Tako eksplicitno verbalno prolijevanje krvi djece po oltaru domovine u borbi za svoju naciju niti jedna Hrvatska ne pamti čak niti iz doba najveće nacionalističke euforije u doba Tuđmana usred rata. Tako daleko nije išla niti revolucionarna retorika u SFR Jugoslaviji. Ali u Poljskoj 2016...
"Danas se idem boriti, mama. Možda se ne vratim. Poljski vojnici su umrli za našu slobodu i cilj. Ja vjerujem u Poljsku mama, i u svetost našeg cilja", pjevala je na bini curica s velikim naočalama, a groteskni dojam još je pojačavalo to što je pjesmuljak bio u ritmu tanga.
Potom joj se pridružio zbor od još troje djece u stavu mirno: "Borit ću se danas, najdraža mama. Ne plači, raduj se kao i ja. Možda je vrijeme da i ja padnem, kao tolike mnoge tisuće i tisuće". U publici je cvao od ponosa parlamentarac vladajuće stranke Krzysztof Ardanowski.
Prikazanome u dokumentarcu "Make Poland Great Again" ne može parirati ni Viktor Orban s antiliberalnom demokraturom u Mađarskoj. Na Motovun film festivalu film redatelja Konrada Solajszkog opisao je Poljsku koja ponire u militarizaciju, u katolički fundamentalizam, nacionalizam s elementima nacističkog doživljaja krvi i tla, u izmišljanje "vanjskih neprijatelja" na onaj način na koji je ta zemlja desetljećima trpjela pod vlasti komunista i diktata SSSR-a.
Sve je počelo 10. travnja 2010., kad se njegov predsjednički Tupolev Tu-154M survao dok je prilazio vojnoj bazi kraj Smolenska u Rusiji. Od tog trenutka njegov brat blizanac Jaroslaw, koji je kratko čak bio i premijer dok je ovaj bio predsjednik, preuzeo je stranku Zakona i pravde (PiS) te počeo graditi militantno-nacionalistički mit na tragediji svojega brata.
Sagradili su u Varšavi Centar za povijest u kojem se PiS i konzervativci okupljaju svakog 10. u mjesecu kako bi u procesiji stupali u spomen na Lecha Kaczynskog, sve kako se naciji ne bi slučajno dopustilo da pobjegne iz osjećaja mobilizacije.
"Poljska ima tragičnu povijest izdaje. To je upisano u genima nekih ljudi, najgorih tipova Poljaka. I ti ljudi vrlo su aktivni jer se osjećaju ugroženima", počeo je govoriti Kaczynski.
"Znam da se bojite istine! Ali ne brišite svoja izdajnička usta imenom mojeg pokojnog brata! Vi ste ga uništili i ubili! Vi ljigavci!", urlao je Jaroslaw 2016. godine na opoziciju u Sejmu, nacionalnom parlamentu, bez obzira na to što su dvije neovisne istrage utvrdile da mu se bratov avion srušio zbog pilotove pogreške po magli i katastrofalnom vremenu.
Svećenik vlada zemljom iz sjene
Vlada je preuzela kontrolu nad javnim televizijama, radijima i novinama te počela basnoslovna sredstva pumpati na račune točno određenog dijela Katoličke crkve u Poljskoj. Vrlo točno određenog dijela.
Prvi među njima je redemptoristički pater Tadeusz Rydzyk, desničarski ekstremist kojeg je još papa Ivan Pavao II., iako i sam ponosni Poljak, cijelog svojeg pontifikata držao na distanci - nikad ga nije primio u audijenciju. I točno onog trenutka kad je papa Ivan Pavao II. umro u Vatikanu, Rydzyk se zaletio u politiku.
Počeo je lobirati na predsjedničkim izborima 2005., samo koji mjesec nakon smrti pape, i bio je jedan od najvažnijih ljudi što je Lech Kaczynsky te godine osvojio predsjedničke izbore. Isto se ponovilo na parlamentarnim izborima 2007., na kojima je PiS s 27 skočio na 32 posto, što je kod dalekovidnijih u EU već palilo alarme kamo to ide Poljska.
