Menadžer koji uznemirava žene i oni koji su ga 'pokrivali'...

Najnoviji slučaj seksualnog uznemiravanja u RH veže se u Bernarda Jakelića, sad već bivšeg zamjenika glavnog direktora Hrvatske udruge poslodavaca, kojeg se istražuje zbog više od deset slučajeva seksualnog uznemiravanja djelatnica HUP-a. Nakon što je HUP u početku sve pokušavao zataškati, zaposlenice su ga prijavile pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, koja je prijavu proslijedila u DORH na daljnju obradu. Jakelić je u HUP-u bio više od 20 godina. Bio je zamjenik glavnog direktora, i to je jedan od razloga zbog kojih su se zaposlenice bojale prijaviti ga. Bahatost, vikanje, ponižavanje – ovo su samo neke od riječi kojima bi se ukratko mogao opisati njegov modus operandi. 

Za njega se već odavno zna što radi i kako se ponaša prema ženama: počevši od verbalnog zlostavljanja pa sve do besramnog upucavanja i proganjanja mlađih zaposlenica po raznim društvenim događanjima. Jakelić je odavno zaslužio da ga se stavi pred zid srama. No naše društvo je, nažalost, još prilično tolerantno kad su u pitanju nasilje i seksualno zlostavljanje. 

Ako na trenutak zanemarimo njegovu neotesanost i nedostatak manira, Bernard Jakelić je prilično potkapacitiran. Što jedna potkapacitirana osoba radi na mjestu zamjenika direktora jedne takve nekima očito važne organizacije? Umjesto da dobije otkaz, ugledni menadžer bit će nagrađen šestoznamenkastom otpremninom. Iako se HUP u javnom priopćenju upućenom medijima opravdava kako su reagirali u skladu sa zakonom, teško mogu objasniti zašto su reagirali tek nakon što je skandal izašao u javnost. 

Budući da su Jakelićevi ispadi već davno trebali biti detektirani, nemoguće je da nitko od zaposlenih i nadređenih nije znao za ovu javnu tajnu. Oni znaju i ono što se ne zna, a kamoli ono što im se događa pred očima. No nije za ovo odgovoran samo Jakelić nego i svi oni koji su ga sve ove godine štitili jer je institucionalno moćan. I takve treba na optuženičku klupu zbog prikrivanja kaznenih djela. Seksualno uznemiravanje se u Hrvatskoj konstantno ignorira ili zataškava jer je zlostavljač osoba na položaju moći. 

Goran Stanzl (PIXSELL)

Iznenađujuće je bilo čitati u medijima izjave ljudi koji ga brane, veličaju te prosipaju onaj tipičan hrvatski spin kako je sve ovo podmetanje i obračun s Jakelićem. Jedan dio još vjeruje da su to lažne prijave jer je on Hrvat, katolik i državni uhljeb, pa je vjerojatno samim time imun na pogreške i mišlju, a kamoli djelom. Svi oni koji drže do sebe i do svog ugleda trebali bi automatski zatražiti ispis iz članstva HUP-a sve dok ta organizacija ne napravi realan pomak u svom promišljanju ljudskih prava. 

Sve što su do sada napravili je jedna velika lakrdija, koju DORH ne bi smio ignorirati. Za razliku od Škare, Tomaševića, pa čak i Milana Bandića, koji se na sramotan način ophodi prema kolegicama novinarkama, u ovom slučaju Bernarda Jakelića seksualno uznemiravanje se godinama događa(lo) u jednom kolektivu visoko obrazovanih ljudi koji već godinama u javnosti zastupaju tezu da se hrvatsko društvo mora liberalizirati i ići u korak s pozitivnim trendovima i promjenama. 

U takvoj instituciji je polovica zaposlenih žena prijavila Jakelića za seksualno uznemiravanje, koje je, kako stoji u prijavi, trajalo godinama. Ne mogu se ne zapitati je li to praksa i u ostalim institucijama te kakvo je tek onda stanje u organizacijama u kojima ni deklarativno ne postoje visoki standardi ponašanja. Kad god pročitam da je žrtve bilo strah prijaviti kazneno djelo zbog eventualnih sankcija i šikaniranja, sjetim se bivše predsjednice RH i njenog ukidanja ureda „zviždača“, što je i logično ako se uzme u obzir kome bi ona pekla kolače. 

Ako je seksualni predator visoko pozicioniran, teško će se netko odlučili svjedočiti u korist žrtve. Sjetimo se samo kako je javnost reagirala u slučaju Mare Tomašević. Mare Tomašević su se zbog toga i vlastita djeca bila odrekla. Svi znamo što se događa onim rijetkim ženama koje se čak usude prijaviti ovakve slučajeve. Velik dio javnosti se automatski okrene protiv njih, kao da su pokušale izvršiti atentat na hrvatske nogometaše prilikom dočeka u Zagrebu 2018. To je razlog zbog kojeg se veći dio žena ne izlaže i o ovoj temi ne govori javno. 

Ivica Galović (PIXSELL)

U Hrvatskoj definitivno nije lako biti žena koja optuži muškarca za silovanje ili nasilje. Ako se pronađe jedna hrabra osoba pa odluči sve to prijaviti, onda se redovito štiti nasilnik, a njih se predstavlja kao svakakve. Ako ne prijave, ne valja; kad prijave, zašto nisu ranije i što su toliko čekale? Što god da učine, krive su. 

Upravo zbog toga trebamo podržavati sve one koje se odluče javno istupiti te stvarati društvo u kojem sram i strah neće biti na žrtvama nasilja nego na nasilnicima i svima onima koji ih šutke podržavaju.