Hrvatski rock ostao je bez muda - umoran je i potrošen

Danas je to urgentna potreba jer je gotovo cijela prva postava prevalila pedesetu i ušla u fazu kad se život neminovno vrti oko mnoštva sasvim privatnih problema, školarina za djecu i plaćanja alimentacija za propale brakove. Prije rata je barem svaki treći gradski klinac sanjao kako izlazi na pozornicu s električnom gitarom pa je smjena generacija na rock sceni bila rutinska operacija bez imalo rizika da bi nešto moglo poći krivo.

Mladi talenti mogli su uvijek računati na to da će im prekaljeni muzičari prenijeti ponešto od svojeg iskustva i pokazati gdje su postavljene zamke u koje se ne smije upasti, dok su stariji rokeri u svakom trenutku znali da se moraju nositi s mladalačkim nestrpljenjem koje će ih otpuhnuti sa scene ako ne reagiraju na najnovije trendove i ne potrude se izbaciti još bolje pjesme.

General Woo Kultura "Postao je biznis nas Vukovarce držati napetima"

U rokerskom srazu mladosti i iskustva obično su profitirale obje strane, što se i danas događa tamo gdje poslije prastarih Rolling Stonesa dolaze mladi Arctic Monkeys. Kod nas se nitko i ne sjeća kad se dogodila posljednja smjena generacija pa se među mlade glazbenike švercaju 35-godišnjaci koji bi prije tri desetljeća imali status veterana.

Buntovni tinejdžerski rock bendovi su prava rijetkost, a za bilo kakav proboj izvan kruga školskih frendova moraju napraviti hit koji bi njihovim dalekim prethodnicima iz ‘80-ih vjerojatno donio zlatnu ploču i najmanje poziv na turneju. Danas s jednom pravom pjesmom ne dobivaju gotovo ništa i nerealno je očekivati da će se oko sljedeće potruditi još više. Prije 7-8 godina u Dancing Bearu su skužili mlad i perspektivan punk bend Ignor.

Najavni singl "Pun mi je rac", garniran jednostavnim i efektnim videospotom, mirisao je na hrvatski Green Day za generaciju rođenu poslije rata, opasno frustriranu nikakvom perspektivom u vlastitoj zemlji. Ignor se predstavio provokativnim stihovima: "Pun mi je pak, i reć ću vam kak, od političara, desničara, ljevičara i Bandića! I pun mi je grad, od već ne znam kad, antisemita, ustaša, bandita i lažova!".

Sve je zvučalo kako treba, samo nisu pridobili svoju generaciju, koja je valjda kolektivno otišla na cajke. Druga pjesma bila je sasvim obična ljubavna, ali ni to nije upalilo pa su dečki odustali od punkerske avanture i ugasili bend već nakon debitantskog albuma. Perspektiva mladih repera ponešto je drugačija od rokerske, a nakon trijumfalnog povratničkog koncerta Tram 11 u velikom Domu sportova i rasprodanog dvodnevnog klupskog festivala Drito iz Tvornice s prvacima domaće i regionalne scene možda će se naći dovoljno publike i za dugotrajniji revival hrvatskog hip-hopa.

Najinteresantnije novo ime je zagrebački rap trio Kuku$ s jako dobrim singlom "Šnitanje", ali u njemu ipak nema bunta s kakvim su svojedobno na scenu upali El Bahattee, Tram 11 i TBF. Nakon dva izvanredna albuma, "Svaki pas ima svoj dan" i "Amen", El Bahattee je shvatio da će njegov hardcore stil uvijek biti pretežak zalogaj za ovdašnju publiku, pa se već u 25. godini zauvijek povukao iz glazbe. TBF je bio ustrajniji, a zahvaljujući antologijskim pjesmama Saše Antića i puno uspješniji.

