Četiri desetljeća Keith Bush govorio je da nije kriv, da nije počinio zločin za koji je osuđen na kaznu zatvora još kao tinejdžer, za ubojstvo kojeg nije počinio. Osuđen je zbog ubojstva 14-godišnje djevojčice. Stalno je govorio kako ga je Newyorška policija prisilila da potpiše priznanje koje nikad nije ni pročitao.
U zatvoru je zatražio pomoć odvjetnika koji su pronašli dokaze koji potvrđuju da njegovo suđenje nije bilo pravedno. Čak i nakon što je pušten iz zatvora, uvjetno, nastavio je borbu da bi skinuo ljagu sa svojeg imena. 44 godine nakon uhićenja, i nakon 33 godine koliko je proveo u zatvoru, dok su odvjetnici tražili odbacivanje te optužbe, tvrdili su da tužitelji nikada obrani nisu rekli da je policija intervjuirala drugog mogućeg krivca.
"Ne mogu vam dati ono što vam je oduzeto tijekom 70-ih, no mogu vam vratiti pretpostavku vaše nevinosti", rekao je sudac Anthony Senft Jr.
Ovaj danas sretni 62-godišnjak imao je blagi osmijeh na licu tijekom čitanja presude.
"Nitko me nije htio saslušati, nitko me nije čuo", rekao je.
1975. godine Bush je imao samo 17 godina kada su ga optužili za ubojstvo Sherese Watson, tinejdžerice koja se nikada nije vratila kući nakon tuluma u Bellportu, New York. Kad su pronašli njezino tijelo bila je mrtva, zadavljena i seksualno zlostavljana. Četiri dana nakon toga uhitili su Busha, koji je pod prijetnjama policajaca potpisao priznanje, piše The New York Times.
Na suđenju je porota povjerovala njegovom priznanju, iako je inzistirao u svojoj tvrdnji da je bilo riječ o prisili. Žena koja je tada bila na zabavi tvrdila ja da je on sa te zabave otišao s ubijenom, no pet godina nakon toga rekla je da ona na zabavi uopće nije bila. To njezino priznanje nije dovelo do ponovljenog suđenja.
2006. godine pisao je odvjetnici Adele Bernhard, voditeljici klinike u pravnoj školi. Bio je nevin, napisao joj je, i nadao se da će mu pomoći. Slična pisma poslao je i drugim odvjetnicima. Odvjetnica se odmah zainteresirala za slučaj, posebno nakon što je pročitala priznanje kojeg je napisao.
"Bilo je nedosljedno. Činjenice koje su stavili unutra, riječi koje su koristili, ništa nije zvučalo istinito", rekla je.
Njegova izjava nije se poklapala sa forenzičkim dokazima o tome kako je djevojka ubijena, naglasila je.
Otkrila je da se DNK pronađen ispod žrtvinih noktiju ne poklapa sa uzorkom kojeg su uzeli sa Busha dok je bio u zatvoru. Ponovno je intervjuirala svjedokinju koja je porekla svoje svjedočenje da je Busha i Watson vidjela zajedno na zabavi. No sudac je 2008. godine odbio pokušaj da se odbaci presuda, i odbio njezin zahtjev za dodatnim testiranjem odjeće i ostalih dokaza prikupljenih na mjestu zločina.
Tijekom desetljeća koje je uslijedilo vratila se ključnoj svjedokinji, analizirala dokaze vlakana, istraživala priznanje, i detektive koji su bili uključeni u slučaj. Potpisala je dokument Freedom of Information Act kako bi došla do podataka vezanih za slučaj. Među tim dokumentima bili su dokazi da je policija imala i drugog potencijalnog osumnjičenog za njezino ubojstvo, drugog mladića koji je bio na zabavi, Johna W. Jonesa Jr.
On je u međuvremenu umro, no u izjavi koju je dao policiji tada rekao je da je nabasao na njezino tijelo nakon što je pijan otišao sa zabave. Također je pisalo kako je češalj kojeg su pronašli u blizini njezina tijela izgledao poput onog koji mu je ispao. Njegovom branitelju tada 1976. godine nitko nije ni spomenuo te izjave, čime su jasno prekršena pravila. Prošle je godine odvjetnica svu tu dokumentaciju predala Timothy D. Siniju, koji je pokrenuo platformu za reviziju takvih upitnih slučajeva.
Na sudu je rekao kako se informacija o alternativnom osumnjičenom trebala razmatrati i prije suđenja, tvrdio je da su tužitelji bili uključeni u namjerno zataškavanje.
"Pogreške se događaju na svim razinama naših života. No ovdje je riječ o namjernom kršenju pravila", rekao je.
Nakon nešto manje od godine dana koliko su ponovno istraživali taj slučaj potvrđeni su i neki drugi problemi. Ključni svjedok, ta žena, nikada nije viđena na zabavi. A njegovo priznanje, da je izbo Watson sa češljem, nije odgovaralo forenzičkim dokazima, jer je na njezinom bijelom puloveru pronađeno malo krvi.
Sini je naglasio da su detektivi koji su bili uključeni u slučaj do priznanja došli primjenjujući prisilnu taktiku, a drugi je često bio prozivan zbog pogrešaka u ostalim slučajevima.
"Na kraju dana došli smo do jako jednostavnog zaključka. Ne vjerujemo da je Bush počinio ovo ubojstvo. Smatramo da mu je bilo uskraćeno pravo na pravedno suđenje, i da je John Jones vjerojatniji osumnjičenik u ovom zločinu", rekao je Sini.
Bush je iz zatvora uvjetno pušten 2007. godine, netom prije svog 50. rođendana. Registriran je kao seksualni prijestupnik, a u zatvor se vratio 2013. godine zbog kršenja uvjetne, jer je koristio računalo s pristupom na internet. Dobio je posao u Connecticutu kao operator viličara, i sada je zaručen.
Kad su ga pitali kako suzdržava svoju ljutnju rekao je da to ne čini.
"Ne možete ju zadržavati, već ju morate izbaciti, a najbolji odušak je ljubav. Kad imate ljubav onih kojima je stalo do vas, to vam omogućava da ispustite bol", kaže.
Kad su ga pitali je li ikada razmišljao o tome da prestane tražiti način da skine ljagu sa svojeg imena, ozbiljno je odgovorio:
"Ne znam što to znači".
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Zastara krivičnog gonjenja za navedeno djelo, obzirom da je za to kriv. djelo zaprijećena kazna zatvora od 1 do 10 godina, zastara nastupa istekom 15 godina od dana počinjena krivičnog djela, osim ako je razbojništvom usmrćena neka osoba.