U središtu radnje kriminalističkog romana “Nova mis Čilea” mlada je inspektorica Lara, čijeg djeda ubiju u Punta Arenasu, gradu na jugu Čilea. Djed joj je ostavio sve što je imao u oporuci pa ona odlazi u Patagoniju. No to nije jedini razlog. Njezinog su djeda ubili na isti način kao i njezina oca dvadesetak godina prije. Kako ne bi išla sama u nepoznatu državu, njezin šef joj predlaže da s njom ide netko od kolega iz policije.
Inspektor Vinko Sivec zvani Sivi, iskusni policajac koji je pred mirovinom, odmah pristaje. Na samom rubu svijeta počnu pomagati lokalnim policajcima u hvatanju serijskog ubojice koji žrtve najprije izbode, a zatim im prereže grkljan. U lovu na zločinca Lara i Sivi završit će i na Antarktici. U svom prvom kriminalističkom romanu Šalković je dva detektiva odveo iz Zagreba na putovanje na vrući Tajland. U novom je romanu spojio mladu ispektoricu i njezina iskusna partnera.
Šalkovićeve knjige u nas se mnogo čitaju
Šalković kaže da se to dogodilo - sasvim slučajno.
- Što se mene tiče, jedna od čari pisanja je u tome što zaista nemaš pojma kako će roman ispasti, u kojem će smjeru izaći. Imao sam u glavi zlojedan čin, imao sam lokaciju i atmosferu koju želim postići, ali što se tiče likova, njih oblikujem u hodu. I to je super, stvaraš ih tijekom pisanja, daš im život, zavoliš ih, postanu ti poput članova obitelji - kaže Šalković i dodaje da mu je, osim uvjerljivih likova, u pisanju krimića najvažnije pogoditi atmosferu i sve dobro dramaturški posložiti.
- Važno je da postignem da se krimić čita u dahu - kaže pisac čije se knjige u Hrvatskoj mnogo čitaju. Jedan je od najprodavanijih domaćih autora.
- Kad sam svoj prvi krimić, ‘Valcer protiv Eintrachta’ dao urednici na čitanje, rekla mi je da se toliko uživjela u čitanje da su joj zagorjeli kolači. To mi je najveći mogući kompliment. To je i tajna dobrog krimića: moraš ga gutati u dahu, mora te zaintrigirati, da ti ne da disati i da se ne možeš odlijepiti od njega, kaže ovaj pisac.
Za likove u krimićima nema idealne formule, no postoje neke “zakonitosti” kojih se uglavnom drži. - Svejedno je kojeg je roda, koliko je star, koji su mu svjetonazori ili broj cipele. Jedino je važno da ne bude plošan, važno je da bude sastavljen od mnogo slojeva, i važan je onaj stari spisateljski trik - mora nešto jako, jako željeti, baš kao i svi ostali likovi u književnosti ili na filmu - otkriva nam Šalković.
Najveći mu je izazov bilo pisanje iz ženskog kuta
Osim toga, najveći mu je izazov izazov u pisanju novog romana bilo pisanje iz ženske perspektive.
- Mi, muškarci, mislimo da poznajemo žene, ali stvoriti ženski lik tako da bude uvjerljiv, da razmišlja i ponaša se baš onako kako bi se žena zaista ponašala, e to je vraški teško. Zato kao probne čitače, prije nego roman ode u tisak, uzimam uglavnom pametne prijateljice i vlastitu ženu, one će bez problema detektirati mogući problem - kaže Šalković, koji prije objave krimića tekst daje i prijatelju koji je umirovljeni inspektor kako bi provjerio je li sve napisano autentično.
Važno mu je, kaže, da su svi detalji na mjestu, da je sve u romanu baš onako kako je i u stvarnom životu, pa mu prijatelj “popegla” tehnikalije. Kaže i kako su mu inspiracija za lik Lare bile prijateljice. - Odnosno, sve one hrabre, srčane i pametne žene koje sam u životu znao upoznati. Srećom, bilo ih je dosta takvih. Konverzacije s takvim ženama zaista znaju inspirirati - kaže Šalković, koji voli kriminalistički žanr u svim oblicima, a ne samo u književnosti.
