Od svih fantastičnih negativaca zombijima je trebalo najviše vremena da uđu u glavni tok popularne kulture.
Seksi vampiri, vještice i moćna čudovišta desetljećima su lako nalazili put do milijunskih filmova i serija, a hodajući mrtvaci, ta spora, glupa i baš nimalo atraktivna stvorenja klatarila su se - uz časnu iznimku spota za “Thriller” Michaela Jacksona - isključivo po projektima B i niže produkcije.
S početkom tisućljeća filmovi poput “Resident Evil” i “28 dana poslije” upućivali su na drukčije trendove, ali tek je “Walking Dead”, visokoproračunska serija strave, koja je startala 2010., utvrdila nova pravila.
Serija o postapokaliptičnom svijetu kojim lutaju horde zombija vječno gladnih ljudskog mesa danas je apsolutno najgledaniji show u Americi.
Uspjeh je to veći jer je emitira AMC, kabelska televizija koju gotovo trećina kućanstava ne može primati, a konkurenciju na “velikim” televizijama tuče i kad su važne utakmice američkog nogometa.
Sa 16,1 milijuna gledatelja koji su pratili početak četvrte sezone, “Walking Dead” je i najgledanija serija u povijesti američke kabelske televizije.
Nastala je prema istoimenom stripu Roberta Kirkmana, Tonyja Moorea i Charlieja Adlarda koji je počeo izlaziti 2003. i brzo postao hit.
Priča prati šerifa Ricka Grimesa koji se probudi iz kome u svijetu koji je promijenila nerazjašnjena zombi katastrofa i polazi u potragu za suprugom i sinom te sigurnijim mjestom za život.
Za uspjeh “Walking Deada” uvelike je zaslužan Frank Darabont, režiser “Iskupljenja u Shawshanku” i “Zelene milje”.
Darabont je ne samo scenarist, režiser i izvršni producent serije, nego i čovjek koji je nagovorio televizijske šefove da se odvaže crno- bijeli strip pretvoriti u seriju s proračunom od 2,8 milijuna dolara po epizodi.
Imao je značajnu ulogu i pri odabiru glumaca te iskoristio veze s filmova na kojima je radio kako bi formirao pravu ekipu.
Vrlo je važan i utjecaj autora stripa Roberta Kirkmana, koji je jedan od izvršnih producenata serije te scenarist nekih epizoda.
Rezultat? “Walking Dead” je dobitnica nagrade Udruge američkih scenarista, Izbora televizijskih kritičara i Zlatnog globusa za najbolju dramsku seriju.
Vrlo brzo je stekla fanatične obožavatelje. Trebalo je šest godina od početka emitiranja kultnih“Zvjezdanih staza” da se fanovi okupe na prvoj konvenciji i u miru rasprave o pojedinostima pogona na Enterpriseu.
Ljubiteljima “Walking Deada” trebalo je dvostruko kraće da organiziraju prvu konvenciju u Atlanti i obiđu lokacije snimanja prerušeni u zombije.
Došlo ih je više od 10.000, a govore da su proveli sate šminkajući se i mjesece pripremajući se za konvenciju.
“Walking Dead” je najbolja serija o zombijima ikad! Efekti su fenomenalni i to sve izgleda odlično, ali ima mnogo serija koje dobro izgledaju. Ono što one nemaju, a ‘Walking Dead’ ima, jest stvarno dobra priča. Zapravo se i nije riječ o zombijima, nego o ljudima i o tome u što se mogu pretvoriti u određenim situacijama. Zombiji izgledaju opasno i mogu te pretvoriti u hodajućeg mrtvaca jednim ugrizom ili ogrebotinom, ali prava opasnost su zapravo ljudi. Sami zombiji kao negativci su dosta bezvezni, spori su i krhki. Ali oni su uporni. Imaju samo jedan cilj - da se nahrane - i ići će za njim do kraja. Uporni postignu što žele, to je najstrašnije u seriji, a i dobra metafora svijeta u kojem živimo, rekao je jednom za Express velik ljubitelj horora i znanstvene fantastike Vedran Marjanović Wekster, osječki fotograf i autor nekoliko filmskih uradaka od kojih je posljednji, “Kako preživjeti zombi apokalipsu”, inspiriran baš serijom “Walking Dead”.
Ljudi koji se odriču izlazaka kako bi pogledali nove epizode serije redovito će reći kako su se navukli na izvrsno prikazane međuljudske odnose te briljantno napisane i odglumljene (glavni glumci nominirani su za razne nagrade) likove.
Osim toga, moraju provjeriti jer li im omiljeni lik još živ jer scenaristi su u današnje vrijeme zaista nemilosrdni, te u što se pretvorio.
Ljubitelji te serije ističu kako likovi nisu crno-bijeli i tijekom vremena se mijenjaju, i to uvijek s dobrim razlogom i pokrićem.
Živimo u vremenu zaista kvalitetnih serija, serija koje su percepciji konzumenata preuzele ulogu filmova ili čak knjiga. “Walking Dead” možda nije najbolja (nedostatak je što je cijepljen od humora), ali je najutjecajnija.
Do nje televizijskim su tržištem vladale komedije, “CSI” i druge kriminalističke serije te rasne dramske serije poput “Momaka s Madisona”.
Sad zaboravljeni horor doživljava pravu renesansu na televiziji. U posljednjih nekoliko godina gotovo svaka televizijska kuća koja drži do sebe izbacila je neku stravičnofantastičnu seriju.
Teme su razne, od MTV-ijeva “Teen Wolfa” do NBCijeva “Grimma”. Počelo se snimati još nekoliko serija o zombijima među kojima se ističe odlična francuska “Les revenants”.
Za razliku od “Walking Deada” u kojem je priča krajnje jednostavna (likovi trebaju preživjeti napade hodajućih mrtvaca bez mozga i neprijateljski nastrojenih ljudi), a uzrok zombi apokalipse nepoznat, “Les revenants” nudi nešto sofisticiraniji zaplet.
Zombiji su zadržali pamet i neke osobine koje su imali dok su bili živi, a priča se vrti oko njihove integracije u društvo, slično kao što se u najboljoj vampirskoj seriji “True Blood” krvopije pokušavaju uklopiti u stečevine ljudske civilizacije jer je netko sintetizirao umjetnu krv zbog koje više ne moraju “jesti” ljude.
Osokoljen trendom, Brad Pitt uložio je novac u snimanje “Svjetskog rata Z”, prvog blockbustera o zombijima ikad. Možda se ne treba čuditi što su hodajući mrtvaci postali hit baš u desetljeću čija su glavna obilježja ekonomska recesija i sve veće srozavanje ljudskih prava.
Najpopularniji američki televizijski liječnik, dr. Oz, u jednoj je emisiji otkrio kako su Amerikanci doslovno nacija zombija.
Mnogi rade po dva ili tri posla kako bi preživjeli, a taj pak ubitačan tempo preživljavaju uz pomoć kolekcije tableta koje im pomažu zaspati, probuditi se, otkloniti depresiju, povećati energiju, otjerati tjeskobu, izliječiti kičmu slomljenu od liberalnog kapitalizma, dati im volje za seks ili još jedan shopping...
Nikad do kraja budni, niti u mirnom snu, bez višeg cilja osim preživljavanja i bez kontrole nad svojim životom.
Pionir zombi žanra George A. Romero, scenarist i redatelj “Noći živih mrtvaca” iz 1968. i ostalih iz tog serijala (a u kojima je oštro kritizirao konzumerizam i još neke “blagodati” američkog društva) rekao je da su to zapravo filmovi o nama, o ljudima.
I to je pravi horor u cijeloj priči.
