Religiozni ljudi koji znaju za njen slučaj teško da će reći da joj duša počiva u miru. Niti 59 godina od smrti Georgije Tann uspomena na nju ne blijedi, a najnoviji dokumenti i svjedočanstva o ženi koja je masovno trgovala djecom u SAD-u pojavili su se proljetos; prvo kao epizoda crnokronikaške dokumentarne radio serije "Criminal" WUNC-a, što je pokrenulo lavinu drugih sličnih medija koji obrađuju takve teme.
Georgiji Tann posao je cvao 26 godina, od 1924. do 1950. godine. Procjenjuje se da je u dva i pol desetljeća otela odnosno ukrala roditeljima oko 5000 beba i preprodala ih novim obiteljima. Djecu je krala onima od kojih je to bilo najlakše, naravno, od siromašnih obitelji. A, iako za to nema nepobitnih dokaza, nije isključeno da se ovim kriminalom nije bavila još i duže.
Imala je 33 godine kad je 1924. iz Mississippija doselila u Memphis u Tennesseeju i dobila čelno mjesto u organizaciji za pronalaženje nezbrinutoj djeci nove roditelje i nove obitelji. Organizacija se zvala Tennessee Children’s Home Society i do tog trenutka svoj dio posla s nalaženjem posvojitelja djeci naplaćivala je od novih roditelja 7 dolara za posvajanje na području Tennesseeja.
Skroman iznos služio je dobrotvornoj organizaciji kako bi mogla funkcionirati. Ali, Georgiji Tann to je bilo previše skromno. I de facto preko noći stvari su se jako promijenile. Odjednom je eksplodirao broj posvojene djece. Ali ne bilo kakve i bilo gdje. Naknadno će se ispostaviti da je 80 posto posvojene djece preko organizacije Georgije Tann išlo posvojiteljima u New Yorku i u Kaliforniji, u bogate dijelove SAD-a.
Pokazat će se i to da je njen biznis najbolje cvao od 1940. do 1950. kada je prodala oko 3000 djece, što bi značilo skoro jedno dnevno. Prodavala je samo bijelu djecu, a naročito dobru prođu na tržištu imala su ona plave kose i plavih očiju. No, pitanje je koliko dugo bi se netko mogao baviti ovim poslom prije no što ga uhvate? Pretpostavimo godinu, dvije – maksimalno tri.
Vjerojatno ih je krala onim obiteljima koje su ionako imale jako puno djece pa je bila uvjerena da neće ni primijetiti ako jedno nedostaje. Osim toga, sirotinja nije imala ni mogućnosti, ni novaca pokrenuti istragu za svojim nestalim mališanima.
Ako bi prijava o nestanku i došla do policije, utjecajni prijatelji Georgije Tann pobrinuli bi se da se sve zataška. U tome joj je naročito pomagao tadašnji gradonačelnik Memphisa E. H. Crump, izrazito moćan i utjecajan čovjek. Što je bilo najgore, policija bi joj čak ponekad pomagala u otmicama.
Tann nije samo pikirala na siromašne obitelji. Imala je dobar uvid i na djecu koja bi se rađala u zatvorima ili umobolnicama, u nekim slučajevima sama Tann nije bila sigurna čak niti jesu li djeca uopće rođena u rodilištu. Bilo je bitno samo da su njeni "dobavljači" nabavili bebu, da je stvar zakonski osigurana, a rodiljama bi priopćavali da je dijete umrlo.
Kad bi se dočepala djeteta, prodavala bi ga dalje, a svoj je biznis čak i oglašavala u novinama. U ono vrijeme, imućniji bračni parovi iz New Yorka ili Los Angelesa bili su spremni plaćati velike svote samo kako bi mogli posvojiti dijete. Tako bi, preračunato u današnje vrijednosti, za jedno dijete plaćali i po 70.000 dolara.
Riječ je bila, dakako, o ljudima koji su svoje roditeljstvo doživljavali tako da su htjeli dijete određene boje očiju, kose... Ne dao bog da bude riječ o malom crncu, azijatu, Latinoamerikancu...
I dok je Georgia Tann plivala u novcu, još uvijek nije zarađivala onoliko koliko je zapravo mogla. Strašan je podatak da su djeca u njezinom Tennessee Children’s Home Society boravila u tako groznim uvjetima da je tamo poumiralo čak 500 mališana. Razlog su bili glad, bolesti, zlostavljanje, hladnoća a ponekad bi i sama Georgija Tann ubijala djecu koju su zakapali u neoznačene grobove.
O svemu se konačno saznalo kad je Gordon Browning, inače politički neprijatelj njezinog prijatelja Crumpa, izabran za guvernera Tennesseeja. Vrlo brzo je povezao konce ove stravične priče i pokrenuo istragu. Tann je dobro znala da se bez Crumpa na vlasti može pozdraviti s poslom i da će ju otkriti svaka iole normalna istraga, koliko god bila površna. Zasluženu kaznu ipak nije dočekala.
Umrla je od posljedica raka maternice samo dva dana nakon pokretanja istrage. Dva mjeseca poslije Tennessee Children’s Home Society je zatvoren. Jedino što je iz svega toga izašlo na dobro jest da je Georgia Tann popularizirala ideju usvajanja djece, koliko god to činila na krajnje nehuman način.
Narednih desetljeća američka javnost svjedočila je stotinama slučajeva u kojima su djeca tražila svoje biološke obitelji kojima ih je Georgia Tann otela, odnosno da su njihovi biološki braća i sestre ili biološki roditelji koji su bili živi, zdravi i uopće nisu zanemarivali svoju djecu, tragali za svojim nekada mališanima.
