Osim što je višekratno proglašen najboljim psiho-trilerom svih vremena, Hitchcockov klasik Psiho je doista odličan filmski prikaz psihopatije.
Glavni lik Norman Bates, čiju ulogu tumači Anthony Perkins, je muškarac čija je psiha istraumatizirana na luđački način od strane njegove posesivne i manipulativne majke. Čak i nakon njene smrti, ona nastavlja živjeti u Batesovom umu kroz zastrašujuću psihozu - njezina je zlokobna prisutnost u obliku njenog leša spriječila Batesa da razvije bilo kakav značajan odnos s nekom ženom u svom životu.
Psiho se kao film temelji na istoimenom romanu autora Roberta Blocha, a ikao se lik Normana Batesa čini previše lud da bi nastao po stvarnoj osobi, njegova se osobnost doista temelji na ubojici i pljačkašu grobova iz američkog Winsconsina, Edu Geinu.
Gein je počinio teške zločine u svom rodnom gradu Plainfieldu s čime si je priskrbio nadimak "ludi mesar".
Tijekom deset godina, Gein je ubio dvije žene te iskopao na desetke leševa iz lokalnih groblja te je svoj dom ukrasio raznim kostima i kožama mrtvaca.
Fotografija Geina iz policijske postaje nakon uhićenja
Godine 1968, punih 11 godina nakon što je uhićen, Gein je proglašen krivim no legalno ludim, pa je osuđen na liječenje u psihijatrijskoj ustanovi. Tako je i umro u Mendota Institutu za psihički poremećene 1984., u dobi od 77 godina.
Oltar ludim majkama
Način njegova djelovanja i životne okolnosti Normana Batesa neodoljivo podsjećaju na one Eda Geina. Oboje su bili usamljeni ubojice u izoliranim ruralnim mjestima, a oboje su počinili teške zločine nakon smrti njihovih dominantnih majki.
Još jedna stvar koja ih veže je ta morbidna opsesija prema majkama - obojica su jednu odsječenu prostoriju u domu pretvorili u svojevrstan hram u kojem su im odavali počast.
Također, i jedan i drugi su imali fetiš nošenja ženske odjeće. Ipak, za razliku od Batesa, Gen se ipak ne smatra serijskim ubojicom jer je samo dva put osuđen za ubojstvo, dok se njegovi ostali zločini ograničavaju na oskvrnjavanje grobova.
S druge strane, lik Normana Batesa navodno je imao oko 20 žrtava, a iako fiktivan, postao je znatno poznatiji nego njegov stvarni prethodnik.
