Informacija objavljena na portalu makingstarwars. net - da bi se u Dubrovniku trebao snimati novi nastavak “Ratova zvijezda” vjerojatno je najbolja ovogodišnja vijest za hrvatski turizam.
Doduše, vijest je objavila internetska stranica grupe blogera, pasioniranih zaljubljenika u ovaj ZF serijal, pa je treba uzeti s povećom dozom skepse jer autori portala kažu da su tu informaciju “čuli iz nekoliko izvora”.
Istodobno, iz Lucasfilma, produkcijske kuće Georga Lucasa koji je stvorio “Ratove zvijezda”, nisu potvrdili ovu informaciju, a ni Hrvatski audiovizualni centar nije dobio još nikakvu službenu potvrdu niti upit.
"Čak da smo i potpisali, ne bih smio ništa o tome govoriti jer nas na to obavezuje ugovor", objasnio je ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar te dodao:
"Tek kad neka ekipa dođe u Hrvatsku i počne snimati, to postaje javna stvar, u protivnom propada ugovor i plaćaju se velike odštete. Ako ipak odluče idući nastavak serijala “Ratova zvijezda” snimati u Hrvatskoj, bit će doista razloga za slavlje."
Riječ je o jednom od najunosnijih filmskih serijala u povijesti kinematografije čiji je prošlogodišnji film “Sila se budi” u kino dvoranama širom svijeta, prema podacima Box Officea, inkasirao gotovo dvije milijarde dolara.
Ako su proteklih godina zbog serijala “Igre prijestolja”, čije su se četiri sezone snimale u Dubrovniku, taj grad obilazili deseci tisuća fanova iz cijelog svijeta, može se očekivati da će “Ratovi zvijezda” biti još bolji turistički mamac.
Godina koja je iza nas, prema broju stranih filmova snimljenih u Hrvatskoj, oborila je sve dosadašnje rekorde. Gotovo da i nije bilo dana kad se nije udarala klapa na nekom od ukupno 25 igranih ili dokumentarnih filmova.
Za ukupno 492 dana snimanja svi projekti potrošili su kod nas ukupno 167 milijuna kuna.
Kad su u pitanju igrani filmovi, najveći posao obavio je francuski redatelj i producent Luc Besson, čija je produkcijska kuća EuropaCorp k nama dovela redatelja Stevena Qualea i oskarovca J. K. Simmonsa koji igra glavnu ulogu u visokobudžetnom akcijskom filmu “Jezero”.
Set se selio iz Zagreba u Karlovac, pa u Gorski kotar, Istru i Dalmaciju, a brojna ekipa ovdje je boravila ukupno tri mjeseca. Trošak je iznosio nešto manje od 50 milijuna kuna.
Ljetos se na Hvaru, Paklinskim otocima, Visu i Biševu snimala i francuska “Odiseja”, o životu Jacquesa Cousteaua.
Film o slavnom oceanografu i istraživaču mora režira Jérômea Salle, koji je glavnu žensku ulogu dodijelio francuskoj divi Audrey Tatou, dok glavnu mušku rolu igra Lambert Wilson.
Za samo dva tjedna snimanja producenti su u Hrvatskoj ostavili sedam i pol milijuna kuna, a što su s tim novcem napravili vidjet ćemo već ove jeseni kad film stigne u kina.
Prije otprilike godinu dana u Istri i Dalmaciji boravila je ekipa mini serije “Iskopina”, u produkciji NBC-Universala koja se snima za američku televizijsku publiku.
Uz američku zvijezdu Donalda Sutherlanda, u njoj su uloge dobili i naši glumci Goran Višnjić te Kristina Krepela, koja je manju ulogu odigrala i u “Igri prijestolja”, a prije osam godina i u filmu “Lov u Bosni” s Richardom Gereom, koji se u ljeto 2008. također snimao u Hrvatskoj. Scenarij i režiju “Iskopina” potpisuje Gideon Raff, inače dobitnik dva Emmyja za hit seriju “Domovina”, a producenti su za njegov novi projekt u Hrvatskoj potrošili gotovo 11 milijuna kuna.
