Književnost i kultura
257 prikaza

Sve upućuje na to da nismo dovoljno čuli o Holokaustu

1/4
Csaba Segesvári/CC BY-SA 3.0
’Čovjek bez sudbine’ Imrea Kertésza svakako je najbolji ulaz u stvaralaštvo slavnog nobelovca, ali osim toga i podsjetnik na nasljeđe 20. stoljeća, od kojega se nikako ne uspijevamo maknuti.

Teško je započeti osvrt na djelo Imrea Kertésza. Veliko ime mađarske književnosti, k tome dobitnik Nobelove nagrade za 2002. godinu i time jedini mađarski književnik u povijesti kojemu je dodijeljena (iako ne i jedini koji bi je zaslužio). Postoje ti autori za koje je lako uvjeriti se da su jednostavno “veliki”, čiji se tekstovi čitaju s punom svijesti da se tu nalazi nešto nedostižno. Zato je možda najbolje započeti u zadnje vrijeme sve češćim pitanjem trebamo li ponovno čitati klasike pored toliko suvremene književnosti? I onim sljedećim koje se nameće: nismo li već dovoljno čuli, čitali i gledali o Holokaustu? Itekako da trebamo i naravno da nismo, sve u svijetu upućuje na to da nismo.

Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude. Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima. S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima, ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.