"Svi smo mi čuli te glasine, koje su se ponekada činile nemogućima. Tada se još nije spominjalo silovanje, nego samo njegov pomalo ljigav interes prema mladim djevojkama. Osim toga on je stalno bio u društvu supruge Katarine", rekla je urednica kulture Expressena, koja je blisko surađivala s Engdahlom.
No, reputacija ili ozloglašenog Arnaulta je tako narasla da je 2006. sa švedskog dvora prije jednog banketa došla stroga uputa da se princezu Victoriju ne ostavlja samu s Arnaultom. On ju je jednom prije toga već vrlo neprimjereno dodirivao, a situaciju je tada spasila njezina pratnja u civilu.
O Arnaultu i njegovom ponašanju prvo se pisalo 1997. godine, no to tada nije preraslo u skandal. No, u tekstu Expressena naslova "Seks teror među kulturnom elitom" navodi se kako je jedna od žrtava poslala pismo moćnoj instituciji koja je svesrdno podržavala rad Arnaulta. Tadašnji tajnik Akademije, Sture Allén, kasnije je priznao kako je pročitao pismo, ali ništa po tom pitanju nije napravio. Isti je taj tajnik potpisao garanciju Forumu, koji je gubio novac, da će im Akademija biti garantor za kredit.
Anna-Karin Bylund, koja se tada i javila Expressenu, rekla je kako je Arnault godinama kasnije za nju diljem Stockholma govorio uvrede i širio dezinformacije.
"Ništa nije rekao što bi me upozorilo na ono što će se dogoditi. Nije bilo flertanja niti prethodnog dodira, a ja sam samo odjedanput osjetila ruku na međunožju. Kao da je kopao, bio je grub. Ustala sam se i ošamarila ga", rekla je spisateljica Gabriella Håkansson o incidentu koji se, navodno, dogodio 2007. godine.
Njezin partner, autor i odvjetnik Thomas Enroth, svjedočio je događaju.
"Sjećam se vrlo jasno jer je to bila jedna od najgrubljih stvari koje sam ikada vidio. Ljudi oko nas su tresli glavama i šaptali kako čovjek nije sav svoj", kaže Enroth.
Članovi Akademije shvatili su kako instituciju trebaju braniti od potpunog kolapsa, a ako žele zadržati moć koju imaju moraju biti vjerodostojni. Branili su i svoje pozicije u društvenoj hijerarhiji iako su ih paralelno potresali i mikro-skandali. Godine 2005. jedan je član Akademije odstupio jer je Nobel otišao Austrijanki Elfriede Jelinek, koju je smatrao "komunistkinjom koja piše glorificiranu pornografiju", a more je uzburkalo i dodjeljivanje nagrade Bobu Dylanu koji, u maniri prave rock zvijezde, Akademiji nije pokazao poštovanje koje su od njega očekivali.
Gotovo 20 godina nakon Anne-Karin Bylund Arnaulta je "dokrajčila" novinarka Matilda Gustavsson, kojoj je vjetar u leđa dao #MeToo pokret i opća društvena klima koju je stvorio. Dugo joj je trebalo da pronađe 18 žena koje su bile voljne ispričati svoja ponižavajuća iskustva s Arnaultom.
Neke su žene, koje žele ostati anonimne do potencijalnog suđenja, rekle kako ih je grubo natjerao na oralni seks, pa bi čak krenule povraćati. S jednom je imao aferu, a kada ga je ona ostavila Arnault bi je zvao sve dok nije promijenila broj telefona. Prvi susreti, nasilni dodiri pa čak i ucjenjivanje poslovima kretali bi na susretima koje su često zajedno organizirali njegov kulturni klub i Akademija.
Nakon nekoliko pisanih pritužbi Akademija se odlučila ograditi od Arnaulta. On je na to uzvratio desecima mailova gdje tvrdi da nije kriv, da je samo riječ o nesporazumu.
"Tijekom nedavnog sastanka postalo je jasno kako su članovi Akademije, njihove kćeri, supruge i suradnici bili izloženi neželjenim dodirima od strane umjetničkog direktora", rekla je Sara Danius u jednom obraćanju medijima prije svoje ostavke, a nakon što je već osramoćena Akademija odlučila spašavati što se spasiti da, i prekinuti sve veze s Arnaultom.
Engdahl, i konzervativniji članovi Akademije, tu su odlučili kako je vrijeme da se instituciju spasi preko Arnaulta i Frostenson. Bili su sigurni kako će opstati jer je Glazbenu akademiju čak 653 žena u pismu optužilo kako na radnim mjestima drže muškarce koji zlostavljaju. Ako se oni nisu raspali, zašto bi se Akademija raspala.
Članovi Akademije sastali su se u travnju ove godine kako bi porazgovarali o uslugama odvjetnika koje je angažirala Danius (koji su koštali pola milijuna funti), a koji su pak sugerirali da se svi dokazi plaćanja iz smjera Akademije prema Arnaultu predaju policiji. Danius je tvrdila kako se treba izbaciti Frostenson, no većina, predvođena Engdahlom, odbila je oba prijedloga.
Engdahl je u tekstu za Expressen žestoko branio Frostenson rekavši da nema "smisla nju kažnjavati radi navodnih zločina njezinog supruga" te da nema dokaza da je "upravo ona okolo govorila imena pobjednika". U istom je članku žestoko napao Danius, i to mu je bila fatalna greška jer su nju podržali čitatelji Expressena, posebno žene iznad 55 koje su, kaže Björn Wiman iz novine Dagens Nyheter, "one koje nose kulturu i najviše je od svih konzumiraju u ovoj zemlji".
Nekadašnji mentor Engdahla, također član Akademije Kjell Espmark, rekao je kako je taj članak "najsramotnija stvar koju je ikada pročitao". No, i on je bio u manjini te nije mogao na sljedećem sastanku nakon objave članka spasiti Danius od toga da dobije otkaz. Na istom je sastanku odlučeno da Frostenson više ne smije biti na sastancima Akademije.
Dvije su žene žrtvovane, a Engdahlova je frakcija preživjela, uvjerena da je preživljavanje Akademije (pa makar i ovakvo), važnije od njezinog imidža i reputacije, te časti. Akademija je spala na deset članova, Nobelova fondacija je rekla kako će uskratiti novac (dakle ništa od nagrade) a Horace Engdahl i dalje odbija odstupiti.
