Neki smatraju da je jaffa-keks najveći britanski izum nakon parnog stroja i električne žarulje. Lagani, okrugli biskvit kao podloga ploški želea od naranče i čokoladnog preljeva posto je, međutim, 1991. godine predmetom spora oko definicije je li riječ o keksu ili kolaču. Nipošto nije bila riječ o pukoj užarenoj slastičarskoj raspravi, nego o ozbiljnom pitanju o kojem je ovisilo po kojoj stopi će se proizvođaču McVitiesu oporezivati proizvodnja slatkiša.
Biskvit s čokoladnim preljevom se, naime, posebno oporezuje, kolač ne. Tako je slučaj dospio i na sud, a u konačnici je BBC za izricanje stručnog, znanstvenog suda angažirao čak i filozofa. Jafa-keksi ili Jaffa-kolači? Slatkiš koji je u Hrvatskoj, uopće na području cijele bivše Jugoslavije, doživio posebne inkarnacije, britanski poreznici su htjeli proglasiti keksom s čokoladnom preljevom. Ali im nije uspjelo; sud je odlučio da je riječ o kolaču. Britanski naziv je "Jaffa-Cakes" (kolač) i to je bio prvi argument.
Kontraargumenti su bili da su slatkiši pakirani kao keksi-biskviti, da se tako reklamiraju, da se prodaju na mjestima na kojima je za očekivati kekse. Nasuprot tome, njihov sastav su jaja, brašno i šećer, vrlo nalik kolačima, kad ih se ostavi da se osuše otvrdnu, kao što je slučaj i s kolačima, dok keksi vremenom postanu mekani. Na kraju je pala presuda da je riječ o kolaču, što je značilo manji porez na promet.
U takvoj pravnoj situaciji na scenu je stupio BBC Radio 4 sa svojom emisijom u koju su pozvali Tima Cranea, profesora filozofije sa Sveučilišta u Cambridgeu, kojem su dodatno otežali time što su nagrađivanu britansku slastičarsku prvakinju Frances Quinn zamolili da napravi rekordni jaffa-keks, promjera 124 centimetara i težak 50 kilograma. Crane se nije dao pokolebati, XXXXXXXXXXXL-size jaffa za njega nije bio ništa više kolač od male verzije.
"U prodaji možete naći mnoštvo malih kolača, neke i manje od jaffe. Tako da u divovskom keksu nema ničeg nekoherentnog", lako je profesor eskivirao napad tim argumentom. Potom je ustvrdio da dilema jaffe kao keksa ili kolača dotiče samu suštinu filozofskog problema na koji način se naši koncepti odnose prema stvarnosti. Skloni smo gledati na svijet tako da za svaki koncept postoji striktna definicija.
Međutim, veliki filozof Ludwig Wittgenstein, koji za života nikada nije ni okusio ijednu jaffu, ustvrdio je da postoje mnoge "obitelji koncepata". Kao što su, primjerice, različita ljudska lica. Pa jedan ima izraženije jagodične kosti, drugi nos, treći bradu, četvrti... I zapravo nikoga na svijetu ne možemo opisati kroz samo jedan element lica. Kao što i koncept "igre" znači da neke igre imaju loptu, druge ne; jedne su timske, druge pojedinačne; postoje i kompetitivne i društvene i...
Shvatili smo profesora Cranea; ne postoji sasvim jasna granica između keksa i kolača. Emisija je potom ušla u analizu da li problem keks-kolač razmatrati kao semantički. To je palo na pukoj činjenici da bilo što možemo nazvati bilo kako, a da to ne znači to – "jaffa-keks" je slobodno mogla biti oznaka za bilo što. Potom je problem predstavio kao sukob istinitosti tvrdnje kao posljedice jezičnih konvencija ("Svi trokuti imaju tri stranice.") s isksutvenim dokazivanjem ("Moguće je pojesti 13 jaffa-keksa u jednoj minuti").
I onda se pozvao na američkog filozofa Willarda Van Ormana Quinea koji je ispitivao i zaključio da se tako oštra granica ne može povući. "Znate li što je Umiak? Ne? Dakle, to je eskimski kanu s ravnim dnom. Jesam li vam ja sada rekao nešto o riječi ili nešto o svijetu? Mislim da ste naučili nešto o oboje", bio je totalno u svom elementu profesor Crane u toj emisiji. Time je dokazao dvojnu prirodu stvari u tom dijelu. I napredovali su. Može li, znači, jaffa-keks biti nešto između keksa i kolača?
Primijetili su da ih se može, jaffa-kekse, usporediti s ljudima. S tom razlikom što jaffa-keksi nemaju neki stav o svom identitetu, dok ljudi, pak, u pravilu nemaju na sebi tanki čokoladni preljev. Sve donedavno ljudi nisu bili slobodni sami odabirati svoj spolni/ rodni identitet; morali su biti ili žene ili muškarci. Ispalo je da na razvoj takve prirode utječe mnoštvo gena, hormona, kromosoma..., da je slika vrlo složena.
Na tom mjestu voditelj Edmonds za mišljenje je pitao i genetičarku sa Sveučilišnog koledža London Helen O'Neill: "Mislim da bismo trebali revidirati definiciju muškog ili ženskog, između ima mnoštvo gradacija." Konačno, zaključila je, svi smo mi homo sapiensi. Da zaključimo da su i kolači i keksi slatkiši? Svijet je ustrojen binarno, a nekih četiri posto ljudi na svijetu u to se ne uklapa, spolno/ rodno su "fluidni". Odlično su se zabavljali profesor filozofije i voditelj.
Došli su dotle da su primijetili da je to ono zbog čega izvjesna "gospodinđa" (Mx) Pips Bunce, u braku i otac troje djece, šef u odjelu za globalne tržišne integracije Credit Suissea, nekih jutara odluči biti Pippa, nekih drugih Phil i shodno tome se i odijeva. Pa i odabire zahod za žene ili za muškarce. Ili Caster Semenya iz Južnoafričke Republike koji/-a je nastupao-la na Olimpijskim igrama na 800 metara, pa je nastala zbrka iz koje se izvela čak i ideja da se u sportu možda ublaži ili čak i ukinu binarne kategorije; muška i ženska atletika.
Naposljetku je profesor Tim Crane dao i svoj konačni sud. "Definitivno kolač", kazao je. I to ne zato što bi to bila referencija na izraz (na engleskom je to "jaffa-kolač") nego zato što je riječ o slatkišu kod kojega su osobine kolača puno važnije za prepoznati ga od osobina keksa. A potom si je prije kraja emisije za nagradu odrezao krišku najvećeg jaffa-keksa na svijetu.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
keks i to dobar