U fotografiju sam se zaljubio u sedmom razredu osnovne škole, ali sam njome cijeli život okružen, kao i filmom. Moj otac i djed bili su strastveni amaterski fotografi, a mama me u osnovnoj školi svaki tjedan vodila u Kinoteku. Dane sam provodio u fotolaboratoriju, a noću sam obožavao ići na snimanja na Gornji grad, kaže Vanja Černjul (47), rođeni Zagrepčanin koji u New Yorku živi i radi već više od 20 godina.
U SAD je otišao nakon završetka rata u Hrvatskoj jer je procijenio da u njegovoj struci, a to je filmski snimatelj, nema perspektive. Zato je u New Yorku završio postdiplomski studij i počeo živjeti svoj američki san.
Danas je jedan od najtraženijih i najboljih direktora fotografije u SAD-u. Vanja Černjul diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti, a ubrzo nakon toga u Hrvatskoj je počeo rat.
"Većina mojih kolega s Akademije su tada počeli raditi kao ratni snimatelji, pa tako i ja. Puno je ljudi stradalo, ja sam izgubio najboljeg prijatelja u ratu, Tihomira Tunukovića. Da nastavim sa svojim snom potaknula me priča Vilmosa Zsigmonda, mađarskog snimatelja koji je pobjegao iz svoje zemlje nakon sovjetske okupacije. Danas ga nazivaju jednim od deset najutjecajnijih snimatelja u povijesti kinematografije", kaže Vanja Černjul.
Danas kaže da živi svoj san - zarađuje za život poslom koji voli raditi. Nedavno je za svoj rad dobio nagradu američkog udruženja filmskih snimatelja.
Nagrađen je za najbolju fotografiju u epizodi “The Fourth Step” Netflixove serije “Marco Polo”.
"Nagrade su uvijek dobre za podizanje samopouzdanja, a ova mi je posebno draga. Za nju su glasali članovi udruženja američkih snimatelja i tu ima direktora fotografije čiji sam rad proučavao još na Akademiji dramskih umjetnosti, ali i onih koji su danas predvodnici novih trendova. Činjenica da su uopće vidjeli moj rad puno mi znači", kaže Černjul, koji je dosad bio dva puta nominiran za prestižnu nagradu Emmy, i to za fotografiju u hit serijama “Televizijska posla” i “Sestra Jackie”.
Njegova je televizijska karijera počela snimanjem pilota za popularnu seriju “Ružna Betty”.
"To mi je ponudio redatelj Richard Shepard, s kojim sam radio film ‘Lov u Bosni’ s Richardom Gereom. Kad on zove, uvijek pristanem na projekt, pa tako i sad radimo na jednom pilotu serije za Disney", kaže Vanja.
Černjulu su se nakon “Ružne Betty” počele otvarati prilike na američkoj televiziji, odnosno poslovi na serijama, koje su u to vrijeme postale visokobudžetne i kvalitetne poput holivudskih filmova. To se posebno promijenilo nakon dolaska streaming servisa, kao što su Netflix i Hulu.
Černjul kaže kako je snimanje serija za te tvrtke danas puno kreativnije od snimanja holivudskih filmova jer streaming kompanije nemaju dodatnih troškova poput distribucije. Oni, kaže Černjul, stvarno mijenjaju način funkcioniranja televizije i filma.
"U Los Angelesu je sad ostala samo administracija. Nitko više ne želi raditi u Hollywoodu zbog nevjerojatnih pravila koja autore jako sputavaju. Primjerice, da biste zapalili svijeću ili cigaretu na setu, morate angažirati majstora za specijalne efekte. Svi snimaju vani", kaže Černjul.
Povijesni spektakl “Marco Polo”, za koji je nagrađen, tako je snimao na lokacijama u Kazahstanu, Maleziji, Italiji, Mađarskoj i Slovačkoj. Na seriji je radilo 700 ljudi iz 28 zemalja svijeta.
