Kultura
46989 prikaza

"To što je napravljeno Šerbedžiji, to je sramota!"

Duško Ljuština, Rade Šerbedžija
Duško Marušić/Pixsell
Ravnatelj "Kerempuha" Duško Ljuština za Express govori o kazalištu, politici, Fadilu Hadžiću, antifašizmu...

Najdugovječniji hrvatski kazališni ravnatelj, Duško Ljuština, iduće godine ide u mirovinu. U zagrebačkoj i hrvatskoj kulturi aktivan je 45 godina; malo manje i u zagrebačkoj politici, odnosno kulturnoj politici. U našem jedinom satiričkom kazalištu, Kerempuhu, proveo je punih 35 godina.

Ove godine imate više obljetnica…

Godine 2014. proslavili smo 50. godišnjicu kazališta Kerempuh. Prošle godine bili su 40. Dani satire, a ja osobno sad ulazim u razdoblje u kojem imam nekoliko zanimljivih jubileja. Pedeseta je godina mog dolaska u naš glavni grad i do toga mi je osobno jako stalo. U Zagreb sam došao 1967. Tu je i 45 godina aktivnog bavljenja zagrebačkom i hrvatskom kulturom, a ove je godine i 35. godišnjica mog dolaska na čelo jedinog našeg satiričkoga kazališta. U Kerempuh, tadašnji Jazavac, došao sam 1. 11. 1982., na Sve svete. Tad to vjerojatno nije bio praznik, sad jest, pa ćemo to proslaviti koji dan kasnije. Nepuna četiri mjeseca nakon te proslave, 28. veljače, odlazim u mirovinu.

Kad ćemo znati nasljednika?

Prema važećem zakonu, on se bira godinu dana unaprijed. Danas je održano kazališno vijeće koje će Skupštini predložiti novog ravnatelja. To je gospodin Roman Šušković. On će me naslijediti ako Skupština grada potvrdi prijedlog kazališnog vijeća.

Duško Ljuština | Author: Borna Filic (PIXSELL) Borna Filic (PIXSELL)
Unutar tih 50 godina promijenila su se dva sustava. Institucije su nam slabe, i uvijek na neki način poprimaju fizionomiju čovjeka koji im je na čelu. Vi ste dali pečat Kerempuhu, prije vas Fadil Hadžić, Lilić je ostavio trag na Televiziji Zagreb, prije njega Šibl, Mamić u Dinamu… Koliko će vašem nasljedniku biti teško? Uvijek će ga uspoređivati s vama.

Razmišljamo li pokvareno, dolazimo do zaključka da je uvijek bolje doći na čelo neuređene, polupropale institucije. Tad možete samo popravljati stvari, polučiti ozbiljne rezultate i graditi sebi karijeru. Osobno, ne mislim da je to dobar način promatranja stvari. Tad ne možete zaobići zaključak da nešto prije nije štimalo, da nije išlo u korist zajednice ili grada, da nije bilo funkcionalno. No ako je institucija bila uređena, radila je na dobrobit svih.

Kerempuh je uređena institucija?

Kerempuh je besprijekorno uređena institucija. Mom nasljedniku neće trebati, kao vladi, stotinu dana. On će prvi dan funkcionirati kao švicarski sat. On bi trebao biti izabran na sljedećoj skupštini grada. Prvog dana nakon toga - ako je pametan - može ući, uključiti računalo i početi analizirati stanje, nekoliko puta mjesečno, i kroz to vrijeme se pripremati za preuzimanje dužnosti.

U prvoj seansi od četiri sata on bi se mogao posvetiti svim ugovorima koji su ovog trenutka u registru; proučiti stanje, iznijeti svoje primjedbe, prijedloge, u drugoj može doći na red neko drugo pitanje. Kad bismo u državi imali tako uređenu priču, kad bismo u ministarstvima imali državne tajnike koji rade svoj posao kao profesionalci a da ministri i njihovi zamjenici dolaze i odlaze s izborima, tad ministru ne bi trebalo sto dana.

Novi ministar bi na dva kolegija savladao cijelu priču. No mi cijelu prvu godinu potrošimo na smjenjivanja nepodobnih, i to radi svaka vlast od '90. do danas. Čim se nešto izabralo, odmah se mijenjalo. Evo, danas smjenjuju Zvonka Mršića u Podravci.

I ne samo njega – odletjela je i Hribarova glava, Ivan Đikić demonstrativno se odselio…

Moramo biti svjesni: dok je to tako, nikakve reforme nećemo napraviti. Neće nas spasiti nikakav rast BDP-a niti bilo što slično, jer mi imamo krivi sustav. Ministarstvo kulture, to je kulturna reprezentacija ove zemlje. Ona mora imati vrhunske profesionalce, dok bi samo ministar i zamjenik trebali biti ljudi koji dolaze i odlaze s izborima. Tad bi ta institucija svima jednako služila. Dobar nogometaš jednako dobro igra za reprezentaciju bio on lijevi ili desni. Nikad nitko nije pitao nogometaše za njihovo političko opredjeljenje.

