"To što je napravljeno Šerbedžiji, to je sramota!"

Šeks je sinoć govorio o "egzodusu biblijskih razmjera". Ljudi bijegom pokazuju što misle o tim politikama?

U hrvatskoj politici, i u sustavu, stoluje ogromno kulturno-umjetničko društvo. Nekada davno bio sam predsjednik zajednice KUD-ova zagrebačke regije. Tad je kupljeno oko 80 posto fundusa hrvatskih narodnih nošnji, koje su sad u fundusu za posuđivanje. Ubili smo se da ta društva opremimo, jer je to bio ventil za veliki dio mladeži Zagreba i prstena, u slobodnom vremenu. Ne možete demografsku obnovu raditi u 'Dnevniku' ili 'Otvorenom', to mora biti ozbiljan sustav.

HRT je jedna od naših najvećih rak rana. Ona je u cijelosti promašila svoju ulogu, ali u cijelosti! A politika joj pristupa potpuno amaterski. Tražiti manju pretplatu neviđen je skandal. Onaj tko to tvrdi ne razumije i ne zna ništa. Ovo nije Njemačka, Engleska, Francuska. Mi smo malobrojna nacija. Televizija je zadužena za kulturu ove zemlje, ona mora biti koproducent svakom dobrom filmu, ali mi iz populističkih motiva, ne razmišljajući uopće, kažemo da pretplata mora biti 65 kuna.

HRT je duplo jači, kadrovski i tehnički, od bilo koje televizije u regiji. Miro Lilić bio je žongler te televizije, zašto ga ne zovu za savjetnika? To bi učinio bilo tko tko ima imalo pameti. Najkvalitetnija hrvatska književnost u njegovo je doba ekranizirana: Raos, 'Prosjaci i sinovi', 'Kiklop', 'Zlatni mladić', 'U registraturi', Kozarac, Kestner, 'Putovanje u Vučjak' (opet, nažalost, u skoro svim Rade Šerbedžija), no i to smo bacili u zapećak.

Jer u njima igraju, po nekima, krivi glumci. Što je HTV učinio za naš ulazak u EU? Nismo li svaki dan trebali imati eksperte koji su nam mogli objasniti što nas gdje čeka? Morali smo znati da će nam, čim se otvore granice, svi s 500 eura otići na 2000 eura.

Hrvatska je oklevetana kao nacionalistička zemlja, ali kad malo bolje pogledamo, vidimo da su svi ti ljudi s rukom na srcu vođeni uglavnom konjunkturama, trgovinom, da svi imaju figu u džepu? Gdje je tu iskreno domoljublje?

Stalno govorimo o privatnosti, zaštiti podataka. Ajmo ocjenjivati domoljublje, vidjeti tko je uredan platiša poreza, tko je sa svojim OIB-om koliko pridonio državi, ako nije nezaposlen. Ljudi varaju na porezu, bave se sivom ekonomijom, ali su veliki domoljubi. I uvijek imamo tu vrstu problema.

Javno smo jako solidarni, danas, privatno ne; ranije je bilo obrnuto?

Da, ranije je bilo tako da ti, šta ja znam, izgori kuća, ljudi dođu, pomognu, naprave mu novu. Ali mi smo danas solidarni na velika zvona, od svega radimo paradu. Ne znam to objasniti, iako i sam u tome sudjelujem. No kako god, probleme moramo rješavati kroz sustav. Hrvatska mora biti socijalna država, bili na vlasti desni ili lijevi. Sve će proći ili pasti na tom pitanju. Mi punih 25 godina nismo u stanju smisliti model sponzoriranja kulture, doniranja, s poreznim olakšicama.

Pa to dva sposobna čovjeka u ministarstvu mogu sami napraviti. Mi se svake godine zgražamo, a to je stvar galame i hajke, koliko novca dobije HNK, a dobiva puno puta manje od bečkog Burgtheatera, no bitno je galamiti. Nikako, dakle, da domislimo tu priču. Mi sami popljujemo svoje institucije, ili nađemo nekoga tko nam smeta pa onda udari po njemu. Mi smo izvršili desant na HAVC, a nije Hribar HAVC, to smo svi mi.

Još malo o obljetnici. Ostavljate nasljedniku sređen sustav, Tarika kao glavnu zvijezdu…

Sjajan momak, odličan glumac, izvrstan voditelj. Preko mnogo trnja je morao prijeći da bi stigao do ovoga što je danas. U tome je uvijek imao podršku matičnoga kazališta, a može biti zahvalan i Jasni Burić, koja je imala snage presjeći priču i reći Tarik Filipović. Uz Tarika Filipovića, Satiričko kazalište Kerempuh doista se može pohvaliti ponajboljim ansamblom u državi.

To tvrdim bez imalo pretjerivanja. Kad smo već kod HRT-a, suprug Jasne Burić, Domagoj Burić, radi briljantne stvari, sve što je radio napravio je dobro, a nije dovoljno iskorišten kao vrhunski profesionalac. Pogledajte Knjazovu seriju, emisije o Tesli i Radiću – mislim da fakulteta na kojemu se to može naučiti nema. No nama je to sasvim svejedno, i za nas nema razlike između TV ili filmskih autora, može jedan, a može i drugi. A Hrvatska ima jednoga Knjaza, jednog Burića, jednog Mršića, Đikića smo imali – a još je veća sramota jer je birač desne opcije.

Postavili ste i Tomićev "Ustav RH"?

Fantastičan pisac, ali jednako važno, odličan tandem s Rajkom Grlićem. Ante je dosta komotan pisac, da tako kažem… Ovo mu je peti komad u Kerempuhu, a velike zasluge za discipliniranje Tomića ima Rajko Grlić, koji je neviđeno uporna i disciplinirana osoba. On Tomića zaključa u sobu i cijeli dan ga ne pušta, odvede ga u Ameriku, što nije jeftino, nije jednostavno, ali on to radi samo da bi ga primorao na završetak teksta. Za predstavu je nevjerojatan interes, a možemo se pohvaliti izvanrednim kazališnim kritikama.

Tu je i "Narodni heroj Ljiljan Vidić"?

Krešo Dolenčić i Ana Tonković završavaju tu adaptaciju i to me jako veseli. Nebeski mi idu na živce partizani i ustaše, zato što mislim da to mora biti domena povjesničara a ne politike. No ne želim pojednostavljivati stvari. Svi oni antifašisti koji su se upustili u raspravu na te teme uvučeni su u zamku koju nisu ni shvatili. Desnici nije cilj obraniti ili rehabilitirati ustaše, jer znaju da je to neizvedivo: oni ih hoće izjednačiti s partizanima, a to nije niti može biti isto.

No čini se da u toj priči imaju dosta uspjeha. Svakog dana oni su sve bliže svom cilju. Ali da završim u veselijem tonu, uskoro nam je i premijera Tarikova "Ćire". Kerempuh vozi u petoj brzini. Ovdje nikad nitko više ne mora kretati iz početka. Ovdje se nikad nije pljuvalo po prošloj vlasti, jer je ona buduća uvijek bila i prošla, pa je bilo glupo da pljujem sam po sebi, a prošao sam različita uređenja i razne vlasti kroz sve te mandate.

Satiričko kazalište Kerempuh prepoznato je diljem države i regije. Razlog tome je dugogodišnji nepresušni entuzijazam i stalni posvećeni rad svih glumaca u ansamblu. Takvo zajedništvo i energija rijetko se viđaju i to me ispunjava osjećajem zadovoljstva i nadom..