"Bila je to velika avantura samo zbog tolike količine suradnika. Također, sve se snimalo na realnim setovima, nije bilo digitalne animacije. Danas je to vrlo rijetko, većina se stvari radi u postprodukciji, primjerice serija ‘Game of Thrones’. Ovdje smo sve snimali bez dodavanja te je bilo vrlo zanimljivo i izazovno", rekao je Černjul.
Dodaje kako većina autora i filmaša više voli snimati u Europi, pa tako i on.
"Industrija u SAD-u je vrlo razvijena i jako dobro organizirana. Postoji velika razina profesionalnosti. No ne postoje neke kreativne slobode koje imamo u Europi snimajući male, neovisne filmove. To sam osjetio i kad sam snimao filmove u Hrvatskoj", kaže Černjul, koji je najviše surađivao s nagrađivanim redateljem Daliborom Matanićem.
Zajedno su snimali “Majstore”, “Majku asfalta” i “Ćaću”.
"Snimanje filma u Hrvatskoj za mene je uvijek vrlo zadovoljavajuće iskustvo. Imam određenu kreativnu slobodu i radim s malom ekipom, a to ne mogu uvijek na velikim projektima koje radim u SAD-u ili negdje drugdje u inozemstvu", napominje Vanja.
Iako se proslavio snimanjem popularnih serija, film je ipak njegova prava ljubav.
"Moj background je film, ja ću se uvijek smatrati filmskim snimateljem i želim se posvetiti igranom filmu što više mogu. Serije su mi otvorile mnoga vrata, usavršio sam se radeći na njima u nekim segmentima u kojima ne bih mogao na filmu", kaže Černjul.
Razlika između snimanja serije i filma je samo u procesu proizvodnje, odnosno vremenu koje je snimatelju na raspolaganju. Zagrepčanin kaže kako film daje puno više vremena snimatelju da se upozna s redateljem i njegovom vizijom filma.
"Na taj način snimatelj može pridonijeti filmu tako da koristi fotografiju i svoje ideje da stvara dramu. Za to treba vremena i puno pripreme, a to kod serija ne postoji. Pogotovo kod Netflixovih serija, gdje svaku epizodu snima drugi redatelj. Snimatelj se onda s njim upozna tjedan dana prije, a to je premalo", zaključuje Vanja.
Dodaje kako se tu dijelom radi i o hrvatskoj kulturi poimanja filmskih snimatelja kao koautora filma i umjetnika.
"To je hrvatska filmska tradicija te se u mojoj generaciji puno ljudi zato i odlučilo baviti filmskom fotografijom. Zbog loše situacije u hrvatskoj kinematografiji i nezadovoljstva koje smo osjećali devedesetih godina mnogi su otišli u inozemstvo", kaže Černjul, koji je u kontaktu s kolegom Igorom Martinovićem, Požežaninom koji je snimao hit seriju “Kuća od karata”, a snimao je i nekoliko epizoda “Sestre Jackie”, isto kao i Vanja Černjul.
Hrvatski snimatelj često se susreće s holivudskim zvijezdama, a s njima, kaže, uglavnom ima pozitivna iskustva.
"Imam puno poštovanja prema glumcima i njihovu poslu. Razumijem ga do određene granice, jednako kao i oni moj. Svaki dobar glumac zna ponešto o filmskoj fotografiji. S većinom imam ugodnu suradnju", kaže Vanja, a dosad je odlično surađivao s Tinom Fey i Alecom Baldwinom na seriji “Televizijska posla”, s Anadyjem Garcijom razgovarao je o cigarama na snimanju filma “City Island”, svidio mu se i Matthew Broderick, a Virginiju Madsen brzo je riješio nesigurnosti na snimanju filma “Diminished Capacity”.
Černjul redovito prati hrvatsku kinematografiju, za koju smatra da proživljava renesansu.
"Mislim da je izvrsno za sve mlade glumce raditi u kinematografiji koja raste jer takvih je zapravo jako malo u svijetu", zaključuje na kraju Vanja Černjul.