Kad izgubimo nekog, s tugim se nosimo svatko na svoj način. No mnogim ljudima kao da to nije lako prihvatljivo i očekuju od drugih, ali i sebe, da žaluju na isti način. Donosimo vam stoga neke od najčešćih laži u koje smo svi povjerovali po pitanju žalovanja, a čije je vrijeme odbrojano...
"Tuga ima rok trajanja"
"Društvo potpuno dobro prihvaća osjećaje koji slijede nekoliko dana nakon gubitka bliske osobe i shvaća koliko je težak taj gubitak", kaže Vivian Nunez, osnivačica organizacije Too Damn Young. Ali nakon pogreba to suosjećanje se pomalo gubi. Očekuje se da ljudi u tih par dana 'prebole i krenu dalje, kao da dožive neko zatvaranje', kaže psihologinja i savjetnica za žalovanje, Heidi Horsley.
No u stvarnosti je žalovanje vrlo individualan proces koji možda nikad neće 'završiti' i prestati. "Gubitak ima dugoročno djelovanje", objašnjava Rebecca Soffer, suosnivačica i izvršna direktorica Modern Lossa i dodaje: "To je nešto s čime živite u različitim oblicima ostatak života". Tako žalovanje može postati nezaobilazni dio nečijeg života, te tugu transformiramo, a ne 'prerastemo'.
"Tugovanje je linearni proces"
Spisatelji Elisabeth Kübler-Ross i David Kessler u svojoj su knjizi 'On Grief and Grieveng' napisali da postoji pet faza tugovanja: poricanje, ljutnja, pregovaranje, depresija i prihvaćanje. I iako vam ove faze mogu pružiti koristan obrazac ponašanja, ipak je žalovanje individualno kao i naš život i ne može se nikad sa sigurnošću predvidjeti.
"Postoji veća šansa da ćete skakutati između dvije faze nego da ćete ih pratiti tim redosljedom", tvrdi Nunez, jer nema ritma ni raspravljanja o tome što prolazite, budući da je svako ljudsko biće različito i svako iskustvo gubitka je vrlo kompleksna priča za sebe.
"Postoji ispravan način tugovanja"
Ljudi koji tuguju često znaju osjećati dvostruke standarde o svojim emocijama. Ako netko ne plače dovoljno u javnosti, smatra se bešćutnim, dok je pretjerano naricanje mnogima odbojno. Ako se pak nalaze negdje između te dvije krajnosti, mnogi se smatraju neshvaćenima ili osuđivanima.
To posebno teško zna pasti tinejdžerima i mladima, kaže Nunez, koja tvrdi da joj se djeca obraćaju s riječima da imaju osjećaj da drugi od njih očekuju da plaču po cijele dane, a oni se u tim trenucima osjećaju O.K. "Dakle, sve dok osoba ne ozljeđuje samu sebe ili druge, ne postoji ispravan način tugovanja", kaže Nunez.
U krajnjem slučaju, svatko se s tugom nosi na svoj način, i štogod kome pomaže je dobar način, te se čovjek ne treba uznemiravati ni ako ne plače cijeli dan ni ako se osjeća kao da niij ni na nebu ni na zemlji.
"Postoji pravi način kako pružiti potporu osobi koja tuguje"
Pitate se koja je najgora stvar koju možete reći nekome tko tuguje zbog gubitka bliske osobe? Ništa.
"Ljudi imaju osjećaj da ako vam nešto kažu da će vas uznemiriti, ali ako vam ne kažu ništa, nećete ni imati osjećaj da se nešto dogodilo", kaže Horsley. Najbolji pristup bi mogao biti da osluškujete onoga tko tuguje, smatra Soffer.
I premda neki smatraju da će spominjanjem gubitka samo uzrokovati dublje emotivne ožiljke kod osobe, ako ih pitate da vam pričaju priče o osobi koju su izgubili mogli bi im u biti pomoći da lakše prebole gubitak.
"Trebali bi se osjećati loše ako krenete dalje"
"Ponekad se čvrsto držimo za tugu, čak i dulje nego je potrebno, jer imamo osjećaj da bol predstavlja izgubljenu osobu i naš gubitak, te se osjećamo krivima ako nastavimo ići dalje, i udaljavamo se od onoga koga više nema. Premda to u stvarnosti znači da smo krenuli u dobrom smjeru i da smo na pozitivnom mjestu", upozorava Horsley.
Naime, u stvarnosti preživljavanje tuge može biti uzbudljivo iskustvo koje će nas posebno razbuditi i odvesti na novu razinu. "Kad doživite veliki gubitak, shvaćate da ima toliko toga u životu o čemu niste uopće razmišljali. Odjednom imate osjećaj kao da ste svjesniji koliko tuge i sreće možete osjećati i koliki je to spektar osjećaja koje možete proživjeti", napisala je producentica Rachel Ward nakon što je preboljela gubitak supruga.
Na kraju, zaključuje Ward, tugovanje, kao i općenito život, nije konstantna potraga za zadovoljstvom, nego trebamo prihvatiti i neugodne osjećaje, koji nas samo podsjećaju da smo ljudska bića, piše Mic.
"Napravite neku veliku gestu ili se ne morate uopće truditi"
Postoje i jednostavni načini na koje možete pokazati osobi koja tuguje da ste tu i da ste joj podrška. Recimo, možete si postaviti podsjetnik u kalendaru da joj se javite kad bude bilo tjedan ili mjesec dana od gubitka, kaže Soffer. Također, možete im pomoći obavljanjem jednostavnih zadataka, kao da odete u trgovinu umjesto njih ili da im počistite kupaonicu ili skuhate ručak. To bi čak mogla biti bolja gesta nego da ste započeli ozbiljan razgovor o njihovom gubitku.
Podrška također znači da ćete se morati nositi sa svojom reakcijom na tugujućeg. Jer, nikad ne znate što se točno odvija iza zatvorenih vrata, a može vas frustrirati ili naljutiti zatečena situacija. "Zapamtite da su oni prošli kroz nešto jako tužno, što im je promijenilo život i identitet i dopustite im da se s tim nose kako oni žele i mogu", objašnjava Soffer.
