Manca Košir je jedna od najutjecajnijih žena Slovenije. Ugledna novinarka, a zatim sveučilišna profesorica i znanstvenica, autorica 18 knjiga, aktivistica i samoprozvana ambasadorica radosnog življenja, počela je kao glumica prije točno 50 godina, kad ju je otkrio veliki redatelj Ante Babaja te joj ponudio ulogu krhke i nježne Janice u kultnoj "Brezi". Film je postao brend, a lik Janice proslavio je Mancu Košir, ženu koja i danas, na pragu 70. godine, pršti neizmjernom energijom i pozitivnim vibracijama. Od "Breze" više ništa u njezinu životu nije bilo kao prije.
Prošlog tjedna je u povodu 50. obljetnice u 30 kina diljem Hrvatske prikazana Babajina 'Breza'. Kako objašnjavate da se taj film i danas gleda s jednakom pažnjom i zanimanjem kao prije 50 godina?
Film 'Breza' je lijep, dirljiv, izvanvremenski film, koji svima otvara srca. Takav film mogu napraviti samo najveći, genijalni umjetnici, duhovna aristokracija, kao što su bili režiser Ante Babaja i snimatelj Tihomir Pinter. Tad je mladi filmski kritičar napisao, a mnogi su se složili s njim, da je šest filmskih rola iz 'Breze', uz nekoliko stihova i taktova, jedino što bi ovaj narod mogao poslati među zvijezde kao svoju svemirsku sliku. Duboko sam zahvalna što sam mogla sudjelovati u tom filmu.
Bili ste studentica prve godine matematike i fizike, kad se pojavio Ante Babaja i ponudio vam ulogu Janice u 'Brezi'. Kako vas je otkrio?
Babaja je sedam godina tražio svoju Janicu, djevojku koja ne bi glumila brezu, nego bi bila breza. Tako je došao i u Ljubljanu. Njegov prijatelj, pokojni kazališni režiser Žarko Petan, rekao mu je da sam ja prava Janica, jer sam već glumila glavnu ulogu u TV drami "Pravljica na podstređju" i u njegovoj predstavi u Slovenskom narodnom gledališču. Tad nismo imali telefon i Babaja je jednoga dana jednostavno pozvonio na naša vrata. Kad sam mu otvorila, odmah je znao da je našao svoju Janicu.
Ipak me pozvao na probno snimanje u Zagreb, gdje su bile velike glumice jugoslavenskog filma Milena Dravić i Snežana Nikšić. Rekao mi je da sjednem kao pored drveta i gledam s čežnjom u daljinu. To sam odlično napravila. Daljina, horizont, čežnja, transcendentnost, to su oduvijek moje omiljene teme. Dobila sam ulogu i veliku pozornost medija iz tadašnje Jugoslavije, koji su pisali 'Babaja je konačno, poslije sedam godina traženja, našao svoju brezu!'.
Za svoj filmski debi dobili ste odlične kritike. Jeste li pomislili da ostavite matematiku i krenete u svijet filma?
Još pamtim podjelu nagrade za najboljega glumca - debitanta na filmskom festivalu u Nišu 1967. godine i strašan aplauz u pulskoj areni. Baš su te godine počeli mjeriti duljinu aplauza za glumice i glumce koji su se klanjali poslije projekcije filma u Areni. Bila sam mlada, praktički nepoznata glumica, no primila sam najdulji aplauz od svih tad prisutnih najvećih imena jugoslavenskog filma. Još danas mi zvuči u ušima taj snažan pljesak, nikad ga neću zaboraviti. Deset tisuća ljudi plješče, a među njima i drug Tito.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
tito je bio najbolji predsjednik
jesi mu popušila ?