Pet mitova o Woodstocku u koje ljudi uporno vjeruju

Pedeset godina nakon Woodstocka, legende o glazbenom festivalu i dalje se miješaju s faktografijom. Koncert održan 1969. danas je ostao u mutnom sjećanju ne samo onima koji su bili tamo,nego i onima koji su o njemu čitali u novinama.

Čak i ime Woodstock zavarava jer se koncert održao u Bethelu koji je oko 80 kilometara dalje. Evo još nekih mitova o legendarnom okupljanju djece cvijeća, piše New York Times.

Mit: Joni Mitchell napisala je himnu "Woodstock" u kojoj je opisala svoj boravak na festivalu

Stvarnost: Mitchell nikada nije stigla na Woodstock - zaglavila se u hotelskoj sobi u New Yorku. Trebala je tamo nastupiti s Crosby, Stills, Nash i Youngom ali kad su njezini menadžeri David Geffen i Elliot Roberts vidjeli kaos na Woodstocku, savjetovali su joj da ostane u New Yorku. Idući dan imala je važan nastup u 'The Dick Cavett Show' i bojali su se da neće stići tamo na vrijeme.

"Bila sam dijete te velike obitelji i bila sam očajna što mi nisu dali da dođem", rekla je Mitchell piscu Daveu Zimmeru koji je pisao biografiju Crosby, Stills i Nasha 1984. godine.

'Auto je sve!' Life Zlatna mladež Juge: Hašiš, tulumi i seks u špiljama

Njezin očaj što nije bila na Woodstocku inspirirao u je da napiše pjesmu koja slavi festival kao svetište, nakon što je na televiziji vidjela snimke i čula priče od svog tadašnjeg dečka Grahama Nasha. Mitchell pjesmu objavila i na svom albumu "Ladies of Canyon".

"Kad smo stigli u Woodstock, bili smo jači za pola milijuna", pjevala je, vjerojatno precjenjujući posjećenost jer je na koncert došlo oko 100.000 ljudi.

Prva tri puta kad je pjevala pjesmu uživo svaki put je plakala jer je bila dirnuta tim čudom kojem nije mogla svjedočiti uživo.

Mit: Svi su hipiji bili miroljubivi

Stvarnost: I dok se u početku javljalo da je atmosfera veličanstvena, da ni kiša, ni prometni kolaps, ni nedostatak hrane ne mogu pokvariti ljudima raspoloženje, to ne znači da su se baš svi držali za ruke i pjevali uglas Youngbloodse i njihovu pjesmu 'Get Together'.

Abbie Hoffman, anarhist i politički aktivist skočio je na pozornicu tijekom nastupa benda 'The Who' oko 5 i 30 ujutro. Vidno pod utjecajem LSD-a zgrabio je mikrofon i pokušao održati vatreni govor o nepravdi prema Johnu Sinclairu, utemeljitelju antirasističke, lijeve stranke White Panther i upravitelja MC5-a kojeg su osudili na deset godina zatvora zbog posjedovanja marihuane. 

Gitarist Pete Townshend drsko je naredio Hoffmanu da siđe s pozornice, a kad ovaj to nije htio, Townshend se sam pobrinuo da ga ukloni.

"Nokautirao sam Abbieja u stranu tako da sm ga udario glavom gitare. Oštri kraj jedne od žica mora da mu je probola kožu jer je prekrižio noge i i tako se odvukao na kraj pozornice", ispričao je Townshend u autobiografiji iz 2012. 'Tko sam ja'.

"Bio sam uvijek posesivan prema našem prostoru na pozornici", dodao je.

Mit: Woodstock je bio zona slobodna od trgovine

Stvarnost: Iako su organizatori Woodstocka odustali od prodaje karata vrlo brzo nakon što su shvatili da će gomila ući na koncert bez da plati ulaznicu koja je za trodnevno događanje koštala 18 dolara (danas bi to bilo približno 125 dolara), to ne znači da ih nije bilo briga za zaradu.

