Poslije albuma “Apsurdistan” Dubioza kolektiv definitivno se nametnuo kao najtraženiji bend na Balkanu s 300 tisuća downloada i još više oduševljenih poklonika pobrojanih na koncertnim i festivalskim masovkama od Budve do Varaždina.
No kad se prvi put suočio s procjenom da bi njegov tim mogao odigrati ulogu novog Bijelog dugmeta za generaciju rođenu nakon rata, najistaknutiji glasnogovornik Dubioze Brano Jakubović reagirao je vrlo oprezno, čak pomalo i zabrinuto.
U tom momentu pripremao se za najveći samostalni nastup u karijeri na pozornici beogradske Kombank Arene, ali je u famoznom Dugmetu još gledao potpuno nedostižnog prethodnika iz zlatnog doba YU rock scene.
Od premijere “Apsurdistana” prošle su tri godine, a zahuktala Dubioza je u međuvremenu ne samo dostigla Dugme u balkanskom regionalnom šampionatu, nego se već približila i Bregovićevim rezultatima u svjetskoj ligi.
Upadljiva razlika i trajna prednost na strani Dugmeta zadržala se tek u količini osvojenog publiciteta, ali ne samo zbog toga jer se današnji balkanski glazbenici u usponu za svaku minutu udarnog termina na telki moraju boriti sa sveprisutnim političarima, proslavljenim nogometašima i kontroverznim poduzetnicima.
Dubioza je puno manje medijski napuhana od starog Dugmeta jer oko nje nema Breginih celebrity ljubavnica, Ipetovih skandala s drogama, Bebekovih dramatičnih odlazaka, kao ni spektakularnih transfera Laze Ristovskog.
Nedavna zamjena solo gitarista prošla je bez ikakvih vidljivih napetosti, baš kao i raniji angažman beogradskog saksofonista Maria Ševarca.
Umjesto Armina Bušatlića došao je slovenski gitarist Jernej Šavel, bivši član Lollobrigide i alter rock sastava Psycho-Path iz Murske Sobote.
Premda je stigao tek pred kraj snimanja novog albuma na stranim jezicima (engleski, španjolski, talijanski, urdu), ništa se bitno nije promijenilo u planovima benda.
Vedran, Brano, Adis, Almir, Senad, Mario i Jernej danas predstavljaju ozbiljnu međunarodnu tvrtku koja s “Happy Machine” upravo ulazi na svjetsko tržište gdje se već dokazala kao koncertna atrakcija.
Izdavač je kalifornijski Koolarrow Records, kuća u vlasništvu Billya Goulda, bas gitarista grupe Faith No More, a distributer za Europu je belgijski PIAS koji je prije tridesetak godina lansirao ljubljansku Borghesiju.
Na albumu gostuju Manu Chao, njegov dugogodišnji sicilijanski suborac Roy Paci, frontmen velškog metal sastava Skindred Benji Webbe, katalonski ska punkeri La Pegatina, londonski banghra pjevač Bee 2 i prva truba Balkana Džambo Aguševi iz Strumice.
Stilski zaokret internacionalnog Dubioza kolektiva najavljen pretprošle jeseni s tri pjesme na EP-ju “Happy Machine” nije bio baš potpuno jasan, možda i zato što su “Free Mp3 (The Pirate Bay Song)” i “No Escape From Balkan” pratili fenomenalni videospotovi Salema Kapića Kantardžića iz sarajevske Fabrike pa ih se puno više gledalo nego slušalo.
Album “Happy Machine” s deset pjesama i identičnim crtežom rakijskog kotla na naslovnici predstavlja zaokruženu cjelinu u kojoj će čak i dobri poznavatelji Dubioze naletjeti na nekoliko iznenađenja.
Za razliku od prethodnog albuma na engleskom jeziku “Wild Wild East”, u koji su folklorni motivi uglavnom ubacivani kroz semplere pa su zvučali kao neprirodni začini, na “Happy Machine” je balkanska crta istaknuta virtuoznom svirkom Džamba Aguševija.
Naravno, Manu Chao je stoput veća faca, ali se ovdje ipak samo prošetao kroz pjesmu “Red Carpet”.
Džambo se pokazao kao mnogo važnije pojačanje pa je njegovo gostovanje prošireno s dvije pjesme na gotovo cijeli album.
Uvodna “All Equal” je dosad najimpresivnije otvaranje Dubioza kolektiva koji s Džambovom trubom i bhangra vokalom Bee 2-a zvuči kao perfektan spoj njujorškog Balkan Beat Boxa i londonskog Asian Dub Foundationa.
“Free Mp3 (The Pirate Bay Song)” i “No Escape Fom Balkan” vraćeni su u optjecaj kao ultimativni favoriti za europsko tržište, a istu snagu ima i “Boom”, u kojoj ponovno briljira Džambo Aguševi.
Album zatvara Roy Paci koji predvodi bend u furioznoj punk verziji klasične kancone “24.000 Baci”. Kad se sve zbroji, Dubioza bi s ovim albumom mogla jako daleko dobaciti. Od balkanskih rakijarnica pa sve do japanskih rock festivala!