No, računali su mnogi, premijer je bio Donald Tusk, izrazito proeuropski liberal s vrlo blagog desnog centra, i nisu se obazirali na ono što se valjalo u pozadini.
A kotrljalo se to da je Rydzyk propovijedao najtvrđu katoličku konzervativnost, da je čak i "svojeg" inače konzervativnog predsjednika Kaczynskog javno pljuvao kao "odanog Židovima", njegovu suprugu doslovno nazivao "vješticom koja želi uvesti eutanaziju" i već sredinom te godine, na reakciju Izraela, papa Benedikt XVI. morao ga je pozvati na službeno "ribanje".
Samo, zloduh je već bio pušten iz boce, a kako je PiS sve više grabio vlast, posebno otkako je brat blizanac Jaroslaw od 2010. na imenu svojega brata Lecha Kaczynskog gradio mit svesvjetske zavjere, Rydzyka se više nije moglo zaustaviti. Prometnuo se u jednog od najbogatijih ljudi u Poljskoj, u vlasnika medijske mreže TV, medijskih i novinskih kuća.
"Radio Maryja je globalni fenomen", pričala je u dokumentarcu građanska aktivistica Johana.
"Otac Rydzyk je jedan od 100 najbogatijih ljudi u Poljskoj. Shvaćate li to? Svećenik je na listi najbogatijih ljudi. Čudno, zar ne? Nakon zadnjih parlamentarnih izbora njega su nagradili s 90 milijuna zlota. To je javni novac iz nacionalnog budžeta, to je de facto naš novac, koji završava tako da se njime gradi imperij u kojem se obrazuju svi diplomati i vladini odvjetnici, odnosno u Rydzykovoj školi. To je i neslužbeno sjedište stranke, sjedište u kojemu se ljudi obrazuju kako bi služili interesima Rydzyka i PiS-a."
Johana nije govorila bez veze. Na stranu scene u dokumentarcu koje prikazuju povorku ljudi prekrivenih grimiznim plaštovima sa slikama Isusa cijeloga u zlatu kako se kreće ulicama dok iz megafona koji nose na visokom stupu trešti molitva krunice. Nije čak ni do one scene u kojoj na nekom gradskom trgu u Varšavi pred gomilom s bengalkama tip urla u megafon, sa stilski vrlo prepoznatljivo hrapavim glasom: "Europa duguje Poljskoj obranu od muslimana i turskih vojski! Sad Europa umire zbog priljeva neeuropskih migranata!"
Država plaća obiteljima da pucaju po šumi
Ono o čemu je govorila Johana zorno se vidjelo 2015. godine, one večeri kad je, istina, sve brojniji i snažniji građanski pokret pred Sejmom prvo tražio da predsjednik Andrzej Duda zaštiti ustav Poljske od napada PiS-a, a potom počeo to tražiti i ispred predsjedničke palače. No predsjednik nije bio tamo.
S članovima vlade sudjelovao je na državno-crkvenoj ceremoniji koju je organizirao Radio Maryja.
"Prečasni oče direktore Radija Maryje, domaćine današnje jubilarne proslave", sav je sjao predsjednik Duda dok je u krcatoj, velikoj dvorani komplimentirao svećeniku-tajkunu Rydzyku, "draga obitelji Radija Maryje i enormne moći katoličkih medija... Želim da uvijek imate podršku državnih vlasti... Radio Maryja ima svako pravo na ovaj način biti dijelom politike", kao da je predsjednik Duda polagao zakletvu pred katoličkim svećenikom kojeg u Poljskoj ne mogu smisliti čak ni mnogi biskupi.
"Uoči svakih izbora kolone političara hodočaste, doslovno hodočaste Rydzyku kako bi se pojavili na njegovoj televizijskoj mreži i na radio postaji. Riječ je o moćnoj mješavini političke propagande i religije", objasnila je Johana.
Zauzvrat, PiS od Rydzyka dobiva podršku u javnosti. Dokumentarac je posjetio obitelj Marte s juga Poljske, žestoku članicu PIS-a. Hvali vladu jer joj ona, kaže, kćeri s četvero djece plaća 1500 zlota mjesečno. A obitelji to treba, za što ono?
