Baš kad se na Netflixu pripremala serija 'Nestanak Madeleine McCann', britanski tabloidi ponovno su otvorili ovu priču. Na naslovnicama je pisalo: "Otmičar Madeleine McCann prošao je pored irske obitelji noseći djevojčicu koju je malo prije ščepao."
Novine 'The Sun', 'Mirror', 'Daily Star' i 'Daily Record' - svi su imali istu verziju priče. Uzeli su kraću izjavu od američkog kriminalista o Madeleineinom nestanku i to su predstavili kao potencijalni ključ za rješavanje zločina starog 12 godina.
Teško je objasniti ljudima koji nisu bili u Britaniji 2007. godine, kakva je to bila vijest. U to vrijeme fotografije trogodišnje djevojčice bile su posvuda i tko god je mogao, umnožio ih je. Nosili su ih na majicama, bila je na plakatima i na lecima koje su vješali na vjetrobranska stakla automobila, na transparentima nogometnih stadiona, na svakoj naslovnici bilo koje novine, i tako iz dana u dan. 'News of the World' je na jumbo-plakatima objavio da se daje nagrada od 1,5 milijun funti za informaciju koja bi dovela do djevojčice.
Ono što donosi Netflixov dokumentarac je da opet vraća onaj strašni osjećaj koji je osjetio svatko tko je u ono vrijeme prvi put čuo stravičnu vijest - da je djevojčica oteta iz krevetića, dok je spavala u portugalskom apartmanu, i dok su njezini roditelji večerali u blizini. Prvi val osumnjičenih objavili su mediji i prije no što su razgovarali s policijom. Uglavnom svi su se natjecali tko će objaviti više pojedinosti gladnoj publici koja je htjela znati svaki detalj, pa makar je bilo riječ o dezinformacijama i pogrešnim teorijama.
Dokumentarac su režirali Chris Smith i Emma Cooper, počinju s takvim pogrešnim tezama, a kako su rekli, to su učinili namjerno kako bi 'odveli gledatelja na putovanje koje se tad serviralo publici'. Od 15. ožujka više od osam epizoda dostupno je na Netflixu, a zapanjujuća je količina informacija kojima se povezuju arhivske vijesti i stotine sati razgovora s ključnim osobama povezanih uz slučaj. U svakoj epizodi, kao i u stvarnom životu, odgovor na pitanje što se dogodilo Madeleine, neprestano je izvan dohvata, piše portal Atlantic.
Smith i Cooper kažu da ovo nije serija koja teži 'riješiti' zločin ili predočiti nove dokaze. Umjesto toga, oni to vide kao priliku da razmotre još jednom Madeleinein nestanak na holistički način. Cooper kaže: "Bilo je vrijeme da ponovno otvorimo ovaj slučaj ... na način koji nikada nije bio prikazan."
Rezultat je - kao i mnoga djela koja revidiraju masovne kulturne fenomene u posljednjih četvrt stoljeća, postavlja onoliko pitanja koliko je i odgovora. Kako je jedno nestalo dijete postalo najtrajnija vijest 21. stoljeća u Britaniji? Što je zapravo bilo s Madeleine?
Važno je napomenuti da su Madeleineini roditelji Kate i Gerry McCann odbili bilo kakvu povezanost s tom serijom. Desetak dana prije prikazivanja prve epizode objavili su kratku izjavu na svojoj web stranici FindMadeleine.com, rekavši da su od njih tražili da sudjeluju u produkciji, ali nisu uspjeli vidjeti kako bi serija mogla podržati njihove napore da pronađu kćer. "Naročito zato jer postoji aktivna policijska istraga, pa bi ju emisija mogla potencijalno ugroziti."
Njihova tvrdnja, precizna i neumoljiva, ne otkriva mnogo, ali ona objedinjuje nepovezanost koja definira priču o Madeleineinom nestanku. Ono što McCannovi žele - jedino što žele - je pronaći svoju kćer. Ali kad je riječ o motivaciji svih drugih (tisak, brojni istražitelji, javnost), stvari postaju mračnije. Na ironičan i lucidan način u seriji 'Nestanak Madeleine McCann' to se također pokazuje kroz jedan nedvosmislen i jasan detalj.
Prva epizoda započinje, nužno, s rekapitulacijom. U svibnju 2007. Kate i Gerry McCann, britanski su liječnici na odmoru sa troje djece u portugalskom obalnom gradu Praia da Luz. O tijeku njihovog jednotjednog putovanja govori grupa prijatelja s kojima su McCannovi tamo bili u kontaktu. Dok njihova djeca spavaju u iznajmljenim stanovima, roditelji bi večerali u tapas restoranu u odmaralištu, udaljenom 180 stopa. Odrasli su se izmjenjivali i provjeravali djecu svakih pola sata. U noći 3. svibnja Kate McCann ustala je oko 22 sata i otišla u dječju sobu. Madeleineino ćebe i njezina omiljena plišana životinja, ružičasta igračka nazvana Mačkica, sjedili su na vrhu njezina kreveta, ali Madeleine više nije bilo.
U mjesto su stigle stotine novinara, McCannovi su objavili fotografiju djevojčice, skrenuli pozornost na specifičnu točkicu na desnoj šarenici koju je nemoguće prikriti. "Kao je rekao naš kolega, to je bio znak smrti", mrko jer rekao Amaral.
