Life
14483 prikaza

Jezive priče iz hrvatskih domova za odgoj djece

Ilustracija očaja u zatvoru
Thinkstock
Tučnjave, krađe i droga svakodnevica su u ustanovama za odgoj djece i mladeži, a naši sugovornici podijelili su s nama svoja iskustva

U Hrvatskoj je prošle godine u domovima za odgoj djece bilo smješteno 479 korisnika. Razlozi dolaska korisnika u dom su različiti, a među njima je 90 onih koji su dospjeli u instituciju zbog sudske odluke.

Ukupno je deset ustanova u Hrvatskoj koje brinu o maloljetnicima i mlađim punoljetnicima tj. osobama do 21 godine života s problemima u ponašanju. Kolokvijalno, riječ je o popravnim domovima. O korisnicima koji žive u takvim ustanovama najčešće se čita kroz vijesti o nestalim maloljetnicima, jer iz svih takvih domova pojedina djece često bježe.

Djevojčica gleda kroz zavjesu Tajni skandal Life "Oduzeli su mi kćer jer misle da sam siromašna"

Država tijekom njihova boravka u instituciji preuzima ulogu roditelja u pokušaju da ih izvede na pravi put, omogući im stjecanje radnih navika, školovanje, ispravan pogled na svijet", sve ono što su socijalne službe utvrdile da roditelji djeteta nisu u mogućnosti iz različitih razloga. U nekim slučajevima uspiju u tome, u nekima baš i ne.

Razgovarali smo s tri sada već punoljetna bivša korisnika više domova. Oni su vrlo otvoreno pričali o svojim iskustvima, a svi zajedno tvrde kako su loše navike stekli ili utvrdili upravo u instituciji. Svoju životnu priču ispričali su nam Bruna Koprić, Valentino Čont i Mark M. Ako imate slično iskustvo i želite ga podijeliti s našim čitateljima, javite nam se.

Valentino Čont (21) smatra kako uopće nije trebao završiti u sustavu na način na koji se sve odigralo. Tvrdi kako nije imao problema s ponašanjem i ovisnostima, no u domovima za odgoj naučio je krasti i drogirati se. Danas se pribrao.

Valentino Čont, otkrio je svoju priču u domu za delinkvente | Author: Luka Stanzl/PIXSELL Luka Stanzl/PIXSELL

"Moj otac je nasilnik. Fizički je zlostavljao cijelu obitelj. Razbio mi je na glavi porculanski tanjur, u trećem razredu me uhvatio za vrat i bacio u zid, tukao me stalno, slomio mi je nos. No u centru za socijalnu skrb o tome nisu ništa znali. On je uvijek sve prikazao kako je njemu odgovaralo i vješto je skrivao što se zbivalo u kući. Roditelji su mi se razveli 2009. godine, a sudski smo sestra i ja dodijeljeni majci 2011. godine. Preostale dvije sestre su završile kod udomitelja", započinje svoju mučnu priču Valentino, koji danas živi u Rijeci.

Odrastao je u Novskoj. Mama krojačica je kratko vrijeme nakon razvoda radila, a zatim je izgubila posao. Obitelj se više nije snalazila. Valentino, koji je u osnovnoj školi prolazio s odličnim i vrlo dobrim, upisao je školu za elektrotehničara u Belome Manastiru.

"No mami je bilo previše 250 kuna na mjesec, koliko je koštala karta za vlak, pa me nagovorila da se ispišem. U Novskoj sam se mogao upisati samo za stolara. To mi je bilo dosadno, brzo sam naučio posao i već nakon dva mjeseca odlučio da ne želim dalje u školu", nastavlja Valentino.

Tvrdi da je zbog siromaštva u obitelji morao početi raditi, pa se povezao sa susjedom koji se bavio otkupom metala.

Zlostavljana žena ISTANBULSKA KONVENCIJA Life "Muž me doveo do bankrota i vikao po ulici da sam kurva"

"Centar je za to vrijeme u mojoj obitelji imao mjeru nadzora. Kako se nisam školovao, a uvjeti su bili loši, odlučili su da će me poslati u Zagreb u Dugave na procjenu. Ondje sam na opservaciji bio četiri tjedna. Bio sam dobar, surađivao s njima i radio sve što se od mene tražilo. Zaključili su kako moja mama nema uvjete za nas te su me odlučili poslati u dom za nezbrinutu djecu. Ipak, u Dugavama sam probao prvi džoint. Ponudili su me, pa sam iz znatiželje probao", nastavlja Valentino pojašnjavajući kako se ne sjeća je li u domovima za nezbrinutu djecu nije bilo mjesta u tom trenutku ili je problem bio u čemu drugome, jer poslali su ga u dom za odgoj u Ivancu.

"Mama se nije trudila da to spriječi, a ja sam bio ogorčen cijelom situacijom. Htio sam se školovati za elektrotehničara i bio sam uporan u tome, ali nije bilo mogućnosti da se to ostvari - prisjeća se on.

Neumoljivi sustav nije puno pitao. Dobio je termin odlaska u dom i morao ga je ispoštovati.

"Kad sam 6.05.2013. došao u dom u Ivancu, ostao sam u šoku. Ondje su bila djeca s ozbiljnim problemima. Već drugi dan su me trojica napala u dvorištu doma pa sam se potukao s njima. To vam tako ide kad ste novi. Odmah vas istuku", uvjerava nas Valentino.

Ilustracija očaja u zatvoru | Author: Thinkstock Thinkstock

Dom ga je poslao u školu za parketara, ali on tada nije želio surađivati. Tvrdi kako je bio nesretan zbog cijele situacije te je smatrao da mu ondje nije mjesto, a nije želio ići u školu koja ga ne zanima. Nastavio se tući s drugom djecom, a u više navrata je konzumirao marihuanu. Priča kako je duboko u duši bio nesretan, a osjećao se potpuno neshvaćenim i odbačenim od svih.

"Upozoravao sam odgajatelje da me drugi tuku, no ništa nisu poduzimali. Zato sam počeo bježati. Ondje sam prvi put ukrao. Provalio sam s drugim dječakom u dućan. Ukrali smo cigarete, alkohol i neki sitan novac. Još dok sam išao prema dućanu znao sam da je to što radim pogrešno, ali nisam htio da me poslije dočekaju njih petorica u domu i istuku jer ništa nisam donio. U domu stvari jednostavno tako funkcioniraju. Nastavio sam krasti, a u međuvremenu me čak policija odvela na ispitivanje jer me prijatelj cinkao. Sve im je rekao, no kako sam bio maloljetan, ništa se nije dogodilo. Vratili su me u dom. Čak sam tad inspektoru pričao kako me drugi tuku i tjeraju na krađu, no ni on ništa nije poduzeo", iskreno prepričava Valentino koji je u međuvremenu počeo piti, a cijela situacija je u hipu izmaknula kontroli.

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.