Uz tu sliku možemo dobiti i sliku uglađene Turske, otvorene, spremne za napredak, pa je tako primjerice na glavnoj istanbulskoj aveniji Istiklal u rujnu prošle godine otvorena monumentalna zgrada posvećena kulturi, književnosti i umjetnosti, a financirala ju je banka Yapi kredi, čije ime nosi i jedna od najstarijih turskih nakladničkih kuća, osnovana 1945., kad je tadašnji vlasnik banke odlučio da dio zarade mora vratiti društvu, a banka to radi do danas.
U impresivnoj modernoj građevini smješteni su uredi nakladnika, dvorana za promocije i koncerte, velika izložbena dvorana, stalna izložba kovanica iz fundusa banke te fascinantna knjižara u kojoj se prodaju samo izdanja Yapi kredija, koja između ostalih uključuju i djela Thomasa Bernharda, Orhana Pamuka, Iana McEwana, Kazura Ishiguroa i mnogih drugih, ali jednako tako i tri časopisa: jedan dvomjesečnik za književnost, jedan posvećen likovnoj umjetnosti, koji također izlazi svakog drugog mjeseca, te onaj posvećen filozofiji, koji izlazi četiri puta godišnje.
Sa stotinjak zaposlenih Yapi kredi već je više od sedamdeset godina jedna od najvažnijih kuća koja je dobrim dijelom uspostavila temelje i moderne turske književnosti. U istoj četvrti Beyoglu, na brdu iznad Galata tornja, nalazi se i većina drugih nakladničkih kuća. Ova četvrt koju su oduvijek nastanjivali stranci nalazi se s druge strane slavnoga mosta koji je tako lijepo opisao Geert Mak u svojoj knjizi "Most".
Od brojnih nakladnika koje smo posjetili zanimljiv je i Hep Kitab, što na turskom znači "uvijek knjige", koji je u dvije godine postojanja postao jedna od najbrže rastućih kompanija. Objavili su 200 knjiga, brojne bestselere, a publici se obraćaju inovativno na internetu putem svih mogućih kanala. Njihov je uspjeh ipak uvjetovan i kapitalom koji stoji iza njih, a dolazi od jedne naftne kompanije iz Azerbajdžana.
Gotovo svi nakladnici koje smo posjetili, pa čak i ljevičarski Ayrıntı, u svojem programu imaju knjige za djecu, što i ne čudi jer je Turska danas jedna od najmlađih europskih nacija. U njihovim programima često se nalaze najraznovrsnije knjige, a oni najveći nakladnici, poput Everesta, koji obuhvaća šest nakladničkih kuća i objavljuje više od 700 knjiga godišnje, često su proizašli iz distributerskih lanaca.
I iako ćete šetajući Istanbulom vidjeti brojne knjižare, većina ih pripada samo jednom lancu koji je upravo ovih dana kupio drugi najveći knjižarski lanac pa ni sami nakladnici ne znaju što ih čeka. Brojne su knjižare koje prodaju samo religijsku literaturu, a nezavisnih gotovo da i nema. Jedna od najboljih nezavisnih knjižara također je smještena u ulici Istiklal i zove se Mefisto.
Doći u Istanbul, a ne posjetiti Muzej nevinosti koji je osnovao Orhan Pamuk nemoguće je ako se bavite književnošću. Ovaj muzej turskoga nobelovca, koji je i otvorio vrata zanimanju za tursku književnost, jedinstveno je mjesto u kojemu se knjiga opredmećuje, u kojemu se priča pripovijeda na još jedan, drugačiji način.
Jedan od naših domaćina, arhitekt i pisac Ertuğ Uçar, između ostaloga i autor impresivne zgrade Yapi kredija, kaže nam da su svi antikvari obožavali Pamuka kad je osmišljavao Muzej i kupovao svakodnevne stvari kako bi ih ondje upotrijebio. Sam Pamuk u svojemu manifestu kaže da misli da budućnost Muzeja pripada osobnim pričama, a te priče najbolje pišu pisci.
Stoga je i za upoznavanje Istanbula nužno uzeti romane od kojih će brojni, poput Pamukova "Istanbul, grad sjećanja" ili "Istanbul je bio bajka" Marija Levija biti pouzdaniji i točniji vodič ovim gradom nego ijedan klasični turistički. Podvojenih osjećaja napuštamo Istanbul, grad suprotnosti, grad veličanstvenih priča, velegrad u kojemu se susreću Istok i Zapad, Europa i Azija, grad književnosti i izdavaštva. +
S jedne strane svjesni da raditi pod stalnim pritiskom i strahom od cenzure, a posljedično i autocenzure, nije jednostavno, a s druge znajući da je riječ o zemlji u kojoj se mnoge, i to jako ozbiljne knjige poput ne samo Pamukovih nego i primjerice mladih autora, kao Hakana Gündaya i njegova romana "Još", prodaju u više stotina tisuća primjeraka. Jednako tako nadamo se da će banke i druge megakompanije, slično kao u Turskoj, i kod nas uvidjeti da ima smisla ulagati u knjigu.
