U vašim je tekstovima prisutna sentimentalna nota prema prošlosti. Starije generacije diljem bivšeg jugoslavenskog prostora više su ili manje nostalgične prema životu prije raspada zajedničke države - u nekim zemljama, poput Makedonije ili BiH, ta je nostalgija izraženija, u nekima poput Slovenije ili Hrvatske manje. Je li riječ o tipičnoj nostalgiji prema mladosti ili ti osjećaju imaju uporište u realnosti? Jeste li vi imalo 'jugonostalgični'?
Ne. Poštujem pravo svakog naroda na vlastitu državu. Samo mi je strahovito žao što se zemlja raspala na najgori mogući način. Osim trule partije i pomahnitale JNA, imala je i dobrih stvari. Sindikalni odmor na moru. Posao i stan. Žao mi je da moji unuci neće imati mogućnost biti nekoliko godina neodgovorno mladi, pauzirati na faksu i putovati svijetom. A što se tiče košarke, glazbe i gastronomije, tu sam glavom i bradom nostalgičan. Ima puno pozitivnog Balkana u meni.
Današnje postmodernističko doba obilježeno je fragmentacijom društva i općim osjećajem cinizma prema društvenim vrijednostima koje su nekad bile neupitne. Čini se da je sve teže pronaći ideale za koje se treba boriti i heroje koje treba slijediti. Je li zaista tako? Koji su današnji ideali i koji su današnji heroji koje bi mladi Zoran Predin slijedio?
Mladost bez idealizma je bacanje života u smeće. Nekad je mladost imala rock glazbu punu kritičnih poruka koje su uspjele problematizirati konflikte društva i promijeniti svijet nabolje. Danas to pokušava internet sa svojim portalima i blogovima. Assange je Johnny Rotten sadašnjice, a WikiLeaks medijski punk koji se bori protiv svjetskog kapitala, koji ima previše para pa kupuje sve što se još može kupiti. Javno školstvo i zdravstvo na primjer. Moj uzor i kolega Boris Bele iz Buldožera u svojoj novoj pjesmi pjeva: 'Ja imam sve, al' hoću još!' To bi mogla biti himna globalnih korporacija. Danas se divim velikim 'malim' herojstvima. Recimo onom Zadraninu koji je popravio grafit sa slovom Lj.
Kao čovjek naklonjen suptilnoj erotici, slovensku seksualnost proglašavate provincijskom, na pragu budućnosti koju vidite kao eru primitivizma, indolentnosti i neukusa. Banalizacija sadržaja posljedica je opće dostupnosti, što je pak povezano sa sve većim društvenim slobodama i tehnološkim mogućnostima. U Europi je upravo u tijeku rasprava koja kani uvesti red u korištenje sadržaja na digitalnim medijima - kako vi, kao autor kreativnog materijala, ali i kao krajnji korisnik, doživljavate tzv. 'porez na linkove'?
Iluzorno je očekivati da će internet ostati besplatan. Predviđam da će za deset godina, kad nas totalno navuku na upotrebu pametnih telefona, poćeti naplačivati bazičnu upotrebu interneta. Porez na linkove je tek početak bezuvjetne naplate interneta. Kao autor i vlasnik vlastitih autorskih prava, jedino se pitam na kakav će me način novi poredak zarobiti. U ime prividne piratske slobode korisnika ili 'demokratskim' dekretom EU. Debelo će nam naplatiti sve na što smo se danas navikli, zapravo navukli.
Krajem prošlog stoljeća izrugivali ste se okoštalim kanonima i dogmama kasnoga socijalizma, a danas su vam na tapeti 'brđanske' obiteljske vrijednosti suvremenog slovenskog društva kojemu zamjerate korištenje ksenofobije i rasizma kao instrumenata za društvenu diskreditaciju sa sveprisutnom dnevnopolitičkom pozadinom. Rasizam se uvijek poziva na navodna povijesna iskustva. Kad govorimo o povijesnom sjećanju, jesu li naša društva u tom kontekstu napravila korak unazad?