"Konačno ćemo imati Teritorijalne obrambene snage u Poljskoj..."
Kadar potom hvata Martinu kćer koja govori: "Naravno da bih radije da se bave takvim stvarima nego da po cijele dane sjede i bulje u smartphone". Kasnije slijedi scena tinejdžerice kako s povezom preko očiju pred majkom, bakom i cijelom obitelji rastavlja i sastavlja kalašnjikov.
Riječ je o programu vlade PiS-a da sufinancira paramilitarne klubove kao što je Gazeta Polska. U ovom, konkretno, cijela Martina obitelj sudjeluje na paravojnim treninzima, identično onako kako je to svijet ranije na Zapadu viđao isključivo u SAD-u među sljedbenicima Donalda Trumpa. Oni se igraju vojske u maskirnim uniformama. Zapovjedniku je maskirano i lice.
I odrasli i djeca uče i vježbaju pucanje u šumi, sve u strahu, kako objašnjavaju, od strane invazije na njihovu zemlju. Rusija, pritom, nije jedini agresor u njihovim mislima, nego i migranti, jer strah se toliko pumpa po konzervativnoj medijskoj sceni, posebno u medijima patera Rydzyka, da u rasističkim napadima na ulici više nije neophodno biti tamnije boje kože, nego je dovoljno i da, recimo, govorite njemački.
Ironično je to što njihova vlada nikad nije primala useljenike iz Sirije, ali je veći dio društva svejedno u strahu od useljenika. "Make Poland Great Again" obišao je sve slojeve društva, tako i Krištova, vlasnika lanca trgovina, jednog od onih koji je posljednjih godina u Poljskoj naglo izniknuo u eri premijera Donalda Tuska na europskom novcu.
"Poljaci su se odjednom probudili i shvatili da je 95 posto medija u vlasništvu Springera i drugih njemačkih financijaša. Sa samo jednim pozivom oni tjeraju urednika da promijeni sadržaj u mediju koji ne hvali Njemačku. Upozoravam vas da ima puno povjesničara koji govore ono što Nijemci žele da Poljaci govore", rekao je Krištov.
Ironično, PiS ne drži vlast u Varšavi, nego u gradovima po provinciji, onoj koja je od EU najviše profitirala. Infrastruktura je sagrađena, poslovi cvjetaju. Zbigniew je veliki poduzetnik, ali i simpatizer vladajuće stranke. I ne vjeruje ni Zapadu ni politikama EU-a. Stoga su ga pitali kako to misli, ako je Poljska zemlja koja od EU-a ima najveće koristi.
Lech Walesa umro bi od srama od ovakve Poljske
"Poljska je bila ozbiljno tržište. Njihov je glavni cilj bio ugrabiti to tržište", odgovorio je, a na novo pitanje zar ne misli da to što govori jako podsjeća na ono što se širilo propagandom protiv Židova uoči Drugog svjetskog rata, rekao je:
"Zar je danas drugačije?".
Za svoj biznis kaže da je "samo mostobran" pred najezdom stranih tvrtki:
"Međunarodne korporacije posjeduju između 60 i 80 posto biznisa, a Europa je odbacila duhovne vrijednosti. Milost Božja mogla bi se očitovati na Poljskoj u sljedećih nekoliko godina ako bi blagoslovila Jaroslawa Kaczynskog da ga posluži dobro fizičko i psihičko zdravlje".
To je Poljska danas, zemlja duboko podijeljena između masa koje slijede militantni nacionalistički katolički fundamentalizam iza PiS-a i bogatog klera, te masovnih demonstracija građanske scene koja je shvatila da je Sejm sasvim pod kontrolom PiS-a i da demokraciju mogu braniti još samo na ulici, jer se još sjećaju doba u kojem su Poljskoj u posjet dolazili državnici poput Kima Il-sunga iz Sjeverne Koreje.
