Plete mrežu kojom obuhvaća i ludilo i ljepotu i traume Japana 21. stoljeća

Zastarjeli, ali nikad zaboravljeni slučaj otmice i ubojstva djevojčice koji peče sve policajce neimenovane japanske provincije. Detektiv kojega muči kćerin bijeg od kuće, ali i stavljen u poziciju izopćenika u društvu u kojem je pripadnost sve, a individualizam jako malo. Istančane igre moći u policiji, politici ali i među kolegama, prijateljima, bračnim partnerima... Sve to i još mnogo toga sadrži odličan roman Hidea Yokoyame “Slučaj 6-4”. Iako “Slučaj 6-4” uspoređuju sa skandinavskim krimićima, vjerojatno više iz prodajno propagandnih nego literarnih razloga, on je sličan s njima u tome što se odvija u visokorazvijenom društvu blagodati koje pažljivo krije svu svoju gnjilež. U svemu ostalom Yokoyamin roman je drugačiji - u ritmu, građenju napetosti i gradnji mikrokozmosa kojim oslikava čitavo japansko društvo 21. stoljeća čvrsto upirući u svaku neuralgičnu točku. Već odavno su kriminalistički romani, barem oni bolji, preuzeli ulogu socijalnih romana. Jer tko će bolje opisati društvo, njegove traume, krizne točke i skrivenu gnjilost nego oni koji imaju pristup svim slojevima - policajci i zločinci. Bolji kriminalistički romani, oni koje Amerikanci zovu literary crime, zadiru duboko u psihologiju društva, a idu i korak dalje, stilom, jezikom i karakterizacijom likova napuštaju stroge odrednica žanra, pa i socijalnog romana, i postaju čista literatura, kojoj su, eto, neki tamo zločini koje treba riješiti tek povod da se ispriča dublja i mnogoznačenjska priča. Hideo Yokoyama uspio je napraviti sve tri stvari odjednom, napisati napeti kriminalistički roman, dubinski isecirati japansko društvo i njegove traume, te stilom i jezikom u kojem je mnogo toga neizrečeno i naslućeno, ali materijalizirano u čitateljevim emocijama i mislima, uzdići se na razinu visoke književnosti.