Od napete popularne špijunske psihološke serije "Homeland" pogledao je, kaže, samo jednu epizodu. I umro je od smijeha. Jedina sličnost između onoga što je on proživio na terenu i onoga kako serija prikazuje CIA-ine agente, slučajno je to što žive u istoj zemlji i što govore istim jezikom. Douglas Laux (34) CIA-in je veteran za specijalne zadatke koji je godinama na terenu vrbovao špijune među lokalnim stanovništvom od Afganistana do Sirije.
Svojim memoarima "Left of boom" koje je nedavno objavio, podigao je prašinu zato što je na jednom mjestu napisao da je američki predsjednik Barack Obama odbio 50 CIA-inih planova za Siriju, odnosno za rušenje predsjednika Bašara al-Asada. CIA je planove izradila, otkrio je Laux, nakon Obaminog zaključka iz 2011. da je vrijeme da sirijski predsjednik konačno odstupi.
Lauxu je danas žao zato što su se svi uhvatili, kako je rekao u intervjuu za Salon, samo te jedne stranice iz knjige, potpuno promašujući sve ostalo u njoj. Jer njegova je namjera bila opisati kakvu unutarnju borbu proživljava netko tko se odluči na takav posao. Do terorističkog napada 11. rujna 2001., kaže, nije znao pronaći Afganistan na karti svijeta. Imao je 19 godina i nekakvu ideju o tome da želi na fakultet i naposljetku izgraditi karijeru liječnika oftalmologa.
U trenutku napada postalo mu je jasno koliko nema pojma o svijetu koji ga okružuje. Stao je proučavati svijet, učiti da bi se konačno 2005. skrasio kao početnik u CIA-i. Zvali su ga špijun-dječak i sljedećih godinu dana, među ostalim, intenzivno ga učili paštunskom jeziku koji se u Afganistanu govori većinski, a za koji su nakon al-Kaidinog udara na SAD, sigurnosne američke službe ubrzo s užasom utvrdile da ga u cijeloj zemlji govori manje od 100 ljudi.
Laux za Salon nije toliko govorio o svojim akcijama, koliko o tome da je bilo jezivo teško ostati mentalno stabilan vodeći paralelne živote; jedan profesionalni koji je ionako bio zahtjevan, i drugi privatni u kojem se 24 sata dnevno pred prijateljima i djevojkama morao uvjerljivo pretvarati da je netko sasvim drugi. Cijelo vrijeme ga je ipak održavalo to što je smatrao da ne gradi karijeru nego da radi za SAD, nešto općekorisno.
Pritom je strašno puno naučio. "Kad govorite o talibanima, al-Kaidi ili ISIL-u, govorite o terorističkim skupinama. Morate se pitati što je te ljude motivirali da se okrenu terorizmu. Mnoštvo ljudi htjelo bi da tu postoji 'srebrni metak' i pita: 'Zašto nas oni mrze?' A najbolja analogija s terorizmom je ona s rakom. Karcinom je skupni naziv za mnoštvo različitih bolesti koje jedna s drugom nemaju nikakve veze", govorio je Laux.
"Neke od tih tipova na terorizam motivira jednostavno to što su sociopati. To je u stvari slučaj s većinom. Ostalima je jednostavno bilo dosadno. Ili su se naprosto poveli za kretanjima u društvu ili za prijateljima koji su otišli tim putem. Ili su jednostavno htjeli nešto akcije. Recite to nekim Amerikancima i oni će uzvratiti: 'Ma sranje, sve je to islam!' Moje iskustvo je da kod nekih islamski radikalizam jest glavni motiv, ali za one s kojima sam ja razgovarao, islam je bio sasvim u pozadini", objasnio je Laux i dodao da se mnogo toga svodi na siromaštvo.
U intervjuu za NBC je ispričao kako su ga nakon temeljnog treninga, bradatog i odjevenog kao lokalno stanovništvo, jednog dana samo iskrcali u Afganistanu. Bez nadređenih, bez šefa, kako bi vrbovao doušnike. U to vrijeme SAD je još bio opsjednut al-Kaidom, a talibani su bili ti koji su ubijali vojnike. Malo po malo, uspio je složiti mrežu ljudi koje je plaćao za fotografije, brojeve mobitela i ostale informacije talibana.
Jednom prilikom 2011., nakon rušenja nekog helikoptera sa 22 specijalca, u rekordnom je roku pronašao podatke o odgovornima, da bi ubrzo shvatio da ih je američka vojska još brže sve poubijala. Nikada nije shvatio kako im je to uspjelo tako brzo. Povjerljive detalje u knjizi nije objavljivao. A i izbacio je one na kojima je CIA inzistirala. Rekao je ipak da mu je vrhunac angažmana kad je uspio prodrijeti u mrežu ljudi koji su sijali nagazne mine po cestama.
Svoj posao je obožavao. Jednom prilikom je prijetio da će napustiti agenciju ako ga ne puste na još jedan teren. Nije imao ni 30 godina kad je počeo raditi na Siriji. Kao najbolje rješenje za rušenje al-Asada rekao je da je bilo ono prema kojem bi se njegove najbliže suradnike platilo da ga na neki način svrgnu s vlasti. Predsjednik je, međutim, planove CIA-e redom odbijao. Ograničeno je preko zaljevskih zemalja naoružavao pobunjenike, ali nikada u većoj mjeri i pazeći da ne sruši al-Asada.
Lauxa je to jako frustriralo. Politika, nesnalaženje CIA-e... Odao se piću, drogama na bazi opija i stao je propadati. Nakon nekog vremena se sabrao, ali onaj polet više nije osjećao. "Jednostavno se s time više nisam znao nositi", rekao je za NBC. Nešto poslije izjavio je da ga nije nitko najurio niti je otišao zbog svađe.
"Došao sam šefu i rekao mu što me muči. A on mi je rekao da CIA želi ljude poput mene, ali ako smatram da se s time ne mogu nositi, da je onda najbolje da odem", objasnio je. I otišao je. Danas, ističe, smatra da je Obama bio u pravu kad je rekao da ni naoružavanje pobunjenika ni rušenje Asada ne mogu biti uspješnio načini borbe protiv ISIL-a. Mirniji je nego prije, bavi se sasvim drugim stvarima, a kad naleti na kakve špijunske akcijske filmove, vrišti od smijeha.
