Naravno da sam spavao sa svakim svojim modelom. Seks je predigra. Fotografiranje dolazi kasnije, kaže Nobuyoshi Araki (76). Japanski fotograf već više od 40 godina šokira svijet, kako ovakvim i sličnim izjavama tako i svojim životnim stilom i fotografijama. No nije mu to cilj, uvjerava. - Samo umjetnici bez talenta žele šokirati. Svaka fotografija koju napravim izraz je mog prirodnog impulsa, ne razmišljam o posljedicama – kaže Araki. Zbog njegova rada nazivali su ga čudovištem, pornografom i genijem, a on mirno kaže kako je sve to istinito.
Nobuyoshi Araki rođen je u Tokiju, gdje je studirao fotografiju i film na Sveučilištu Chibo, a do početka sedamdesetih radio je u reklamnoj agenciji. Zatim odlučuje posvetiti se umjetničkoj fotografiji, a jedno od njegovih prvih djela je “Sentimentalno putovanje” iz 1971. godine. Radi se o dokumentarističkom zapisu medenog mjeseca sa suprugom Aoki Yoko. Već tu bilo je jasno kako za Arakija ne postoje granice. Knjiga počinje fotografijom s njihova vjenčanja, a nastavlja se intimnim fotografijama Aoki - kako se tušira, drijema u vlaku, kako se presvlači, u trenutku dok svršava i kad spava nakon seksa. Postoji i fotografija njih dvoje u ljubavnom klinču.
- Počeo sam fotografirati odmah, čim smo krenuli. Krećem s fotografijama iz vlaka, a zatim snimam naš seks. To je normalno, ljudi to rade na medenome mjesecu. Ništa neobično. Kad sam objavio tu knjigu, ljudi su općenito bili puno više zabrinuti zbog seksa. Danas ih više nije briga - kaže Araki, koji je “Sentimentalnom putovanju” 1990. godine dodao seriju fotografija “Zimsko putovanje”.
Dijeljenje svoje intime nikad mu nije bilo strano
Dokumentirao je umiranje svoje supruge i muze Aoki, koja je bolovala od raka jajnika. Fotografije prikazuju svaki stadij njezine bolesti; njezino bespomoćno tijelo u njihovu stanu i u bolnici, svaki obrok koji je on pojeo u posljednjem danu njezina života, cvijeće koje joj je nosio dok je bila na samrti i, konačno, njezino mrtvo tijelo u lijesu. Aoki nije imala problem s time što njezin muž tako eksplicitno prikazuje njihovu intimu. Štoviše, kako je ispričao Araki, kad je objavljeno “Sentimentalno putovanje”, prodavala ga je kolegama na poslu.
- Možda sam imao odnos s njom samo kao fotograf ne kao partner. Pronašao sam utjehu u razotkrivanju požude i gubitka, aranžirajući gorki sukob ta dva simbola. Nakon njezine smrti nisam htio fotografirati ništa osim života, iskreno. Ali svaki put kad bih pritisnuo taj gumb, završio bih blizu smrti jer fotografirati znači zaustaviti vrijeme. Fotografija je ubojstvo.
Modeli mi dolaze tražeći da ih ubijem - rekao je Araki, koji je detaljno dokumentirao i svoj proces liječenja od raka prostate. Osim svoje intime, najpoznatiji je po serijama fotografija koje se često nazivaju pornografskima. Ne radi se samo o klasičnim ženskim aktovima, iako ima i toga. Araki je snimao svezane žene u stilu japanskog sadomazohističkog vezivanja kinbaku. U prijevodu to bi značilo “čvrsto vezanje” ili “ljepota čvrstog vezanja”. Njegovi modeli često nose tradiconalni japanski kimono rastvoren na grudima koje su čvrsto povezane užetom. Arakijeve žene gole vise na užetu sa stropa, okrenute naopačke i potpuno gole, ili su odjevene u kimono te drsko i požudno gledaju u kameru s rukama svezanima iza leđa. Snimio je čak i trudnicu svezanu u kinkabu stilu, a takav je photosession imao i s pjevačicom Lady GaGom. Pornografija ili umjetnost, najčešće je pitanje koje se postavlja kad se govori o njegovu radu. Nazivali su ga mizoginistom, a on tvrdi kako mu muški prijatelji prigovaraju jer na njegove fotografije ne mogu masturbirati.
Pristojni Japan i njegovi razuzdani seks-klubovi
- Ne zanima me muški pogled. Kad drugi rade pornografske fotografije, ne diraju modele, a muškarci u tome traže ‘ljepotu’, odnosno savršenstvo. Ne žele gledati naboranu kožu i salo. Ali ja mislim da takav stav ne odgovara ljudskoj prirodi. Prljavština u seksu ono je što privlači - kaže Araki. Prljavština za neke slaba srca, a za Arakija svakodnevica. Početkom osamdesetih izašla je još jedna kultna knjiga fotografija, “Tokyo Lucky Hole”, nazvana po poznatom tokijskom bordelu, odnosno seks-klubu. Araki je snimao klijente koji dolaze po užitak, portretirao zaposlenice kluba u njihovim sobama u trenucima rada i odmora, a zabilježio je i svoj seks s jednom od njih. Serija fotografija razotkrila je svijetu japansku seks-industriju u svom sjaju. Krupni planovi vagina, eksplicitne scene seksa te smijeh i druženje zaposlenica između, ali i tijekom radnog vremena, za mnoge je bilo šokantno (i još jest), no činjenica jest da takvi seks-klubovi postoje pa se zapravo radi o svakodnevici - o normalnoj stvari koju mnogi prakticiraju, ali im je o tome neugodno pričati.
Digitalno je za idiote i prikazivanje djevica
- Osobno, seksualni nagon mi je slabiji od prosjeka, ali moj objektiv stalno ima erekciju - jedna je od najpoznatijih Arakijevih izjava, koji je zbog svojih eksplicitnih fotografija nekoliko puta bio uhićen zbog kršenja japanskih zakona protiv opscenosti, a kustos jedne galerije također je završio u pritvoru zbog izlaganja njegovih fotografija. Iako je poznat gotovo isljučivo po erotskim (ili pornografskim) fotografijama, one čine samo maleni dio njegova rada. Stotine je knjiga objavio s fotografijama cvijeća u cvatu, tokijskih karaoke barova, dječje igre i igračaka, tokijskog neba i svoje mačke Chiro, za koju je tvrdio da je njegov alter ego. Chiro je uginula 2010. godine od starosti, a Araki je snimao njezine posljednje dane, kao i mačkin leš te njezino kremiranje. Naslov te fotografske knjige je “Sentimentalno putovanje - Proljeće”. - Kad sam snimao Chiro, nitko nije mogao stati između nas. Imali smo duboku povezanost, samo bismo se gledali u oči i ništa ne bismo rekli - izjavio je Araki, koji nikad u životu nije koristio digitalni fotoaparat. - To je za idiote. Njime fotograf može pokazati samo djevicu jer takav aparat jest poput djevice. Nema povijest. Fotografije snimljene takvim aparatima pokazuju jedan trenutak, to je kopija stvarnosti. A fotografija jest život - smatra Araki.
