Wham! je u to vrijeme želio dokazati da je najveća pop grupa na svijetu, a na koji bolji način je to mogao učiniti nego koncertom u zatvorenoj Kini.
Menadžer popularnog dvojca, Simon Napier-Bell dugo je pokušavao uvjeriti različite kineske dužnosnike da bi turneja njegovih klijenata bila sjajna ideja. Tvrdio je da bi nastup njegovih zvijezda promijenio svjetsku percepciju Kine, te bi to bio dokaz da Komunistička partija pruža dobrodošlicu strancima, ali i priželjkivanim stranim investicijama.
Nakon godine i pol uvjeravanja, Wham! je dobio zeleno svjetlo i u travnju 1985. dvojac je trebao nastupati u Pekingu i u gradu na jugu države, Guangzhou. Tako su postali prvi zapadni bend koji je 'pokorio' Kinu, pretekavši Rolling Stonese i Queen, koji su priželjkivali istu titulu.
Oni su bili drugačiji od bilo čega što su prije vidjeli
"Jedan dan sam ugledao plakat na kojem je najavljen koncert", prisjeća se Li Shizhong iz Pekinga koji je u to doba bio tinejdžer. "Članovi grupe su imali dugačku, kovrčavu kosu. Bili su obučeni drugačije. Mislio sam da će njihova glazba zvučati drugačije i novo zato što su oni izgledali drugačije od bilo čega što sam ikad prije vidio."
Nažalost, Li ih nije mogao gledati jer mu je bilo teško moliti roditelje da mu daju novce za kartu, budući da je znao da bi s neodobravanjem gledali na takav 'izlet'. "Mi nismo imali noćnog života. Bio sam 15-godišnjak koji je morao biti kod kuće poslije 20:30. Ali stroga atmosfera društva bila je pravi razlog zašto nisam mogao na koncert. U to vrijeme, ako biste svirali gitaru na ulici, smatrali bi vas huliganom."
Li je imao odjeću samo u bojama revolucije: plavu, zelenu i sivu. "Ako bi netko odjenuo druge boje, svi bi ga primijetili. Danas to smatramo modernim, no tad bismo to gledali kao znak za nevolju."
Mnoge ulaznice za koncert dobili su vladini dužnosnici. "Ja sam išao na koncert zato što je tata od mojeg prijatelja radio u Ministarstvu kulture pa je dobio besplatnu kartu", prisjeća se LIn Wenjun iz Guangzhoua. "Za njih nije znalo puno ljudi, ali ja sam slušao njihove pjesme na radiju Hong Kong, koji u to vrijeme nije bio blokiran."
"Činilo se kao da su u publici većinom bili ljudi koji su dobili besplatne karte, jer su djelovali staro. A i nisu bili obučeni kao ljudi koji vole glazbu", priča Lin.
"Prije tog dana, jedino što sam gledao na pozornici je bio balet. Pa je koncert bio šokantno iskustvo zbog stereo zvuka i rasvjete... Želio sam pjevati s grupom, ali nisam se usudio, jer nitko drugi u publici nije pjevao."
Čak i oni koji su bili na neki način uključeni u koncert, bili su iznenađeni novitetima koje je on uključivao. Danas poznata voditeljica Kan Lijun, najavila je Georgea Michaela i Andrewa Ridgeleyja i ostala u šoku kad su momci izašli na pozornicu: "Nitko nije nikad vidio tako nešto. Pjevači su se neprestano kretali i bili su jako glasni. Mi smo dotad navikli da ljudi stoje na mjestu kad nastupaju."
Kan dodaje: "Mladi ljudi su bili oduševljeni i lupkali su nogama. Naravno, policija nije bila sretna i bojali su se da će doći do pobune. Jednom prije kad su ljudi bili tako uzbuđeni (nakon utakmice), prevrnuli su auto."
Prije dolaska privlačnog dvojca, mnoge vrste glazbe su bile zabranjene, te tko ih je želio slušati morao je to činiti u tajnosti, jer bi u protivnom završio na policijskom ispitivanju.
Svi posjetitelji koncerta, na kraju su dobili kazetu. Na jednoj strani su bile pjesme od Whama!, a na drugoj kineske obrade Cheng Fangyuan. Ne moramo ni napomenuti da su te kazete postale kultna imovina, a koncert nešto što ste jednostavno morali doživjeti, piše BBC.