Saša je na albumima "Maxon Universal" i "Galerija Tutnplok" skenirao stanje hrvatskog duha preciznije od bilo kojeg domaćeg rock autora i TBF je s takvim adutima potpuno zasluženo pretrčao na velike pozornice. Splitski buntovnici narušili su svoj kredibilitet potpuno nepromišljenim angažmanom u prvoj predsjedničkoj kampanji Ive Josipovića. Izlazak na stejdž s budućim predsjednikom države, koji je momentalno uskočio kao gostujući klavijaturist TBF-a, označio je početak njihova transfera u mainstream.

Živa legenda Kultura 'Za Olivera sam mislija da je đubre, kad ono...'

Na tom putu TBF-ovci se nisu najbolje snašli pa su do danas izgubili znatan dio nekadašnje popularnosti, ali i utjecaja. Treba se nadati da se nakon svega neće pretvoriti u ordinaran gažerski bend jer, prema nekim signalima, Saša Antić još ima štošta poručiti. Njegovi stihovi za pjesmu "Vođa", s kojom je pretrošle zime pokušao podebljati drugi album splitskog ska-punk sastava Justin’s Johnson, opet su 100% antologijski.

"Traži se vođa, dajemo oglas, što naprid kroči i ne zna za poraz. Pošten, predan, zgodan i vrijedan pa da krenemo svi ka jedan. Da podnese kandidaturu, da nas povede u avanturu. Traži se neko svima po volji da nas povede u svit bolji. Traži se muž, traži se žena da je pratimo kao sjena. Da nas inficira nekom idejom pa da parole pišemo sprejom. Traži se neko da nas digne, da smo atento kada migne. Traži se kralj, traži se luda da nas povede bilo kuda."

Antićev "Vođa" danas zvuči kao fenomenalna anticipacija konfuzije u SDP-u, ali pjesma je, nažalost, ostala totalno nezapažena jer su Justin’s Johnson zabrljali ostatak albuma. U boljim danima TBF-a to bi bio ultimativan alternativni hit. Najviše buntovničkog staža u hrvatskom hip-hopu skupio je General Woo, koji je s posljednja dva samostalna albuma, "Verbalni delikt" i "Pad sistema", pokazao kako zvuči najprovokativniji i najopasniji domaći hip-hop.

Nel Pavletić (PIXSELL)

Ako taj naboj uspije prenijeti na najavljeni povratnički album Tram 11, mogu se očekivati vrlo burne reakcije. Antirežimska kanonada u malom klubu pred nekoliko stotina ljudi neće nikoga osobito uznemiriti, ali kad to ponovi pred desetak tisuća ljudi, može se svašta dogoditi. U potrazi za uzrocima skoro potpunoga gašenja rokerskog bunta u ovim krajevima posebno poglavlje otvara se sa sve brojnijim mladim bendovima, kantautoricama i kantautorima koji svoje poruke šalju na engleskom jeziku.

Među njima ima neospornih talenata, ali pjevanje na engleskom u startu ograničava prohodnost na domaćim pozornicama. Tipičan primjer je splitska kantautorica Ivana Pezo koja nastupa pod pseudonimom Billie Joan. Nastupnim albumom "Barren Land" iz proljeća prošle godine Ivana se nije odmaknula daleko od anonimnosti. Da je to isto uspjela izvesti na hrvatskom jeziku i da se naslovna pjesma zove "Jalova zemlja", feministička frakcija domaće kantautorske scene dobila bi svoje najuvjerljivije izdanje.

Druga splitska kantautorica Dunja Ercegović alias Lovely Quinces pokazala je rijetko viđenu odvažnost kad je na Zrinjevcu sama zaustavila zahuktali marš protiv pobačaja "Hod za život". Dunja je to popodne provela na policiji, a drugi dan je osvanula na naslovnicama svih novina i dobila više publiciteta nego u 3-4 godine pjevanja na engleskom.

Glazbena špica Kultura Najbolji albumi ove godine - bolji su nego 2014.

Prava je šteta da mlada kantautorica s takvim gardom, potpuno svjesna kako plima neokonzervativizma najizravnije ugrožava mukotrpno izborena ženska prava, nema pjesmu na hrvatskom jeziku. Efikasno suprotstavljanje zamislima Željke Markić ipak traži dugotrajniji angažman od jedne spontane ulične akcije.