Milijun kuna manje u Hrvatskoj ostavila je i ekipa TV serije “Borgie” koja se u Dubrovniku snimala početkom 2014. godine. Iste godine najviše smo prihodovali od pete sezone “Igre prijestolja”.
Ekipa koja je nekoliko mjeseci također boravila u Dubrovniku spiskala je samo za tu sezonu 40 milijuna kuna te je jasno da mnogi i danas jako žale što su producenti televizijske kuće HBO, nakon ukupno četiri sezone snimanja, set odlučili preseliti u Španjolsku.
Nakon pola stoljeća u Liku se vratio i glavni junak njemačkog romanopisca Karla Maya. Poglavica Apača Winettou opet će oživjeti na ekranima negdje oko Božića, i to najprije na njemačkoj RTL televiziji.
Za snimanje filma “Winnetouove žene” njemačka ekipa iskeširala je pet milijuna kuna.
Oni stariji i danas s ushićenjem pričaju kako su se sredinom 60-ih po ličkom kršu i velebitskim vrletima u četiri navrata snimali filmovi o indijanskom poglavici.
Serijal je bio iznimno popularan u Njemačkoj, ali i u tadašnjoj Jugoslaviji, a gledatelje nisu smetali ni kadrovi u kojima je kristalno plavo nebo Divljeg zapada išarano tragovima mlaznih aviona.
Bilo je to vrijeme kad je Jadran film počeo intenzivnije dovoditi koprodukcije u bivšu državu, a naročito u Hrvatsku. Obala je oduvijek bila atraktivna, ali su zagrebačke ulice i trgovi često puta poslužili kao scenografija u stranim filmovima.
"Razlika u kvaliteti suradnje i koprodukciji je velika u odnosu na vrijeme od prije tridesetak godina i danas. U ono vrijeme domaće ekipe uglavnom su bile tek radna snaga koja je obavljala razne fizičke poslove, gradila i postavljala scenografiju te pružala razne usluge, poput cateringa i prijevoza, a tu i tamo dogodilo bi se da su obavljali važnije zadatke", kaže Hrvoje Hribar.
Danas su naši ljudi mnogo češće na odgovornim pozicijama – nerijetko su direktori fotografije, prvi ili drugi scenografi, obavljaju režijske poslove, a Tina Jesenković već je u Danskoj poznata kao vrhunska majstorica maske, kaže Hribar.
Povijest koprodukcija u Hrvatskoj datira još od kraja Prvog svjetskog rata, no velikani svjetske filmske industrije počinju snimati od kraja 50-ih i početkom 60- ih.
Nemoguće je spomenuti sve koprodukcije koje su se snimale od tada u Hrvatskoj, ali svakako treba izdvojiti Orsona Wellesa, koji je tri puta dovodio filmski set u Hrvatsku - 1960. “Davida i Golijata”, iduće godine “Tartare” i 1963. prema Kafkinu istoimenom romanu film “Proces”.
Osim što je te godine sreo buduću životnu suputnicu Oju Kodar, Wellesu je u pamćenju ostala još jedna uspomena iz Hrvatske koju je kasnije prepričao studentima produkcije u L.A.-u.
Naime, producentska kuća Jadran film naknadno mu je ispostavila uvećani račun zbog – kako su objasnili – “dodatnih nepredviđenih troškova za scenografiju”, a razlika od dogovorene cijene bila je tristotinjak tisuća dolara.
Unatoč tome, u Hrvatsku su nastavili dolaziti slavni filmaši pa su svake godine ovdje boravile barem dvije filmske ekipe. Bilo je tu još slavnih holivudskih imena. Tako je 1977. Sam Peckinpach režirao “Željezni križ” s glumcima Jamesom Masonom i Jamesom Coburnom.
Pet godina kasnije tu se snimao i Pakulin “Sofijin izbor” s Maryll Streep, a onda 1985. “Avijatičar” u režiji Georgea Millera s Christopherom Reeveom, Rosannom Arquette i Jackom Wardenom.
