od Pattieja koji se 2008. povukao, jedan od čelnih ljudi SCL-a je i Nigel Oakes. Također "čovjek s Etona" Oakes nije na glasu kao pretjerano bistar i sposoban. Njegovi su bivši kolege i suradnici, koji su htjeli ostati anonimni, rekli kako je on "usprkos svim računalima i softverima ostao vrlo rudimentaran, a većina uspjeha o kojima je pričao ostali su na nivou fantazije".
Svojedobno se hvalio kako koriste "iste tehnike kao Aristotel i Hitler".
U plejadi ličnosti ističe se zviždač Christopher Wylie, nimalo profinjen "gay vegan iz Kanade", kako se sam opisuje, od formalnog je školovanja odustao sa 16 godina radi disleksije i ADHD-a, sa 20 je naučio programirati, a bio je presretan kada je dobio posao u SCL-u jer se veselio novim izazovima. Nije imao pojma u čemu će sudjelovati, a kada se počeo premišljati već je bilo prekasno.
Oni koji ga poznaju opisuju ga kao "najpametnijeg čovjeka s kojim ćete razgovarati".
Komentatori i data analitičari za The Verge također su napisali kako "ako malo dublje zagrebete površinu jasno je da je CA bolja kao marketinška kompanija, nego kao kompanija koja targetira glasače".
Novi podatci pokazuju kako dio metoda koje je Wylie opisao kao "oružja u ratu čiji je cilj doprijeti do naših najdubljih demona" zapravo 2016. nisu niti korišteni, dok dio znanstvenika tvrdi kako su i uzročno-posljedične veze na kojima je CA bazirala svoje postupke, poput one npr. da obožavatelji kompanije Nike i čokoladice KitKat mrze Izrael, zapravo vrlo arbitrarne i nedovoljno čvrste.
Korištenje privatnih, i nelegalno nabavljenih, podataka na ovaj način je loše, piše The Verge, no neki novinari sugeriraju kako je znanje tko je što "lajkao" na Facebooku dovoljno da se dobiju izbori - čak i Wylie to misli pa je za svoj rad rekao da je to "Bannonovo oružje za psihološki rat", no to je uvećavanje i predimenzioniranje moći i dosega Cambridge Analytice.
- Čak i ako je Cambridge Analytica utjecala na izbore 2016., sve što znamo o mikrotargetiranju ukazuje da je njihova uloga bila minorna. Ideja iza njihove taktike je točna, i nije nuklearna fizika shvatiti na temelju velikog broja "lajkova" što netko voli ili čemu inklinira, no od toga doći do uspješnog utjecanja na mišljenje i poteze glasača, e to je jedna druga priča - kaže Tom Dobber koji radi doktorat o mikrotargetiranju na sveučilištu u Amsterdamu.
Možda je najbolji dokaz za nekadašnji kandidat Ted Cruz za kojeg je CA također radila kampanju, a njegovi su savjetnici to nazvali "loše potrošenim novcem jer su se modeli pokazali kao nepouzdani".