Sukob između medija i policije bio je više nego očit. Britanski tabloidi počeli su ukazivati na lijenost i površnost policije koja bi uzimala duge pauze za ručak, a ismijavali su i Amarala zbog brkova i krupnije građe. Policija je pak bila pod pritiskom vlade koja se bojala da će vijest ugroziti portugalski turizam, pa su se trudili brzopleto ukazivati na osumnjičene unatoč manjku bilo kakvih informacija.
Smith i Cooper također su intervjuirali te prvoosumnjičene - Roberta Murata i Sergeja Malinku, čija su imena odmah objavili i čija je reputacija odmah uništena. Budući da su urednici mahnito tražili razloge, ma koliko bili mali i nevažni, da bi Madeleine stavili na naslovnu stranicu, bacili su sumnju na svakoga tko se doimao na bilo koji način povezan sa slučajem.
"Kad smo krenuli u priču, nismo imali pojma koliko ljudi je pogođeno ovim slučajem", rekao je Smith.
Već u prvoj epizodi Ernie Allen, bivši šef američkog Nacionalnog centra za nestalu i djecu, pokušava rasvijetliti zašto je ovaj konkretni slučaj toliko zaokupio javni interes. To su bile posebne okolnosti, objasnio je - roditelji srednje klase na odmoru, nerazumno noćni scenarij o otmici iz kreveta točno ispod njihovog nosa. Unatoč tomu što su McCannovi ostavili tako malu djecu bez nadzora, mnogi roditelji su s njima suosjećali. A Kate i Gerry, jedan novinar objašnjava, bili su vrlo atraktivni s gledišta urednika vijesti - bili su iz srednje klase - priča s kojom su se čitatelji mogli poistovjetiti.
Emma Cooper, koredateljica serije, kaže da se nada kako će serija skrenuti pažnju i na drugu djecu koja su nestala i koju više ne traže. Intervjuirali su tako i privatnog detektiva koji je pokušao istražiti Madeleinein nestanak i koji je rekao da je vrlo neobično da otmičar uzima dijete iz srednje klase.
"Obično idu za djecom niže klase, djecom iz zemalja trećeg svijeta", kaže on. Ako bi uzeli Madeleine, kaže, to je zato što bi njezina vrijednost bila stvarno velika.
Ova tvrdnja je uznemirujuća iz više razloga. S jedne strane, navodi ono o čemu bi većina ljudi radije razmišljala - činjenicu da se djeca kupuju i prodaju svaki dan. S druge strane, dobiva se temeljna dinamika zašto je Madeleinein nestanak bio tako sveobuhvatna priča, u usporedbi s drugom nestalom djecom: uočena vrijednost različitih života i jaz empatije u pojedincima između ljudi koji izgledaju poput njih i ljudi koji tako ne izgledaju.
Primjedba detektiva istaknula je još jednu istinu - vrijednosti koju je Madeleine predstavljala za ljude koji su mogli profitirati od njezinog nestanka. Gonçalo Amaral, koji je sramotno uklonjen sa slučaja nakon što je u intervjuu kritizirao britansku policiju i McCannove navodno je zaradio 350.000 funti objavljivanjem knjige 'Istina laž', u kojoj je navodno tvrdio da je Madeleine umrla u apartmanu i da su McCannovi prikrili njezinu smrt. Jedan od američkih privatnih detektiva angažiranih da istraže Madeleinein nestanak, kao što pokazuju detalji iz serije, pokazao se kao obični prevarant.
Ali, ako je netko doista profitirao, onda su to bili tabloidi. Bilo je naslova koji su nagoviještali da su ubojice bili McCannovi, da su spalili njezino tijelo i bacili ga u more. Smith i Cooper intervjuirali su i Kelvina MacKenzieja, bivšeg urednika tabloida 'The Sun' koji je neobično detaljno opisao pravila prema kojima funkcioniraju tabloidi.
"U našem svijetu, ako postoji pitanje ... to postaje činjenica", kaže on. "Odgovor nije važan, zar ne?" Nacionalne novine su se tada međusobno natjecale tko će više prodati i tko će imati bolju priču da bi zadovoljili čitateljsku znatiželju i to im je bilo jedino važno.
"Slučaj McCann bio je najveći skandal desetljeća u britanskim medijima", tvrdio je Brian Cathcart u 'New Statesman' 2008. godine, Iako je Madeleine nestala prije masovne upotrebe društvenih medija, ona je predvidjela neke od najgorih ekscesa koje će Twitter i Facebook prenijeti: na neobuzdane dezinformacije, iskrivljenje činjenica, viralnost određenih vijesti. Ako to ljudi žele, možete raspravljati o tome je li moralno snimiti televizijsku seriju oko djeteta koje nikada nije pronađeno, te je li impuls za ponovno razmatranje slučaja različit od grozničave kulturne fascinacije Madeleineinim nestankom 2007. godine. No, cjelovitost serije i iscrpnost u svim detaljima pokazuje sve načine na koje je noćna mora svakog roditelja pretvorena u vijest i poslužena na konzumaciju kao javni spektakl.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Roditelji su je prodali
tko zna sta je tu sve bilo ni traga maloj,,danas bi bila teenagerka ako je ziva,,