Jedan od ovogodišnjih finalista Nagrade Fric jest i Sandorfovo izdanje romana "Kap veselja" Selvedina Avdića, pisca, novinara i glazbenoga kritičara. Naslovom i uvodom u ovo kratko prozno djelo autor priziva ozračje dvaju razdoblja – predratno, socijalističko, u kojem je Lola Novaković istoimenom pjesmom zabavljala publiku bivše Jugoslavije, te postratno, tranzicijsko, u kojem je Branimir Štulić obradio ovu pjesmu na albumu "Anali".
Koketiranje s glazbenim žanrovima prepliće se kroz cjelokupnu romanesknu naraciju, a pjesma iz naslova proteže se tijelom romana dajući mu ironijsku, ponegdje nostalgičnu notu. "Kap veselja" čita se kao složena ljubavna priča, priča o povratku, kao kronika grada, zapis o vremenu i obiteljska priča.
Miran, protagonist romana, vraća se nakon rata u rodni grad u Bosni (autor ga ne imenuje, ali je čitatelju koji poznaje događaje o kojima Avdić pripovijeda te arhitekturu koju opisuje sasvim jasno o kojem je gradu riječ) i tu počinje pripovijest o prošlom, sadašnjem te onome što dolazi. Motiv povratka donosi se s dozom dramatičnosti, filmično, čak i nadrealno, u maniri serije "Twin Peaks":
"Zvuk je minuo u tačno 23 sata i 33 minute, one večeri kad se Miran vratio u grad. (…) Stajao je ispred zgrade naslonjen na šipku za klofanje tepiha i promatrao jedan po jedan prozor. Polako, pažljivo, kao što Miran uvijek radi. (…) Čim se osvijetlio prozor u Miranovu stanu, osvijetlili su se i svi ostali prozori u zgradi. Istovremeno. I baš tada, u 23 sata i 33 minute, blag vjetar ušao je sa sjeverozapada u našu kotlinu, a brujanje je naglo prestalo."
Suočivši se s praznim stanom i stanarima zgrade, Miran polagano otpetljava zamršeno klupko obiteljskih uspomena, odnosa sa susjedima te napola zaboravljenog života "kolijevke proletarijata". Zgrada u koju se junak vraća tipična je socijalistička građevina, sada dotrajala, izblijedjela, sve je na njoj napuklo, sasušeno, poluraspadnuto. Slično se dogodilo i sa stanarima, samo što njihovi fizički ožiljci nisu toliko duboki kao unutarnji.
Taj prostor doma nije tek puko mjesto stanovanja, on je simbol u kojem su se nataložile uspomene, traume i sjećanja. Kroz zgradu, dolazeći iz podruma, kao prijeteće zlo udara "planinski vjetar, hladan kao da je preko snijega prešao". Ovaj podzemni mrak i hladnoća uselili su se i u duše stanara. Svaki od njih: Arhitekt, Lombroso, Dragica, Verena i njezin sin, ispripovijedat će nam osim kolektivne i pojedinačne sudbine te oživiti atmosferu poraća, izgubljenosti, bezvlašća i kriminala.
Tu će se sudariti prošlost i sadašnjost, ljubav i mržnja, tjeskoba koja guši i snaga duha. Specifičnost pripovjedačkog postupka ogleda se u polifoniji u kojoj se smjenjuju glasovi sveznajućeg pripovjedača i junaka romana. Sveznajući glas izlazi iz okvira tradicionalnog pripovijedanja te mjestimično preuzima Ja-formu komunicirajući izravno s čitateljem.
On je šef sale hotela Metalurg i svjedočio je događajima o kojima pripovijeda slažući tako kolaž prošlog vremena vrativši mu na trenutak i mrvicu starog sjaja. Miranov glas usredotočen je na figure oca i majke te na Verenu, ženu u koju je zaljubljen i koja iza sebe ima propali brak s lokalnim kriminalcem, "kraljem banana".
Kronotop ovog romana je urbani okoliš ispunjen likovima koji se grčevito drže identiteta koji još prepoznaju kao svoj, ali koji je ozbiljno poljuljan protokom vremena i burnim društvenim promjenama. Avdić je prozu natopio mračnim slutnjama te u konačnici stvorio baladu o teškim vremenima, slojevitu prozu tranzicijske tame. Arhetipski motivi koje autor koristi nisu tek književni klišeji nego imaju stvarnu moć jer uzrokuju neprestano preispitivanje sebstva.
Selvedin Avdić prethodnim je romanima "Sedam strahova" i "Moja fabrika" postigao izniman uspjeh, a drugim, koji je postavljen i na kazališne daske u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica, kročio je u uži krug najintrigantnijih pisaca nove generacije. "Kap veselja" ne samo da potvrđuje autorski talent nego ljestvicu podiže još i više.
Probio se u uži krug najboljih pisaca generacije
Selvedin Avdić (Zenica, 1969.) je novinar, urednik online magazina Žurnal. Za ovu priliku važnija nam je činjenica da je Avdić i autor izuzetne proze - zbirke priče "Podstanari i drugi fantomi", romana "Moja fabrika" i "Sedam strahova", koji je preveden na nekoliko jezika, od čega mu je veliki uspjeh donio engleski prijevod. Zavrtjelo se nekoliko užih izbora uglednih nagrada (IMPAC Dublin Award, Science Fiction and Fantasy Translation Award u Kaliforniji), a zatim je britanski Guardian "Sedam strahova" uvrstio među najbolja paperback izdanja za 2014.