'Obožavam kriminalistiku u svakom obliku i mediju'
- Sad je poplava ovih CSI serija na našim televizijama, a meni je to odlično. Obožavam kriminalističke filmove, a uživam i u čitanju i pisanju krimića. Odličan je to žanr da objasnimo čovjekove postupke - kaže Šalković, koji priznaje da ga fasciniraju serijski ubojice.
- To je patološko ponašanje nevjerojatno uzbudljivo za analizu. Pa zamislite samo, u svakome od nas, pa tako i u vama i u meni, čuči potencijalni serijski ubojica. Srećom, kod 99,99 posto ljudi nikad se ne dogodi okidač koji pokrene zlo. Ali isto to zlo čuči u svakome od nas. Nije li to zanimljivo? - objašnjava pisac.
U pisanju oba romana čvrsto se držao zakonitosti kriminalističkog žanra. - Pravila žanra su sasvim jasna, i mislim da sam ih sva poštovao. Tako to po meni i mora biti, ako radiš žanrovski roman, onda ga, brate, napravi kako spada - kaže Šalković.
'Svaki žanr vrlo lako može biti umjetnost ili trash'
Zbog njegova obožavanja kriminalističkog žanra nije morao proučavati krimiće prije nego što je počeo pisati svoje kako bi se inspirirao.
- Kriminalistiku volim od kada znam za sebe, pa se nisam ništa posebno spremao. Samo aktiviraš sve ono što se u mozgu skupljalo posljednjih desetljeća - zaključuje.
Velik je obožavatelj skandinavskih kriminalističkih romana, koji su napravili boom tog žanra u svijetu i uveli ga u vrhunsku književnost. No Šalković vjeruje kako je biblioteka Balkan Noir, u kojoj i sam sudjeluje, stvorila novi podžanr.
- Balkanski krimić čigledno postoji, a ova naša edicija je najbolji dokaz za to. Napokon sam se dočepao Nikolaidisa, Tribusona, Pavličića, ovih ću dana progutati njihove nove krimiće. Svaki žanr može biti umjetnost, ili može biti trash, sve ovisi o kvaliteti pisanja - kaže Šalković, koji najčešće čita kad je godišnjem odmoru. Onda mu kroz ruke prođe i dvadesetak knjiga. Osim što piše romane, Šalković redovito objavljuje i kolumne.
'Prvo sam razmazio sebe, a uskoro ću svoje dijete'
- Zaokuplja me baš sve. U kolumni udaram po političkim temama, sociološkim fenomenima, ali dotaknem se i estrade. Sve što strši, sve što mi smeta, sve to meni dođe pod nož - objašnjava.
Velika strast su mu i putovanja, ali njih više ne odrađuje profesionalno, kao prije, nego samo za svoj gušt. - Mnogo je novih, nabrijanih klinaca, neka oni sada furaju tu priču, ja sam izašao iz nje. Bit će još mnogo putovanja u mom životu, nadam se, ali od sada samo posjećujem prijatelje u zemljama u kojima sam već bio i u kojima mi je bilo lijepo. Ali nakon dugih 15 godina, to više nije posao, to je samo privatno zadovoljstvo. Možda stavim koju fotku na ‘fejs’, i to je sve - kaže Šalković, koji će za nekoliko mjeseci postati otac. Vjeruje da će ga i to iskustvo promijeniti.
- Prestat ću misliti isključivo na svoju guzicu i staviti to maleno stvorenje na prvo mjesto u mojem životu. Posljednjih sam deset godina jako sam sebe razmazio, ugađam isključivo sebi. E sada je vrijeme da počnem ugađati nekom drugome - rekao nam je poznati pisac, koji je potpuno uvjeren u uspjeh svog novog romana.
- “Valcer protiv Eintrachta” je zaista jako popularan, ali “Nova mis Čilea” je još bolje napisan krimić. Sasvim je jasno da pisac napreduje sa svakim novim djelom, pa sam tako napredovao i ja. Meni su oba krimića jednako draga, ali mislim da će “Nova mis Čilea” biti popularnija - kaže Šalković, a dodaje da mu je drago što njegovi romani dopiru do publike i što ih vole čitati.
