Jedan od najpronicljivijih tekstova o tankoćutnome umijeću sukoba i pobjede

Mijamoto Musaši, znan i po budističkom imenu Niten Dōraku (1584. - 1645.) bio je samouki japanski ratnik, filozof i ronin koji je između 14. i 30. godine života imao šezdesetak dvoboja iz kojih je izišao kao pobjednik. Iskustvo stečeno u smrtonosnim duelima polazišna je osnova nauka koji je nazvao “Škola dva mača”, a koji se temelji na ideji ratničkog umijeća kao pragmatičnog načina života. Svoje učenje sažeo je u rukopis “Knjiga pet prstenova”, pisan od 10. 10. 1643. do 12. 5. 1645., podijelivši ga u pet svitaka naslovljenih prema pet po njemu egzistencijalno fundamentalnih termina: zemlji, vodi, vatri, vjetru i praznini. “Svitak zemlje” čitatelja upoznaje s naukom i kratkim pregledom ratničkih vještina, “Svitak vode” govori o željenom stanju ratnikova uma i borbenim tehnikama te položajima, “Svitak vatre” o borbi, “Svitak vjetra” o manjkavostima drugih škola, a “Svitak praznine” o spontanom ulasku u istinski Put ili spoznaji. Prevoditeljica Mirna Čubranić u predgovoru upućuje na Musašijevu stilsku nespretnost koja, ne čitamo li dovoljno koncentrirano, gdjegdje zbunjuje: jezik je ujedno lišen profanosti protkanih referencijama, što nalazimo u drugom uknjiženom spisu, onom Jagjua Munenorija naslovljenom “Knjiga obiteljskih tradicija umijeća ratovanja”. Munenori (1571. - 1646.) je također bio samuraj, ali i šef tajne službe tijekom vladavine Tokugave Hidetade (1579. - 1632.), drugog šoguna Tokugava ili Edo ere. Takav je privilegij Munenori zavrijedio kao Hidetadin učitelj. Njegov spis, podijeljen u tri svitka (“Ubilački mač”, “Životodajni mač” i “Bez mača”) pisan je pod snažnim utjecajem zen-budističkog te konfucijanističkog učenja; stoga ne čudi što je spis nastao 1632. obogaćen izrekama i anegdotama kakve u Musašijevu djelu ne nalazimo. Munenori se tako referira na taoistički klasik “Tao Te Ching” nastao oko 400. pr. Kr., drevnu kinesku raspravu “Veliko učenje”, jednu od četiriju knjiga neokonfucijanističkog nauka nastalu oko 300. pr. Kr., na učitelja čan budizma Džungfenga Mingbena (1263. - 1323.) ili Sajgjoa Hošija (1118. - 1190.), japanskog pjesnika na prijelazu iz razdoblja Heian u Kamakura eru, kojom su otpočela stoljeća šogunata. Potonje ističem zbog vremenske pripadnosti Musašija i Munenorija spomenutoj trećoj eri, znanoj i kao “vrijeme treće vlade pod šatorom” (početak 17. st. – sredina 19. st.), tijekom koje, što je posebno važno u Musašijevu slučaju, mnogi samuraji ostaju “bez posla” zadobivši status ronina (u doslovnom prijevodu: lutalice), a zbog čega se neki od njih udružuju i u kriminalne organizacije ili djeluju samostalno.