Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, 2014. godine, Conrad Roy ubio se. Ovaj 18-godišnjak dugo se godina borio sa anksioznim poremećajem, depresijom i raznim mentalnim problemima nakon razvoda svojih roditelja. Otac ga je fizički kažnjavao, što je u jednom slučaju dovelo čak i do policijske prijave.
U trenutku svoje smrti Roy je navodno uzimao antidepresive za koje je poznato da povećavaju rizik o suicidalnih pomisli kod tinejdžera. Njegovoj tragičnoj smrti mogli su tako doprinijeti različiti faktori, a među njima je ipak najzanimljiviji faktor njegove djevojke, Michelle Carter koja ga je poticala da si oduzme život. I činila to putem poruka, jer su na takav način održavali svoj odnos.
"Sada ili nikada", bila je poruka koju je Carter poslala Royju na samom kraju njegova života. Te poruke sjeća se i redateljica Erin Lee Carr čiji dokumentarac I Love You, Now Die, možemo pogledati na HBO-u.
Bio je to slučaj kojeg su nazvali "texting suicide case”. Poruku "vrati se nazad" poslala mu je u srpnju 2014. godine nakon čega se on vratio u automobil, iz kojeg je izašao jer je u posljednji čas izgubio hrabrosti. No na kraju se ipak ubio trovanjem ugljičnim monoksidom.
Carter je uhićena i osuđena na 15 mjesečnu kaznu zatvora zbog ubojstva iz nehaja, s rokom kušnje od pet godina. No ono zbog čega je taj slučaj došao na naslovnice bila je činjenica da je ovaj par, koji su se tijekom dvije godine njihove veze vidjeli možda samo dva puta, izmijenili na tisuće poruka, i to onih u kojima ga je ona poticala na samoubojstvo. Čak mu je predlagala metode. I poticala ga da to više ne odgađa, piše The Atlantic.
Naoko se priča čini sasvim jednostavna, no ono što je pokazalo suđenje, koje je započelo 2015. godine, je da je riječ o djevojci sa također nizom poremećaja, među kojima i poremećaja u prehrani koji joj je dijagnosticiran sa devet godina. Njihova kompleksna veza i odnos tema su tog dokumentarca.
Carter je bila na Prozacu od svoje 14. godine, a nekoliko mjeseci ranije prebacila se na nove antidepresive, i neko je vrijeme provela u psihijatrijskoj ustanovi. Bila je usamljena, otuđena, i nije imala puno prijatelja. Roya su opisivali kao "tinejdžera koji je bio jako zaljubljen u svoju djevojku i koji se nije htio ubiti", dok su nju opisivali kao "vraga na njegovom ramenu", čudovište koje ga ne bi pustilo na miru sve dok nije počinio samoubojstvo.
Prvih 18 mjeseci njihova odnosa Roy joj je slao suicidalne snimke, i takve poruke, govorio da bi mogli na kraju biti poput Romea i Julije. Ona ga je poticala da potraži pomoć i da ne prekine svoj život. Tek ga je posljednjih nekoliko mjeseca počela poticati na taj čin.
Kompleksna je to priča o društvu u kojem živimo, kulturi komunikacije u kojoj odrastamo, liječnicima koji zbog raznih poremećaja djecu nakljukaju tabletama, lijekovima koji utječu na njihov mozak u razvoju.
Royjeva obitelj može je kriviti za njegovu smrt, jer ga je, po porukama koje su mogli vidjeti, poticala da se čim prije ubije. Njezina pak obitelj može svoju kći promatrati kao ženu zarobljenu u toksičnoj online vezi, i koja je najvjerojatnije trpjela od nuspojava lijekova koje je uzimala, piše The Washington Post.
Ona je na kraju, što je vidljivo kroz poruke, jednostavno otupila na njegova razmišljanja o samoubojstvu, najave pokušaja i sve je manje i manje 'slušala' ono što mu priča ili piše.
Redateljica otvoreno razgovara sa Royjevom obitelji o njegovom odrastanju, tugovanju nakon smrti, i njihovoj uvjerenosti da bi on i dalje bio živ da ga ona nije poticala. No njezina obitelj nije pristala na intervju, a čini se kako je najbliže odnose imala sa prijateljicama koje su je jedva podnosile.
I tako je njezina privatna priča prava misterija. I samo se po tim porukama koje je izmjenjivala sa Royjem i ostalim djevojkama može suditi o njoj, i složiti zapravo nepotpuna verzija njezinog života.
Ono što se naglašava je činjenica da ih je, i jednog i drugog, iznevjerio sustav. Većinu svog vremena ovi su tinejdžeri provodili na internetu, razgovarajući o samoubojstvu, metodama, razmjenjivali nasilne slike i poruke. I nitko ih nije kontrolirao, nitko ih nije zaustavio, nitko im nije pomogao.
U dokumentarcu se ovim mladima približilo bez osude, i sa empatijom, ali i s osvrtom na trenutke u kojima je Carter pokušala Roya odgovoriti od toga da se ubije. Redateljicu zanima kako je to sve počelo, što ih je dovelo do toga. Pažnja se pridaje i tužiteljstvu i obrani, koja je tvrdila da je Carter mentalno bolesna i zato i sama sebi bila najveća opasnost.
Razgovarajući sa psihijatrima saznaje da su i jedan i drugi bili na lijekovima, lijekovima koji su mogli umanjiti njihovu prosudbu.
Tužitelji su tvrdili da je Carter tražila pažnju, htjela biti tugujuća djevojka kako bi tako izazvala pažnju prijatelja i ostalih. Spomenuli su i njezinu opsesiju sa showom Glee i glumicom Lea Michele čiji se dečko Cory Monteith predozirao 2013. godine. U porukama koje mu je slala citirala je i njezine tekstove.
Pregledali su tisuće poruka koje su razmijenili tijekom godina svoje veze i na neki način upoznali neobičan odnos kojeg su imali. Iako su se samo par puta susreli uživo, kroz poruke su razmjenjivali svaku svoju misao, kakva god ona bila.
Dvodijelni dokumentarac može se pogledati na HBO-u.
