Žene moraju same odlučivati o sebi, a hidžab je moj izbor!

NEJRA: Kompleksno je. Ti zakoni su bazirani na tezi očuvanja sekularne države i zabrane isticanja vjerskih simbola na javnim mjestima. Tako da su nekom logikom maramu stavili na mjesto vjerskog simbola, a ona to nije. Za neke žene, koje je svojim izborom stave, ona je vjerska praksa i nama je ta zabrana slična kao da nam netko zabrani obavljanje molitve. To vam je najsličnije tražiti od časne da skine svoju odoru, a opet mi nismo zaređene. Tako da teško je to objasniti drugačije osim postaviti kontra pitanje: A kako se to danas konkretno jedna žena treba odjenuti? Što je pravilo, koliko tijela se vidi ili ne vidi te tko ga je točno i zašto osmislio?

Na koji način društvo može raditi na razbijanju predrasuda?

SABRINA: Važno je otvarati dijalog. Kako i u filmu kažemo, sretale smo se s mnogim pitanjima kolega iz regije, iz Europe, iz cijelog svijeta. Neka pitanja su bila duhovita, neka uvredljiva, ali pitanja nisu problem, oni koji pitaju ipak otvaraju mogućnost da saznaju nešto novo. Problem su oni koji prihvaćaju modele mišljenja bez propitivanja, ne pokušavajući ući u dijalog. Osim što je film medij u kojem smo mi svoje na svom, shvatile smo i to da je medij koji zaista otvara dijalog među ljudima.

NEJRA: Lijepim riječima, uporno i bez nerviranja, uvijek i u svakoj prilici raditi na tome da vas obični ljudi razumiju. Za početak prihvatiti da svi stavovi dolaze iz neinformiranosti nasuprot kojih imate stalnu poplavu bezobraznih dezinformacija kojima vas mediji bombardiraju.

S obzirom na to da ste iznimno aktivne u promicanju ženskih prava, kako biste opisali stanje sa ženskim pravima u današnjoj BiH? Što institucije čine kako bi se stanje promijenilo?

SABRINA: Promjene u shvaćanju prava žena i poboljšanja uloge žene u društvu odvijaju se postupno i sporo. Naravno da su institucije i zakonodavna tijela ključni u ovom procesu, ali uz ovaj proces koji se odvija na zakonodavnom i izvršnom polju, mora se odvijati i proces promjene shvaćanja pozicije žene u shvaćanjima svakog pojedinca i pojedinke. Tradicionalno patrijarhalno shvaćanje pozicije žene u našem društvu je još duboko ukorijenjeno. Kroz umjetnost i kulturu te kroz odgovorno korištenje medijskog prostora važno je podizati svijest. To je polje našeg djelovanja i nastojimo ovu privilegiju koristiti kako bismo svijest o nepravdi i nasilju nad ženama doveli u fokus javnosti. Institucije nisu potpuno djelotvorne, socijalna zaštita u ovom dijelu Europe nije na zavidnom nivou, ali za pojedinku svaka i najmanja podrška je važna u bolnom procesu priznavanja nepravde koja se nad njima vrši.

Na koji način se žena kao individualna osobnost može oduprijeti ponekad nebuloznim uzusima društva i politike koji ženu smještaju na 'njezino mjesto'?

NEJRA: Za razliku od nježnog pristupa prema onima koji ne znaju što je marama pa nekad pogriješe, oni koji ne znaju što je žena i umišljaju neka mjesta koja joj pripadaju, nisu već desetljećima zaslužili ljubaznost. Ovdje je recept radikalno neprihvaćanje ponižavanja sve dok ne dođe generacija koja će prestati umišljati da je patrijarhat Bogom dana paradigma svijeta. Na mikroplanu ne treba dopustiti da vam se na radnome mjestu obraća s 'maco' i 'mala', raspravlja o vašem fizičkom izgledu, šalje po kave jer ste žene... Na makroplanu, otvoreno se boriti za jednakost u plaćanju, pravo na svoje tijelo...

