"Negdje krajem 2006. Vidošević me pozvao u svoj ured i tražio da za njega ‘perem’ novac. Rekao sam mu da to ne želim raditi sa svojom tvrtkom i, kad sam odlazio iz ureda, rekao je kako vjerojatno poznajem nekoga tko to može raditi. Nakon toga spojio sam ga s Igorom Premilovcem, a Vidošević mi je rekao da će to operativno raditi Zdenka Peternel, a da je njemu bitno samo to da se donese nazad ono što je Komora isplatila", svjedočio je u postupku protiv Nadana Vidoševića i drugih Drago Komerički, profesionalni televizijski producent, koji je za HGK osmislio niz projekata.
On tvrdi da za to nije primio niti kune nego se u kriminal upustio strahujući da će, ako ne pristane na Vidoševićev zahtjev, HGK s njim raskinuti ugovor. Premilovac, s kojim je Komerički godinama surađivao, prije mu je rekao da može "oprat" novac po povoljnim uvjetima. Objasnio mu je da se samo treba potpisati ugovor i da on vrati iznos umanjen za proviziju.
"Njegov nadimak bio je Mister 10 posto", rekao je Komerički lani na sudu dodavši kako mu je Vidošević rekao da to operativno dogovori sa Zdenkom Peternel. Premilovac je novac davao Komeričkom, a on ga je nosio Vidoševiću ili Zdenki Peternel. Vidošević i Peternel nikad nisu bili zajedno prilikom primopredaje novca. Nikad nisu ispred mene vadili novac iz kuverte niti sam ga ikad s njima brojio - ustvrdio je Komerički.
Premilovac mu je novac predavao na parkiralištu ispred zgrade u kojoj je živio.
"Naši sastanci radi preuzimanja novca ovisili su o dinamici plaćanja. Najčešće je to bilo na parkiralištu na Savici, kamo bi se on dovezao motorom i ubacio mi u auto vrećicu ili kuvertu s novcem. Ja nisam znao koje bi mi on iznose davao. Znao bi mi pokazati ugovor i reći da se radi o tom ugovoru i da je to prva rata. Nekad su bile napisane i cifre, a nekad nisu. Nikad nisam brojio novac", svjedočio je Komerički.
Posao je godinama išao kao po loju, sve dok poreznici 2011. nisu našli nepravilnosti u poslovanju pet Premilovčevih tvrtki.
Novac se na opisane načine izvlačio iz javnih tvrtki ili tvrtki u državnom vlasništvu, no i kod stranih banaka je trebalo podmititi kako se ne bi krahiralo. Na Županijskom sudu, na kojem traje suđenje i Kalmeti, bivšim čelnicima HAC-a i Vidoševiću, sude i bivšem direktoru Hypo Leasing Kroatiena Dragi Vidakoviću. Kontroverznog bankara USKOK tereti da je primio 120.000 eura mita kako bi Hypo nastavio isplaćivati tranše od 16 milijuna eura kredita koji je tvrtka Poyel dobila za gradnju stanova u Medarskoj 69.
Projekt je krenuo, ali je Vidaković, tvrdi USKOK, isplate za obavljene radove stopirao sve dok mu izvođači 2008. nisu platili mito. Direktor tvrtke Poyel Romeo Krešić sucu je rekao kako je vlasnik zemljišta u Medarskoj bio TEP te da su projekt trebali platiti svojim novcima i kreditom.
"S Hypo Leasingom smo zaključili ugovor o namjenskom zajmu za kupovinu zemljišta i gradnju nekretnine. U njemu je točno utvrđen način isplate 16 milijuna eura koja je trebala ići u ratama ovisno o finalizaciji pojedinih dijelova projekta", svjedočio je Krešić. Hypo je prestao uplaćivati, pa su 2007. upali u probleme. Projekt je završio na stolu kod Vidakovića do kojeg Krešić nije uspio doći.
Preko svojih poslovnih partnera o nepravilnostima oko isplate kredita počeo je obavještavati sve visokopozicionirane u Hypo Leasingu Kroatien. Jedan e-mail poslan je i na adrese uprave u Austriji. Međutim, nikakvih reakcija nije bilo. Na kraju je Krešić, tvrdi, u ljeto 2008. preko Marijana Rajića, direktora tvrtke TEP s kojim je surađivao na projektu u Medarskoj, dao mito.
"Novac smo prebrojali u Rajićevoj kancelariji, a kad smo došli do sjedišta Hypo Leasing Kroatien on je novac odnio Vidakoviću. Vratio se nakon pola sata i rekao mi da nas je Vidaković upisao u svoju knjižicu u kojoj je vodio evidenciju o uplatama. Dva-tri dana kasnije svi računi su nam plaćeni", opisao je Krešić kako je mito došlo do Vidakovića koji je na početku suđenja rekao da nije kriv i čije iznošenje obrane se tek očekuje.
Drago Vidaković je, podsjećamo, bio je i jedan od ključnih svjedoka u postupku protiv bivšeg premijera Ive Sanadera u postupku Hypo. U tom predmetu Sanader je ranije pravomoćno osuđen za ratno profiterstvo, jer je sredinom 90-ih kao zamjenik ministra vanjskih poslova protuzakonito primio proviziju od 3,6 milijuna od austrijske Hypo banke koja je Hrvatskoj ratnih godina dala kredit za kupnju zgrada diplomatskih predstavništava. No pravomoćnu presudu je 2014. ukinuo Ustavni sud.
Ponovljeno suđenje još traje. Vidaković je u prosincu 2011. na sudu je kazao kako je vidio kako bivši direktor Hypo banke Wolfgang Kulterer 1995. u Klagenfurtu daje omotnicu Sanaderu,a u novom je iskazu rekao da je Sanader u vrijeme susreta nosio omotnicu. U travnju ove godine bivši kreditni referent Hypo banke Franz Hasslinger je i na ponovnom suđenju Sanaderu ostao pri ranijoj tvrdnji da je od bivšeg predsjednika uprave banke Wolfganga Kulterera čuo da se govori o Sanaderovoj proviziji nakon što je Hrvatskoj 1995. odobren kredit za kupnju veleposlanstava.
Dodao je da je Sanader navodno tražio proviziju od čak osam posto, što je bilo iznad uvjeta poslovanja pa je nadzorni odbor Kulterera zadužio da pregovara o konačnom iznosu provizije. Ona je na kraju smanjena na pet posto.
"U to je vrijeme za ulazak na novo poslovno područje bilo važno ostvariti kontakte, uspostaviti veze i naći posrednike. Uobičajene su provizije bile između 1 i 5 posto, a najčešće između 2 i 3 posto. Provizija se u pravilu isplaćivala doznakom na račun, znalo je biti isplata u gotovini, a za kredit ovakve vrste nije bila uobičajena isplata u gotovini. Provizija je odobrena po proceduri Banke i odlukom uprave", ustvrdio je na sudu Gunther Striedinger koji je potvrdio i autentičnost bilješke s kraja studenoga 1994. u kojoj je zapisao da su se Kulterer (tadašnji predsjednik uprave Hypo banke) i Sanader (kao zamjenik ministra vanjskih poslova) dogovorili u četiri oka da će Sanader banci osigurati povlašteni položaj na hrvatskom tržištu u zamjenu za proviziju, a za što će fungirati Eugen Laxa.