Snimali su se tu i akcijski filmovi pa je Jackie Chan režirao i igrao glavnu ulogu u akicijskom “Božjem oklopu” u kojem je na motociklu prelijetao stepenice koje vode prema tržnici Dolac.
Mnogi se Zagrepčani i danas sjećaju glumca Tellyja Savalasa koji je u dva navrata boravio u glavnom gradu snimajući dvije epizode TV-serije “Dvanaestorice žigosanih”.
Ipak, najdulje je u Zagrebu boravila ekipa TV serije “Vjetrovi rata”. Prvi put su tu bili 1983., a zatim su se vratili šest godina kasnije da bi snimili drugu sezonu “Rat i sjećanja”.
U glavnoj muškoj ulozi bio je slavni Robert Mitchum, a glavnu žensku ulogu igrala je Allie McGrow. Kuhar Lari Pazman, koji je radio u gornjogradskom restoranu Stara vura, sjeća se da je jedne večeri pred samo zatvaranje restorana banuo producent filma te ga zamolio da za gladnu i promrzlu ekipu pripremi večeru.
Jedino što je mogao pripremiti za brojne iznenadne goste bio je lonac graha s kobasicama. U njemu je u jedan ujutro uživala i krhka Allie McGrow, kao i Robert Mitchum koji je, prema Pazmanovu sjećanju, pio viski iz pivske krigle.
Tijekom 90-ih koprodukcije su gotovo zamrle, da bi opet oživjele osnivanjem HAVC-a, a naročito su se intenzivirale unazad tri godine.
Naime, u listopadu 2012. godine usvojen je Program poticaja filmske i TV proizvodnje s hrvatskim manjinskim udjelom u stranim koprodukcijama.
Ova mjera izravno je priskrbila hrvatskom gospodarstvu 332 milijuna kuna, koliko su strane produkcije od tada do danas potrošile.
Recept je bio jednostavan: stranim producentima koji odluče snimati svoje filmove u našoj zemlji vratit će se 20 posto iznosa utrošenog na robe i usluge tijekom boravka u Hrvatskoj.
Drugim riječima, ulaganje od oko 50-ak milijuna kuna višestruko se isplatilo. Kao i obično, nadležne državne službe nisu se potrudile izračunati koliko je promocija naše zemlje kroz snimljene filmove i TV serije pridonijela turizmu i drugim pratećim granama gospodarstva, poput ugostiteljstva, prometa i proizvodnje.
Ali već i letimični pregled internetskih stranica govori da su zbog “Igri prijestolja” posjet našoj zemlji preporučili ugledni mediji, poput Forbesa, Telegrapha, Business Insidera, TripAdvisora i BloombergBusinessa.
Ako se samo preračuna vrijednost ove besplatne promocije, lako bi se došlo do iznosa od nekoliko stotina tisuća dolara.
Ako dodamo i činjenicu da se “Igra prijestolja” preko HBO kanala prenosi istodobno u 170 zemalja svijeta, ne čudi da je to Dubrovniku otvorilo novu vrstu turizma namijenjenu ljubiteljima ove serije.
Tako su se brojne svjetske turističke agencije odmah dosjetile organizirati ture radnog naslova “Putevima Igre prijestolja”.
Naravno, bilo je i onih koji su se usprotivili ovakvom banaliziranju bogate dubrovačke povijesti, no sjetimo se samo da je jedna Turska nakon prikazivanja sapunice “Sulejman Veličanstveni” uprihodila stotine milijuna dolara turskoj privredi jer je, primjerice, Topkapi palaču godišnje pohodilo tri milijuna turista.
Ako se ove godine Dubrovnikom doista prošeću Luke Skywalker, Kylo Ren, Princeza Leia i družina, hotelijeri, ugostitelji, prijevoznici, obični građani kao budući statisti, ali čak i Tim Orešković, mogu zadovoljno trljati ruke. Ako nitko drugi, hrvatsku privredu bi mogli doista spasiti jedino izvanzemaljci.
