Vjetrogonja Babukić istinski je junak našeg doba

Početkom nove, 2021. godine, jednu za drugom, pročitao sam dvije knjige domaćih autora koje daleko nadmašuju prosjek, uzimajući u obzir korpus knjiga koje sam pročitao. Radi se najprije o zbirci novela “Štapići za pričanje” Ivice Đikića, koja je po mojemu mišljenju vrhunac prošlogodišnje književne sezone, a zatim novi roman Miljenka Jergovića “Vjetrogonja Babukić i njegovo doba”, koji će, bez obzira na to što je objavljen na samom početku, nesumnjivo obilježiti književnu godinu pred nama. Jergović je, uzimajući u obzir i ovaj roman, jedinstvena pojava u okvirima hrvatske književnosti. Ni sam ne znam koja mu je ovo knjiga po redu, jer mi se nije dalo kopati po piščevoj bibliografiji, jedino znam da je ovo 17. njegova knjiga koju je objavila Fraktura, uključujući tu i dva kola edicije “Djela Miljenka Jergovića” od osam knjiga. Ono po čemu je Jergović jedinstven je to da nijedna od tih knjiga ne pada ispod prosjeka, bez obzira na to koliko visoko postavili letvicu.