"Godinama idem prostitutkama. Prvi put je bilo gadno..."

Svaki sedmi Amerikanac posjetio je prostituku bar jednom u životu. No rijetko čujemo njihovu stranu priče.

"Koliko god srama društvo pruža seksualnim radnicima, toliko je jaka i stigmatizacija njihovih klijenata", kaže muškarac koji piše pod pseudonimom Tony Calvin iz Silicijske doline, te koji je odlučio da je došao pravi trenutak da se čuje glas muškaraca koji traže usluge "dama noći".

Prije 20 godina Tonyju je umrla djevojka, a istodobno mu je karijera krenula uzlaznom putanjom. Kad je prestao oplakivati pokojnu djevojku, otkrio je da je pronalazak ljubavi posebno težak za muškarce u Silicijskoj dolini. Umjesto ljubavi, on je u početku tražio uspjeh, pa je za vezama tragao na prvim online stranicama za upoznavanje partnera. Nažalost, bezuspješno. I tako se okrenuo profesionalkama.

Krajem 1990-ih je bilo teško naći kvalitetne seksualne radnice, tvrdi Tony. Ako ste imali sreće, djevojka bi izgledala bar upola tako dobro kakvom se opisala. Jednom ga je jedna opljačkala, a zna muškarce koji su prošli puno gore od njega.

U ono vrijeme su preko oglasa funkcionirali dvostruki pozivi. Muškarac bi nazvao i ostavio poruku, a zatim bi ga nazvala djevojka koju je tražio. Jednom je tako zvao ženu s kojom se već jednom sastao. Dok je čekao njezin poziv, nazvala ga je sestra iz telefonske govornice, pri čemu joj je glas zvučao dosta nalik onom od prostitutke. Iako je Tony ubrzo shvatio tko ga zove, početak razgovora je bio prilično čudan.

S druge strane, nije bilo lako ni ženama koje su se bavile tim poslom. Mnoge su imale stroge svodnike ili su bile žrtve trgovine ljudima. I one su, kao i muškarci, odlazile na sastanke ne znajući tko ih čeka s druge strane i nitko nije bio siguran.

Srećom, internet je napravio revoluciju u svijetu seksualnog poslovanja. Žene su sve češće stavljale svoje fotografije, pa su muškarci mogli odabrati one koje su im stvarno bile privlačne.

Tony je tako naletio na Juliette - ženu čiju je fotografiju vidio na internetu i s kojim je doživio najbolje iskustvo dotad. I tako je postao njezina stalna mušterija.

Nje se vrlo rado prisjeća. Iako je u to vrijeme pokušavao pronaći i pravu djevojku na internetu, rijetko kad bi doživio drugi sastanak, a kamoli da bisve skupa preraslo u pravu vezu. Živio je na području u kojem su carovali muškarci i ono malo prisutnih žena je moglo birati koga želi.

2000. godine je Juliette otišla u mirovinu i Tony je mukotrpno tražio onu koja će zamijeniti njezino mjesto.

Bliskost kao i u "pravoj" vezi

2004. godine je otkrio stranicu na kojoj se nisu nalazili oglasi nego recenzije djevojka kao i forumi na kojima su muškarci mogli raspravljati o ženama koje su nudile svoje usluge.

Ta stranica - myredbook.com - pokazala se pravim otkrićem i za prostitutke jer su one ondje mogle ostavljati utiske o mušterijama i međusobno komunicirati. Na taj način su i žene bile sigurnije, ali su i muškarci bili zadovoljni i sigurni.

Jedna od žena na toj stranici je izgledala poput Juliette, a kad ju je Tony kontaktirao ispostavilo se da je to stvarno ona. Ovaj put je radila samostalno, pa su se mogli više posvetiti jedno drugom.

Odsad bi Tony često proveo cijelu noć s njom, te bi razgovarali, zagrljeni, do jutarnjih sati. Upoznao ju je kao osobu, saznao što je veseli i što voli, a i ona se zbližila s njim, te mu je, primjerice, organizirala proslavu rođendana.

Uskoro je Juliette odlučila zauvijek napustiti profesiju, pa je tek 2009. Tony pronašao svoju novu odabranicu. Zaintrigirala ga je svojim oglasom koji je ukazivao na ženu s geek sklonostima i smislom za humor.

Kad je upoznao Maven Fae, nije poželio biti s ikim drugim sljedeće tri godine. Uživao je u njezinom društvu, a buđenje pored nje naziva jednim od najljepših životnih iskustava.

S Maven se više mazio, čavrljali bi i zabavljali se, kao da su par, uz tu razliku što bi joj na kraju platio poveći svotu. Ona ga ne bi požurivala i često bi kod nje prespavao i ujutro bi se još družili.

U svijetu prostitucije postoji nešto što se naziva "iskustvom djevojke", a njemu se to definitivno događalo s njom. Bili su intimno povezani, samo bez emotivne odanosti kakvu donosi veza. 

Čak i nakon što je otišla u mirovinu, nastavili su održavati prijateljski kontakt i Tony ističe da je ona jedna od najpametnijih žena u seksualnoj industriji i da sretan što je poznaje.

Budući da je toliko vremena prošlo otkad je bio u "normalnoj" vezi, Tony ne smatra nimalo lošim održavanje ovakvih veza. Napominje da su prostituke normalne žene i nečije sestre, kćeri, susjede i prijateljice, piše Salon. 

Njihov zločin, u očima države, jest prodavanje seksa, tj. tješenje muškaraca i pružanje nečega što oni očito nisu našli kod kuće. A dokle god to rade svojevoljno, smatra Tony, to nije zločin nego tek spolni odnos na kojeg su pristale dvije odrasle osobe.