Razdoblje koje je kraljica Viktorija provela na britanskom tronu (1837. – 1901.) historiografija pamti kao zlatno doba Britanskog Imperija, obilježeno industrijalizacijom, snažnim napretkom tržišne ekonomije, dosezanjem vrhunca kolonijalne moći, kao i razvojem građanskog društva. Potonje na Otoku uključuje značajno povećanje udjela pismenog stanovništva, a samim tim i tržišno motivirani, povećani interes izdavača prema novonastalim čitalačkim apetitima prevladavajuće niže srednje klase. Dakako da spomenuti procesi, kako u srcu Carstva, tako i diljem budućega Commonwealtha, uključuju negativne nusprodukte poput beskrupuloznog iskorištavanja radnika (osobito djece), kolonijalističkog crpljenja resursa nauštrb domicilnih naroda ili ondašnjim antropološkim dosezima blagoslovljenog nasilja motiviranog “rasnom superiornošću”.
1516
prikaza
Od seksualne žudnje i zločina do terora i genija viktorijanske književnosti
1/2
U objema zbirkama Bulaja naklade (‘Hora’ i ‘Mȍra’) zastupljeno je po osamnaestero autorica i autora, no ta nas simetrija ne bi trebala zbuniti – tu se, naime, ne krije nikakva skrivena simbolika
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
