Na nedavno održanom Festivalu europske kratke priče susreli smo se (i pokisli) s meksičkim piscem Yurijem Herrerom te popričali o balkanskim korijenima meksičkih narko balada te doznali kako se organizirani kriminal u Meksiku uklopio u globalnu ekonomiju.
Yuri Herrera, simpatični i pomalo introvertirani 46-godišnji Latinoamerikanac sa štreberskim naočalama, nedavno je dobio titulu najvažnijeg suvremenog meksičkog pisca. Razlog su njegovi (kratki) romani “O poslovima kraljevstva”, “Znaci koji prethode smaku svijeta” i “Razmjena tijela”, koji su na američkom kontinentu podigli prašinu jer na inovativan način progovaraju o problemima suvremenog američkog društva, njegovu odnosu prema imigraciji, bijedi Amerike, povezanosti politike i organiziranog kriminala te utjecaju moći na umjetničku slobodu.
U Hrvatskoj su tri romana izašla u zajedničkom izdanju kao “Balade o teškim vremenima”, a krasi ih makabristička naslovnica Vedrana Klemensa inspirirana estetikom meksičkog praznika Dia de Muertos. Yuri nije krio oduševljenje hrvatskim izdanjem.
Otac je bio ljubitelj Jurija Gagarina
"Iako je čitanje misaoni proces, istodobno je i fizičko iskustvo, a toj senzaciji pridonose i ilustracije poput ove", zadovoljno će pisac u Meksiku netipičnog imena Yuri.
"Moj otac je bio veliki obožavatelj Jurija Gagarina i kozmonautike pa me je nazvao po njemu", kaže te dodaje da ga uz Rusiju veže i ljubav prema ruskoj književnosti, posebno Dostojevskom, na kojega se u svojim romanima gotovo neprimjetno referira.
"Dostojevski je jedan od pisaca koji je najtemeljitije proučio probleme ljudske prirode. On pokušava pronaći način kako da ljudi postupe pravilno u složenim situacijama. To i moji likovi često čine. Mene, baš kao i starog Fjodora, privlače likovi s društvenih margina. Smatram da ljudi s margina definiraju društvo i kreiraju historiju, a službena povijest ih nikad ne zapamti ", objašnjava pisac kojeg korisnici Goodreadsa, društvene mreže za knjiške moljce, često uspoređuju s velikim američkim majstorom apokaliptične dekadencije, Cormacom McCarthyjem.
Kombinacija narodnjaka i gangsta rapa
Za “Balade o teškim vremenima” kaže da nisu trilogija, ali romane veže kriminalni milje u kojem se sve tri priče događaju. Priznaje, u njima ima i ponešto autobiografskih elemenata.
"Moji likovi nisu slike i prilike stvarnih ljudi. Bazirani su na mojem promatranju političke situacije u Meksiku ", govori. Prvi od tri Herrerina romana podnaslovljen je “O poslovima kraljevstva” i u njemu, koristeći univerzalne simbole, opisuje život Umjetnika u kraljevoj Palači. Iako djeluje bezvremeno, Herrera priča o pjevaču žanra narcocorrido (pjesme o kartelima, drogi, nasilju i zločinu, zvuče kao kombinacija narodnjaka s tekstovima nalik gangsta rapu, op.a.) koji dolazi na posjed kartelskog bosa kako bi opjevao njegovu vladavinu.
"Iako mnogi misle da je moj prvi roman o kriminalu, glavna tema je odnos moći i umjetnosti, njihova povezanost i tenzija koja među njima postoji te o tome kako umjetnost pruža otpor i stvara svoj neovisan prostor. U svakom društvu, u svakom režimu, moćnici pokušavaju natjerati intelektualce i umjetnike da rade za njihove interese. To se ne događa samo u svijetu kriminala, nego i drugdje, u religiji, politici i biznisu", objašnjava Herrera te poriče da je u kreiranju lika Kralja, opakog narkobosa, ciljao na zloglasnog El Chapa.