Priča o porijeklu festivala: Joel Rosenman i John Roberts uložili su nešto novca i postavili oglas u New York Timesu i The Wall Street Journalu u kojem je pisalo:

REUTERS

Kvartet je raspravljao o otvaranju diskografskog studija u Woodstocku - festival je trebao biti tek promocija.

Tijekom festivalskog vikenda na kojem se četvorka čak i potukla ne bi li osigurala hranu i vodu za publiku, shvatili su surovu stvarnost – da rockeri uglavnom ne žele nastupiti ako ne dobiju honorar. Morali su uvjeriti lokalnu banku da se otvori u subotu navečer i posudi im potreban novac.

Nevjerojatno Kultura Nitko ne zna gdje se točno nalazila bina na Woodstocku

Najviše plaćeni izvođač navodno je bio Jimi Hendrix, koji je dobio 18.000 dolara; (danas oko 125.000), pa 'Blood, Sweat & Tears' koji su dobili  15.000 dolara (danas oko 104.000 dolara), dok su Janis Joplin, i Jefferson Airplane Band tražili po 7.500 dolara svaki (danas oko 50.000 dolara) a Santana je tražio samo 750 dolara. (oko 5200 dolara).

Woodstockovi organizatori nisu baš zaradili od prodaje ulaznica, ali su zaradili dosta novca od sekundarnih prihoda nakon koncerta, poput koncertnog filma i trostrukog LP-a.

Mit: Strip "Peanuts" inspirirao se Woodstockom, a ne obratno

Stvarnost: Karikaturist Charles Schulz prvi je put predstavio ptičicu u svom stripu o Snoopyju, u ožujku 1966. ali lik nije imao ime sve do lipnja 1970. kad ju je nazvao Woodstock kako bi se svidjela mlađoj generaciji. Iako je Schulz najprije zamislio da će ptičica biti ženskog roda, to je promijenio i tako je Woodstock postao muško.

Schulz je, međutim, već utjecao na Woodstock jer je klavijaturist 'Grateful Deada', Ron McKerman već bio poznat po nadimku Pigpen, prema liku iz Snoopyja koji je vječno blatan, prljav i raščupan.

Nadimak je dobio zbog svojih slabih higijenskih navika Bio je prvi frontmen 'Grateful Deada' i ostao je odličan blues pjevač sve do svoje smrti 1973. Na Woodstocku, Pigpen je pjevao 'Turn on Your Love Light' više od pola sata, a bend je završio koncert jer su izgorjela pojačala.

Mit: Jimi Hendrix elektrificirao je stotine tisuća ljudi svojom verzijom “The Star-Spangled Banner”

Stvarnost: Hendrix je trebao zatvoriti Woodstock jer nitko nije htio nastupati poslije njega jer bi im uništio show. Naime, nakon što je spalio svoju gitaru na Monerey Pop festivalu 1967. svi su znali da je on spreman učiniti nešto što drugi nisu.

Nakon što mu se raspao bend, okupio je prateće glazbenike i nazvao je bend 'Gypsy Sun i Rainbows', a vikend je proveo u Woodstocku, vježbajući s bendom, partijajući i ne spavajući.

Zbog kašnjenja festivala, Hendrix je na pozornicu stupio tek u 9 sati u ponedjeljak, nakon kičastog benda 'Sha Na Na '. Po većini procjena, u tom je trenutku već otišlo 90 posto publike.

Hendrix je svirao “The Star-Spangled Banner” kao dio polusatne svirke tek pred kraj nastupa i odmah nastavio s 'Purple Haze' Američke je himne izveo desetak puta prije, ali ovu verziju od tri minute i 46 sekundi nitko ne bi ni spominjao da nije bilo filma "Woodstock" u kojem je to prikazano tek iduće godine. Zahvaljujući tome Hendrix i ova pjesma ušli su u povijest.