Die Geschichte aller bisherigen Gesellschaft ist die Geschichte von Klassenkämpfen, prva je rečenica prvog poglavlja – Buržuji i proleteri – Marxova "Komunističkog manifesta". U uobičajenom prijevodu na hrvatski ona glasi: "Povijest cijelog dosadašnjeg društva je povijest klasnih borbi". No kad kler prevodi Karla, onda se to malo otegne.
"Građani Republike Hrvatske odabrali su živjeti u republici (lat. res publica – javna stvar) i s pravom očekuju da država i stvarno, a ne samo deklarativno, djeluje u javnom interesu. Hrvatski Ustav jamči pravo svakomu na rad i slobodu rada (članak 55.). Svaki zaposlenik ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život. Svaki zaposlenik ima pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor i ta prava mu se ne mogu oduzeti (članak 56.).
Na radnu sigurnost nadovezuje se i socijalna sigurnost u skladu s jamstvima socijalne države (članak 1., članci 57.-59.). To se odnosi i na mogućnost građana da od svoga rada žive dostojno čovjeka i na održivost sustava međugeneracijske solidarnosti te osiguravanja skrbi za potrebite. Sigurnost radnih mjesta, ponajprije u privatnom i tzv. realnom sektoru, ugrožena je zbog neodgovornosti poslodavaca, raširenoga mentaliteta grabežljivoga (predatorskoga) kapitalizma i neodgovarajuće zaštite prava radnika.
Ovomu vremenu i hrvatskomu društvu trebaju snažne sindikalne organizacije koje će biti kadre boriti se s nemilosrdnim i nepravednim oblicima stjecanja kapitala koji ide na štetu radnika i rada", piše, pored ostaloga, u izjavi Komisije Hrvatske biskupske konferencije lustitia et pax objavljenoj pretposljednje srijede ovogodišnjeg listopada.
Da nema tog datuma, pa da se citirani dijelovi, a može i cijela izjava, čitaju izvan društvenoga konteksta i vremenskog okvira, dalo bi se zaključiti kako su na Kaptolu shvatili da je prirodna pozicija i vjerskih službenika i sljedbenika religija ona na kojoj stanuju solidarnost, socijalna osjetljivost, svijest o radu kao pravu i vlasništvu radnika... Dakle, ideološki lijeva.
Godina je, međutim, 2018. i sve što se radništvu moglo dogoditi već se i dogodilo. Hrvatska tranzicija, taj prelazak iz nečega u ništa za većinu i iz ničega u vile i dvorce za odabranu manjinu, nije završila samo zato što taj proces nema kraja sve dok postoji mogućnost promjene vlasništva nad nekim resursom, uvećanja kapitala ili pronalaska nove interesne niše.
No to što je kraj interesa moguć koliko i kraj povijesti – dakle, nikako i nikad – ne znači da se sa stavovima kakve su biskupi plasirali ne može zakasniti.
Sasvim suprotno: "građani Republike Hrvatske odabrali su živjeti u republici (lat. res publica – javna stvar)" još tamo početkom posljednjeg desetljeća prošlog stoljeća, ali je do njegova kraja, pa i malo prije, bila ugrožena "sigurnost radnih mjesta, ponajprije u privatnom i tzv. realnom sektoru, zbog neodgovornosti poslodavaca, raširenoga mentaliteta grabežljivoga (predatorskoga) kapitalizma i neodgovarajuće zaštite prava radnika", svedenih na resurs koji se crpi dok ima potrebe i čija cijena mora biti što niža da bi profit od gotovog proizvoda bio što viši.
U svim tim godinama stvaranja nove elite, sumnjivih prvih milijuna i opće rasprodaje nacionalnog blaga Crkva je živjela u svojoj, paralelnoj stvarnosti, potpuno ravnodušna prema obespravljivanju radnika i živo zainteresirana za povrat svakog četvornog metra svoje nekadašnje imovine. Predatorski kapitalizam je, naime, neizostavni dio ideološkog sadržaja HDZ-ova nacionalizma, s čijom ovostoljetnom verzijom Kaptol ima više problema nego "s nemilosrdnim i nepravednim oblicima stjecanja kapitala koji ide na štetu radnika i rada".
Dva su moguća razloga ovakvog, sadržajno začudnog oglašavanja HBK. Prvi bi mogao biti probuđena svijest o tome da je "povijest cijelog dosadašnjeg društva povijest klasnih borbi" i da se težište društvenih sukoba seli s povijesno-svjetonazorskih pitanja na ona klasna, što otvara prostor za djelovanje lijevim snagama, pa si Crkva u nadolazećim procesima želi osigurati ulogu subjekta a ne objekta. Drugi je licemjerno korištenje trenutka u kojem prijeti kolaps brodogradnje, a traje odljev radno sposobnog stanovništva, da se Kaptol jasno pozicionira u jedinim bitnim političkim previranjima, onim unutar HDZ-a. I naravno, ovaj drugi je stvarni.
Ono što je ostalo od hrvatskog radništva i, posebice, one koji će to radništvo tek biti, počele su štititi prateće posljedice ulaska u EU: široko tržište rada i potreba za različitim zanimanjima u zemljama većeg standarda umanjile su konkurenciju u Hrvatskoj i utjecale na podizanje plaća u, za sada, trgovini, ugostiteljstvu, građevinskom sektoru, dok su od domaćih oligarha robovlasničkih sklonosti ostale ili tjeralice Interpola ili stečajni postupci, a često i oboje.
Odglumljena upala klasne svijesti Kaptola samo je krinka za otvaranje još jedne fronte prema premijeru, kojem se ne oprašta Istanbulska konvencija, od kojeg se strepi zbog zakona o abortusu i općenito se ne uživa u njegovoj nespremnosti da HDZ drži kao političko krilo Crkve: institucije koja je bila Tuđmanova za njegova života, dok sad očekuje da najveća demokršćanska stranka bude - njena.
Da je, dakle, umjesto ovakvog Plenkovića, vječito proračunatog, prečesto sklonog polovičnim rješenjima i ne rješavanju nego prividnom umanjivanju ili – kao u slučaju spomen ploče s ustaškim pozdravom - seljenju problema, na vlasti Tomislav Karamarko, HBK bi na onu Marxovu rečenicu s početka "Komunističkog manifesta" odlučno odgovorio da ne razumije njemački i odabrao neku aktualniju temu od radništva: recimo, Drugi svjetski rat...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Emire bolan ne bio, ustaše su s pokličem ZA DOM SPREMNI porazili srpske fašiste Olujom i stvorili nezavisnu državu Hrvatsku. Jesi li zaboravio???