"On je takav tip, no kad sam kreirao lik Kralja, više sam ciljao na odnos kakav su kraljevi imali sa svojim dvorskim umjetnicima kroz povijest. I danas je tako. Ludilo moći se ponavlja, a često kriminalci i političari imaju zajedničke metode. Granica između kriminala i politike danas više nije jasna i taj odnos je kompleksan", kritičan je Herrera prema stanju u svojoj zemlji gdje, baš kao i u nas, nije rijetkost da vlastodršci na dnevnoj bazi bivaju upleteni u korupcijske skandale. Meksička javnost posebno je kritična prema prvoj dami i zvijezdi sapunica Angelici Riveri.
"Ne bih nju izdvajao kao najveći problem. Čitava vladajuća klasa u Meksiku svakodnevno se sramoti. Prvoj dami ljudi se rugaju jer je tašta i glumila je u sapunicama. Kad promotriš ostale, vidiš da su i oni isti. Prva dama prima sve udarce, no nije iznimka nego pravilo. Ona je proizvod društva koje se ponaša na ovakav način", elite koja nekažnjivo radi što želi, ne poštuje zakone i smatra da zbog toga ne mora odgovarati za svoje postupke.
Nije uvijek u službi narkokartela
"Prva dama često se sramoti, no predsjednik i njegovi ljudi jednako se ponašaju", rezignirano će meksički pisac, a nama ono što govori zvuči jako poznato.
"Čini mi se da političari kad ne rade za većinu nego za sebe same, onda koriste govor mržnje da uvjere ljude da imaju neke više ciljeve i nejasne nacionalne vrednote. Oni tada kreiraju nepostojeću fantaziju o prošlosti u kojoj su postojale vrijednosti kojih danas nema. To je jedan od najboljih načina manipulacije", nastavlja Herrera, a to što govori nedavno se pokazalo tragično točnim na rezultatima britanskog referenduma. Da je Herrerin prvi roman uzburkao javnost govori i činjenica da su godinu nakon objavljivanja započeli veliki obračuni kartela u Meksiku u kojima je stradalo mnogo pjevača narcocorridoa o kojima roman govori. Objašnjava nam da je, unatoč stereotipu,žanr narcocorrido puno složeniji i da nije uvijek u službi hvalospjeva kartelima.
"Mnoge pjesme govore o žrtvama nasilja, društvenoj nepravdi i korupciji. Brojni pjevači takvih, rekao bih protestnih corridoa, ubijeni su u kartelskim obračunima godinu dana nakon što sam objavio roman. Žanr corridoa nastao je u vrijeme Meksičke revolucije i tada su pjesme služile kao alternativni izvor informacija. Ljudi su iz njih doznavali stvari kojih nije bilo u novinama, podatke o bitkama i revolucionarima. Narcocorrido je miks različitih žanrova, a način na koji slažu akorde potječe iz romske glazbe istočne Europe", objašnjava ovaj meksički fenomen i dodaje kako se organizirani kriminal u Meksiku u posljednjem desetljeću drastično promijenio.
Nisu neobrazovani tipovi iz sumnjivih kvartova
Postao je, kaže, učinkovitiji nego ikad prije.
"Kriminal nije više nešto što se dešava u podzemlju i tajnosti. Današnji meksički kriminalci peru svoj novac kroz velike američke i britanske banke. Postali su dio globalne kapitalističke strukture i posluju kao što posluju i korporacije. Štoviše, vrlo često surađuju s njima, a u poslovanje su često umiješane i državne administracije. Trgovci drogom danas više nisu neobrazovani tipovi iz sumnjivih kvartova. Danas imaju diplome, bankare koji za njih rade i vrlo su svjesni kako funkcionira svjetska ekonomija. Organizirani kriminal u Meksiku nije samo meksički. Novac se pere u Švicarskoj, Velikoj Britaniji i SAD-u, oružje dolazi iz Njemačke, a njihova droga se konzumira u cijelom svijetu. To je postao globalni biznis", tvrdi Herrera koji je iz Meksika emigrirao u SAD, gdje je na Berkeleyu završio doktorski studij književnosti. O svojim imigrantskim iskustvima progovorio je u hvaljenom romanu “Znaci koji najavljuju smak svijeta”.
