Peruanski pisac Mario Vargas Llosa, koji je pet desetljeća oduševljavao čitatelje svojom intelektualnom strogošću i lirskom prozom pet desetljeća i bio nadomak tome da postane predsjednik svoje zemlje, umro je u nedjelju u dobi od 89 godina.
Umro je u glavnom gradu Perua Limi okružen obitelji i "u miru", objavio je na X-u njegov sin Alvaro Vargas Llosa, poznati politički komentator. Vodeća zvijezda procvata latinoameričke književnosti 20. stoljeća, Vargas Llosa osvojio je Nobelovu nagradu za književnost 2010. za djela kao što su "Teta Julia i piskaralo", "Smrt u Andama" i "Rat za kraj svijeta".
Pisac je rano napustio socijalističke ideje koje su prigrlili mnogi njegovi vršnjaci. Godine 1990. kandidirao se za predsjednika Perua, rekavši da želi spasiti svoju zemlju od ekonomskog kaosa i marksističke pobune. Izgubio je u drugom krugu od Alberta Fujimorija, tada nepoznatog agronoma i sveučilišnog profesora koji je porazio pobunjenike, ali je kasnije zatvoren zbog kršenja ljudskih prava i korupcije.
Frustriran gubitkom, pisac se preselio u Španjolsku, ali je ostao utjecajan u Latinskoj Americi, gdje je oštro kritizirao novi val oštrih ljevičarskih vođa predvođenih tadašnjim venezuelskim predsjednikom Hugom Chavezom. U desecima svojih romana, drama i eseja, Vargas Llosa pričao je priče s različitih stajališta i eksperimentirao s formom - pomicao se naprijed-natrag kroz vrijeme i mijenjao pripovjedače.
U svojim je djelima često ispitivao uznemirujuće odnose između vođa i njihovih podanika. U "Jarčevom slavlju" (2000.) detaljno opisuje brutalni režim diktatora Dominikanske Republike Rafaela Trujilla, a "Rat za kraj svijeta" (1981.) polifonijski roman-rijeka o vjerskome fanatizmu u Brazilu potkraj XIX. stoljeća, inspiriran je stvarnim događajima.
U Hrvatskoj je bio dva puta
Mario Vargas Llosa dva puta je privatno bio u Hrvatskoj, a jednom se u Društvu hrvatskih književnika čak i susreo s novinarima, piscima, prevoditeljima i hispanistima. Bilo je to u ponedjeljak, 11. rujna 1995. godine, kada su ga pozdravili predsjednik DHK Ante Stamać i tadašnji zamjenik ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske i kasniji hrvatski premijer Ivo Sanader. U tom trenutku na hrvatski je bio preveden samo prvi Llosin roman, "Grad i psi", no puno više prijevoda Llosa je već tada imao na srpskom jeziku, napisao je 2010. novinar Večernjeg lista Denis Derk.
– Moj neprežaljeni kolega Anđelko Novaković i ja sjedili smo u prostorijama Društva i imali uobičajene teme kada je naišao njegovani gospodin crne, prosijede kose, savršeno odjeven, koji nas je na engleskom jeziku zapitao je li to društvo pisaca. Mi smo mu potvrdili, a on nam je rekao da je iz Perua i da se zove Vargas Llosa. Jeste li vi doista pisac Vargas Llosa, zapitao sam ga, a on je odgovorio potvrdno. Pozvali smo ga na piće, a on je rekao da je došao u Zagreb posjetiti sina koji je bio časnik UNPROFOR-a, jedinice peruanske vojske koja je bila smještena negdje u Slavoniji. Došao je privatno i slučajno je posjetio naše društvo. Susret je trajao petnaestak minuta, a Llosa mi je ostao u sjećanju kao fin gospodin. Nakon toga je bio kandidat za predsjednika države. Iz profesionalnih i sindikalnih razloga htjeli smo da bude izabran, ali nije prošao. Tko će pisca izabrati za predsjednika republike – pitaa se tada akademik Ante Stamać u izjavi za Večernji list.