A čak i komunističke vlasti Poljske, točnije vlasti Wojciecha Jaruzelskog, posljednjeg šefa Poljske ujedinjene radničke partije, u jednom su trenutku 1989. pristale na pregovore sa sindikatom Solidarnost. Iz tih pregovora rodio se dnevni list Gazeta Wyborcza, danas jedan od ne baš tako brojnih koji nije ni pod kontrolom vlade ni u vlasništvu patera-tajkuna.
"Naš prvi broj, evo vidite tu na zidu, na naslovnici je predstavio kandidate za prve slobodne izbore u Poljskoj", objasnio je glavni urednik pred kamerom i pokazao na naslovnicu s velikom slikom Lecha Walese.
"Cijela ideja ‘dobre promjene’ počiva na stalnom stvaranju novih neprijatelja kako bi se okrenulo Poljsku i Poljake od zapadne Europe te kako bi se vladu i predsjednika predstavljalo kao jedine branitelje", nastavio je.
I doista, kroz dokumentarac na nekoliko mjesta elite iz PiS-a pozivaju Poljake da postanu "spasitelji Poljske".
"To je prožimanje javnosti uvjerenjem da svi rovare kako bi nam oduzeli neovisnost, a istodobno se korak po korak smanjuje sloboda protesta."
Kako je dokumentarac snimljen prije tri godine, tadašnji glavni urednik medija čije postojanje seže u same korijene demokratske Poljske je rekao da "Poljska srlja prema autoritarnosti".
Koliko je to u međuvremenu otišlo daleko, vidjelo se prošle jeseni, kad je veleposlanstvo Poljske u Hrvatskoj uputilo protestno pismo HRT-u zbog priloga u "Dnevniku" u kojem je rečeno da su se na proslavi 100 godina neovisnosti Poljske okupili i "ekstremisti koji zahtijevaju etnički homogenu Poljsku".
Bili su tamo i predsjednik Duda i premijer Mateusz Morawiecki, a samo nekoliko stotina metara iza njih novinari iz cijeloga svijeta snimali su ekstremiste koji su vikali: "Bijela Poljska!", pozivali na hladno oružje i nosili zelene zastave ultranacionalističke grupe Nacionalni preporod Poljske. Sve to rame uz rame s masom simpatizera PiS-a.
Taj protest poljske ambasade posebno je bio zanimljiv zato što se na to nadovezao Vice Batarelo, točnije, njegov Vigilare tako što je platio na Facebooku oglas podrške tim i takvim vlastima Poljske te pozvao na potpisivanje peticije. Bilo je to otprilike u vrijeme kad je Batarelo znao objaviti i pozivanje na "militantno katoličanstvo".
Neokrunjeni kralj Poljske
U Poljskoj, međutim, ljudi poput glavnog urednika Gazete Wyborcze, koji su se borili za rušenje jednog totalitarizma, ne pristaju na uvođenje novog.
"Sve odluke u Poljskoj donosi premijer u sjeni, Jaroslaw Kaczynski, neokrunjeni kralj Poljske. Poljska se iz demokracije pretvorila u monarhiju. Oni žele stvoriti novi tip čovjeka, koji će postati dio kolektiva, a jedina definicija kolektiva koju oni priznaju je nacija. Poljak si zato što si rođen u Poljskoj, govoriš poljski i katolik si te zbog toga oni sad pišu jednu drugačiju povijest. Povijest se koristi protiv svakoga tko nije Poljak i tko nije katolik. Postoje Poljaci i Poljaci koje treba resocijalizirati", rekao je.
Poljska danas ima sve preduvjete betoniranja autoritarnog režima. Imaju mitsku figuru - poginulog predsjednika Lecha Kaczynskog. Imaju zavjeru, stalnu opasnost pred vanjskim i unutarnjim neprijateljima, "onima koji su srušili avion" 2010.; Rusija, EU, migranti, Poljaci izdajnici, a imaju i svojeg velikog svećenika, patera Tadeusza Rydzyka, kojemu vlasti, u ovom slučaju čak mimo volje čak tri posljednje pape u Vatikanu, plaćaju milijune kako bi sa svojim medijskim imperijem pomagao vladajućoj stranci da sve čvršće steže vlast.