Nažalost, jesu. Trendu fabriciranja vlastite povijesti za nacionalističke potrebe novih režima ide na ruku poplava lažnih vijesti i anonimnih internetskih komentara s kojima se, kroz neprekidno objavljivanje vlastitih istina, one pretvaraju u 'objektivne' činjenice našeg vremena. Mladi ljudi nisu zaslužili da ih trujemo novim istinama o našoj prošlosti. Neka žive u svojem svijetu, a ne u našem.
Vaš je život premrežen susretima sa svjetski poznatim ljudima. U jednoj od priča u knjizi opisujete i anegdotu s princem Karađorđevićem u Beogradu. Tko je na vas ostavio najsnažniji dojam?
Ha, vjerojatno susret s genijalnim američkim kantautorom Randyem Newmanom i trenerom San Antonio Spursa Greggom Popovichem. Od ljudi na razini svjetske kvalitete mogu se pohvaliti da se družim i radim s pijanistom Matijom Dedićem te gypsy swing gitaristom Damirom Kukuruzovićem.
'Glavom kroz zid' je vaše drugo prozno djelo. Koga imate na umu dok radite na svojim pričama? Tko su vam književni uzori?
Iz vlastitih anegdota sve više bježim u fikciju. Tamo još nema nadzornih kamera. Osim mojih stranih literarnih božanstava, Dostojevskog, Marqueza, Pamuka, Vonneguta, Millera, Austera, Franzena, čitam i domaće, Jančara, Kovačiča, Selimovića, Jergovića, Dežulovića, Tomića...
Vaša zbirka namjerno u središte ne stavlja Predinovu glazbu, nego Predina - glazbenika, muškarca, supruga, oca, prijatelja, čovjeka današnjice s određenim povijesnim iskustvom koje ga je formiralo i još usmjerava njegov životni put. Posljednjih godina ponovno nastupate s oživljenim Lačnim Franzom. Iz sadašnje pozicije, je li to bila dobra odluka?
To je bila klasična akcija 'Glavom kroz zid'. Kad sam ostvario većinu svojih želja i oprobao se u raznim žanrovima, u etnu, u gypsy swingu, u šansoni i pomirisao jazz, shvatio sam da sam u autorskom smislu u žanrovima uhvaćen u stilska i sadržajna pravila. Najveću, potpunu autorsku slobodu sebi sam stvorio jedino kao autor u brandu i bandu Lačni Franz. Tu mogu slobodno raditi sve što mi pada na pamet. I pošto od stare ekipe nitko nije ostao u glazbi, našao sam četvoricu mladih genijalaca koji su se pokazali izvanrednim glazbenicima i srodnim dušama. Skupio sam hrabrost i probudio usnulog princa novog vala te s mladom ekipom skočio natrag u centar pažnje. To se pokazalo dobrom odlukom. Snimili smo novi električni album 'Svako dobro' i prvi akustični album 'Akustična pusa', a sad pripremamo još jedan neočekivan projekt, koji će nedvojbeno izazvati polemiku starih, pa čak i najnovijih fanova. Jedva čekam.
Ne možemo ne spomenuti veliki koncert kojim ćete uskoro u Zagrebu obilježiti 40 godina glazbenog djelovanja. Najavljen je presjek karijere u novim aranžmanima, uz zanimljivu pratnju i neka iznenađenja. Što nas čeka 7. ožujka u Lisinskom?
Vrlo sam pažljivo odabrao svoje pjesme i neke pjesme autora koje volim pjevati za vrhunski koncertni program u kojemu će biti šansone - uz Matiju Dedića i vokalni trio Globoke grlice, gypsy swinga - uz Damira Kukuruzovića i njegov Django Group, te indie akustičnog rocka Lačnog Franza - uz iznenađenje iz osamdesetih, Anju Rupel u pjesmama legendarnog Videosexa.
Jeste li još - 'što stariji, to luđi'?
Radim na tome.