Kad svi drže desnu ruku na srcu, što bi ih to pitali?

Ma igrali su najbolji, bez obzira. Ne znam primjer da je netko eliminiran zbog toga što je bliži nekoj drugoj opciji. Kapetan njemačke reprezentacije bio je Paul Breitner iz Bayerna. Bio je komunist, u državi u kojoj imate sedam komunista, sve skupa, ali to nikom nije smetalo. Ako Blanka Vlašić najviše skače u vis, ona će uvijek biti u reprezentaciji.

Hribarovi zagovornici, a više ih je nego protivnika, tvrde da je on zaslužan jer je više od stotinu hrvatskih filmova otišlo na svjetske festivale a njih dvadesetak na one prvoligaške. Pa ipak, stradao je zbog nalaza revizije koji je bio razmjerno benigan.

Probamo li stvari posložiti relativno grubo, morat ćemo reći da je taj sustav ustrojio Božo Biškupić. U njegovu je mandatu doveden Hribar. Biškupić zna sve o njemu, nije njemu Hribar nikakva nepoznanica. S obzirom na stranačke metle, Biškupiću treba skinuti kapu. Tim slijedom je i Nina Obuljen završila u upravnom odboru HAVC-a, jer je bila državna tajnica u ministarstvu.

No vratimo se na Hribara. On nije stradao zbog nalaza revizije, koji su bili razmjerno blagi, nego je stradao kao žrtva kulturne revolucije?

Hribar nije učinio dovoljno da ga kulturna revolucija ne pojede. Sposoban direktor uvijek mora očekivati kulturnu revoluciju. Monty Pythoni su imali skeč 'Nitko ne očekuje španjolsku inkviziciju', ali čovjek na nju, osobito ako je u takvoj poziciji, mora uvijek biti spreman. Jer revolucionari, desnog ili lijevog opredjeljenja, uvijek čekaju iza ugla. Uvijek! Pa se onda i reviziju može instrumentalizirati. No ako revizija dođe i ne nađe ništa, može vam staviti soli na rep!

To vam je kao u atletici. Ako ste krivo izmjerili koliko sam skočio prvi put, ja ću skočiti još jednom. Pa ti, braco, izmjeri. Hribar si nije smio dopustiti ni najmanju pogrešku. Drugo, Hribar je trebao iste večeri kad mu je Hasanbegović rekao to za Srbe u hrvatskoj kinematografiji, sazvati press konferenciju i obavijestiti cijelu kulturnu javnost o tome što je to ministar kulture rekao, ako je to istina, sve se iznosi dok si u poziciji, a ne kad si u opoziciji.

Hasanbegović to nije demantirao, a Nina Obuljen je navodno svjedokinja.

Hribar je to iznio tek kad je poginuo u ovom ratu. To nije stvar preživljavanja. To je Hribar trebao iznijeti isti dan, ali to se uvijek prenosi prekasno.

Hribar nije imao namjeru na sebi dokazivati da "navik on živi k zgine pošteno", a i bio bi među rijetkima…

Da, slažem se. Ali da dodam i treću stvar: Hribaru apsolutno treba skinuti kapu za sve ono što je napravio u HAVC-u. Napravio je puno, strašno puno. Dokaz tome je da su iza njega stali najbolji filmski djelatnici.

I to neovisno o ideologiji?

Tako je, neovisno o ideologiji. Najbolji Hribarov branitelj bio je Zrinko Ogresta, sjajan režiser i izvanredan čovjek. Osim što je velik umjetnik, on je sjajan čovjek, ali ova zemlja ni to ne zna prepoznati. Ova zemlja ne zna prepoznati ni dragulj koji se odaziva na ime Mate Matišić. Briljantan pisac, sjajan skladatelj. Ni jedna ideologija ne može, nema pravo osporiti njihov talent.

  • Stranica 1/3
  • Važna obavijest
    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • Avatar mate
    mate 06:21 10.Ožujak 2017.

    Ljuština bolje da ćutiš jer nismo zaboravili kad si u Karlobagu pjevao četničke pjesme pa pobjegao u Zagreb . Ubrzo potom si i prodao kuću jer ti se nije ostvarila granica .što se tiče šerbedžje znamo jako dobro tko je .

  • Jugoivo 21:35 09.Ožujak 2017.

    I moja malenkost je, "kad je počelo" bio za Šerbedžiju. Rade se brzo snašao, pomogli su mu Slovenci, Šiptari, "dobri ljudi" jedan za drugim. Bio sam znatiželjan zbog čega se njegova autobiografija tako dobro prodavala u Hrvatskoj, znajući na neugodnosti ... prikaži još! koje je doživljavao. Negdje pri sredini pripovjedanja uvidjeh "u kom grmu leži zec"