Trump je uz Izrael i ne može pregovarati o Bliskom istoku

Rješenje s 'dvije države', izraelskom i palestinskom, nama koji ne živimo u regiji Bliskog istoka izgleda kao očiti temelj za bilo kakvo rješavanje izraelsko-palestinske krize. Koliku podršku uspostava palestinske države s glavnim gradom Istočnim Jeruzalemom ima među Izraelcima? Koliku podršku to rješenje ima među Palestincima?

Rekao bih da je glavni uzrok neuspjeha rješenja s 'dvije države' u tome što posve zanemaruje realnost. Kao prvo, ni jedan Palestinac ne bi glasno izgovorio da je spreman odreći se svojeg prava na povratak. Kao drugo, 'Zelena linija', granica iz 1967., odavno je izbrisana, i zemljopisno i psihološki - mnogi Palestinci i Židovi više je ne smatraju dijelom svojih života. Treće, neka naselja na Zapadnoj obali nije moguće ukinuti jer ih naseljavaju stotine tisuća Izraelaca, među kojima i oni koji nisu radikalni desničari - mnogi su se tamo odselili naprosto zato što je to bio jedini način da si priušte vlastiti dom. Ideja da je moguće prikupiti većinsku potporu Izraelaca za potpuno čišćenje čitavih gradova oduvijek je bila posve iluzorna. Četvrto, ideja o palestinskoj državi ispresjecanoj širokim područjima židovskih naselja naprosto je nerealna fantazija. I peto, značajan postotak i jednog i drugog naroda smatra da čitava zemlja pripada samo njima, a da su oni drugi ništa više nego privremeni gosti bez stvarnih veza s njom.

Izborom Donalda Trumpa za američkog predsjednika izraelski jastrebovi dobili su lojalnog saveznika u Bijeloj kući. Najvažniji simbolički potez podrške nove američke administracije Izraelu predstavljalo je preseljenje američkog veleposlanstva u Jeruzalem, koje je u praksi dovelo do ogorčenih palestinskih prosvjeda te velikog broja mrtvih i ranjenih. Kako vi vidite Trumpovu ulogu u izraelsko-palestinskom sukobu?

Fraktura

On nema nikakvu ulogu osim one da svima pokaže da Sjedinjene Američke Države ne mogu biti posrednik u bilo kakvim budućim mirovnim pregovorima jer uvijek zauzimaju izraelsku stranu. To je, naravno, uvijek bilo tako, ali Trump je skinuo sve maske, što bi moglo imati pozitivne posljedice zato što će prisiliti Europsku uniju da preuzme ulogu posrednika, jer je ona jedina koja to može.

Od Urija Avneryja, preko Amosa Oza i Davida Grossmana, do vas, brojni su veliki izraelski pisci aktivno zagovarali kompromis na Bliskom istoku i postizanje mirovnog sporazuma s Palestincima. Koliki je danas utjecaj književnosti i književnika na izraelske političare i javno mnijenje? Mogu li pisci mijenjati svijet?

U Izraelu, za razliku od, primjerice, SAD-a, pisci tradicionalno igraju značajnu ulogu u javnom prostoru i utječu na političke ideje. To je dijelom posljedica utjecaja ruske kulture na Izrael u 1940-ima: vidjeti književnika kao angažiranog intelektualca čija je obaveza iznositi stajališta o moralnim pitanjima. U pedesetim godinama prošlog stoljeća izraelski su se premijeri često konzultirali s piscima o brojnim pitanjima - mene su čak dvojica premijera tražila savjet o različitim idejama. Naravno, u proteklih je dvadesetak godina utjecaj pisaca u Izraelu značajno nagrižen, naprosto zato što je književnost postala manje važna.

Hrvatska je nedavno objavila da će od Izraela kupiti flotu rabljenih zrakoplova F-16 što je jedna od najvećih vojnih nabava u povijesti Hrvatske vojske. Je li taj događaj imao ikakav odjek u izraelskoj javnosti? Kakva je uopće percepcija Hrvatske u Izraelu?

Prvi put čujem za to! O percepciji Izraelaca prema Hrvatskoj također ne mogu ništa reći jer nikad nisam ni s kim otvarao tu temu, ali naravno da je postojala snažna empatija prema novoj hrvatskoj državi nakon strašnih događaja u 1990-ima. Ono što vam mogu sa sigurnošću reći je da se svi ovdje trenutačno dive hrvatskom nogometu i pitaju - kako ste, do vraga, uspjeli?! (Pa čak i ako znamo za razne korupcijske afere u hrvatskom nogometu, uz nadu da će se stanje popraviti.)

Nedavno ste objavili svoj šesti roman 'Buđenje', koji zasad nije dobio hrvatski prijevod: možete li za hrvatske čitatelje otkriti neke pojedinosti o toj knjizi?

Fraktura

To je moj najosobniji roman dosad, čija se radnja odvija u Jeruzalemu, od 1980-ih godina do danas. Razlikuje se od prethodna dva - rekao bih samo da je to priča o 30-godišnjemu prijateljstvu dvojice prijatelja koje završi tragedijom, a istodobno i roman o tome kako netko postaje pisac. Nikad ranije nije nešto što sam napisao izazvalo toliko puno reakcija u Izraelu, a moji su romani, poput 'Dobrih ljudi' i 'Sjene svijeta', doista izazivali reakcije.

Romani su vam prevedeni na dvadesetak jezika, kritika ih je uglavnom dočekivala s aklamacijama. Uspoređivali su vas s Dostojevskim, Ozom, Grossmanom... Koji su vaši literarni uzori, klasični i suvremeni?

Na mene je utjecao način na koji Kafka prikazuje čovjeka koji se svaki put iznova iznenadi suočen s birokracijom i institucionalnim procedurama. Kad je riječ o likovima, na mene su najviše utjecali Robert Musil i Francis Scott Fitzgerald. U mojem prethodnom romanu posebno je vidljiv utjecaj zasljepljujuće imaginacije kakvu možete naći kod Jorgea Luisa Borgesa, ali i u suvremenom romanu, poput 'Sotonskih stihova' Salmana Rushdieja. U 'Dobrim ljudima' dosta je očit utjecaj ruske književnosti, koju sam kao mlad opsesivno čitao - mislim da u svemu što sam napisao možete pronaći tragove njezine strukture i pitanja koja postavlja. U liku Alexandre koristio sam ono što sam naučio od Edith Wharton i Natalije Ginzburg. Od suvremenih autora posebno mi je fascinantan Čileanac Roberto Bolano, čije romane smatram briljantnima - naprosto je divna ta silovita, živahna snaga pripovjedača koji ostavlja priču u rukama tolikog broja likova iz svih krajeva svijeta. Od izraelskih pisaca, oduvijek se posebno divim Yizharu Smilanskom koji je bio, i još jest, naš najveći autor, čija svaka rečenica eksplodira u glavama čitatelja. Volim i A. B. Yehoshuu te njegov osjećaj za ironiju i pripovjedačku perspektivu, a cijenim i autore kao što je Lea Aini, koja otvara nove puteve za izraelsku literaturu.