U skladu s prethodnim pitanjima, zašto je od iznimne važnosti afirmirati ženu i njezin rad u javnosti? Imate bogato iskustvo s tim s obzirom na rad u produkcijskoj kući koju ste osnovale Hava Sarajevo.

SABRINA: Nejra i ja smo to učinile na način da smo počele od sebe, odlučile da ne čekamo da nas neko primijeti, nego da počnemo djelovati. Tako smo osnovale Hava Sarajevo, čiji primarni cilj je afirmacija žena kroz umjetnost i kulturu. Želimo pričati priče o ženama koje su inspirativne i čija životna iskustva mogu biti ohrabrenje ženama u publici. Potrebno je da žene jedne drugima budu podrška i da gradimo zajednicu u kojoj ojačavamo jedne druge. Potrebna je afirmacija kao sredstvo ojačavanja pojedinki, ali i ukupne uloge žene u društvu. Mediji igraju veliku ulogu u ovom procesu i zato mi nastojimo koristiti medijski prostor koji se, nakon što su naši filmovi izašli u svijet, otvara. Smatramo da je naša obaveza govoriti o onome o čemu se baš i ne govori, o onome o čemu postoje pogrešna shvaćanja, da razbijamo tabue i predrasude. To je jedan od koraka prema rodnoj jednakopravnosti u punom smislu te riječi.

Možete li objasniti spregu između feminizma i nošenja hidžaba, s obzirom na to da se u 'Undercoveredu' ističe da su zabrane i pogledi ispod oka bitno vezani uz slobodu žene i ženskog tijela?

NEJRA: Teza koju zastupamo kroz film je da je jedan od osnovnih postulata feminizma pravo nad svojim tijelom, što nama onda znači da imamo pravo da ga skinemo ili obučemo onako i u mjeri u kojoj mi to želimo. Opet ističemo da pokrivanje mora biti slobodni izbor žene, a nikako nametnuta praksa. Protivljenje nošenju marama kod žena koje to žele jeste nastojanje da je se uklopi u nečiju viziju žene i ženstvenosti danas, što je jedna šovinistička praksa, ma kako to bilo teško shvatiti.

Kakav je vaš stav o korištenju hidžaba u modnoj industriji? Je li to iskorištavanje ili je namjera ipak dobra i plemenita?

NEJRA: Super je što se konačno može kupiti odjeća koja odgovara konceptu hidžaba svuda. To je koncept odijevanja koji savjetuje naprosto da se ne bude vulgaran i da se ne ističu tjelesni atributi u odnosu na osobnost neke žene. Nije to nikakva istočnjačka uniforma u svili i kadifi. Nema ništa loše i nenormalno u tome da se u odabiru takve odjeće prate svjetski trendovi, gaji individualizam i osjećaj za estetiku. Normalno je i da svjetski poznati brendovi žele iskoristiti priliku i proširiti tržište na novu publiku. Super je što pokrivene i nepokrivene žene prave 'tutoriale' o načinima vezanja marama. Hidžab nije nikakva sveta relikvija ni kruna na glavi koja se ne dira. To samo znači da ja ljeti hodam dugih rukava i, kad izađem, pokrivam kosu.

Vaš film 'Mi, djeca s kolodvora Bosna' bavi se temom koja je u posljednje vrijeme aktualna u regiji. Mnogi niječu postojanje vehabijskih komuna ili smatraju da je to samo odvraćanje od bitnih tema za bosanskohercegovačko društvo. Kakav je vaš stav i što ste htjeli prikazati filmom? U kojoj je fazi film? Kako je tekao/ili teče proces rada na filmu?

SABRINA: S ovim filmskim projektom upravo smo sudjelovale na ZagrebDox Pro radionici i 'pitching' forumu te je film dobio i novi naslov - 'Heretik', a priča filma je o sinu koji je odbio slijediti oca i njegova radikalna shvaćanja islama. Dio filma dosad je snimljen, a nakon ZagrebDox Pro otvaraju se opcije za nastavak snimanja.