Nedavni američki predsjednički izbori podsjetili su nas na činjenicu kako se ne slaži svi ljudi oko toga što to čini efikasnog vladara. Količina kaosa, uznemirujućih razmišljanja, ljudskih razlika i različitih perspektiva možda nas natjeraju na žaljenje što su prošla vremena u kojima su se vladari to bili zbog same činjenice da su rođeni u određenoj obitelji. Monarsi nisu bili obični smrtnici, oni su barem rođeni i odgajani za te uloge, one su zapisane u njihovom DNK.
No, lako je zaboraviti kako svi ti kraljevi i kraljice nisu uvijek baš bili dobri vladari, a realno ponekad nisu bili baš ni psihički stabilni ili pak moralni. Upravo su takvi čudovišni vladari iz prošlosti dobar podsjetnik da je demokracija blažena.
Papa Ivan 12
Pape su u prošlosti često imali veći politički značaj od raznih careva i kraljeva. Pravog imena Oktavijan Spoletski pripada semdoj generaciji potomaka Karla Velikog, a tituli rimskog patricija nasljedio je sa 17 godina. Mladi je Oktavijan nakon godinu dana svjetovne vlasti kao patricij, preuzeo i mjesto pape.
Njegov pontifikat je, prema navodima kroničara Liutpranda Kremonskog (u čiju objektivnost sumnja većina današnjih povjesničara) bio obilježen razvratom, korupucijom, skandalima i naslijem. Liutprand je tvrdio kako je Ivan XII prakticirao simoniju, odnosno za novac biskupom proglasio 10-godišnjeg dječaka; da je bludničio sa suprugama uglednih Rimljana, konkubinom svog oca i sa vlastitom nećakom; da je svog ispovjednika Benedikta dao oslijepiti, a podđakona Ivana kastrirao; da je organizirao gozbe na kojima je javno držao zdravicu Đavlu; da se kockao, pri čemu je u pomoć zazivao stare rimske bogove; i, na kraju, da je od Lateranske palače napravio bordel.
Ivan IV Grozni
Ivan je okrunjen 16. siječnja 1547. godine za cara Rusije. Zajedno s tom krunidbom Ivan IV. je trebao izabrati između tisuću kćerki iz plemićkih porodica svoju buduću suprugu. Njegov izbor je pao na Anastaziju kćer Romana, praoca dinastije Romanov. Započeo je svoju vladavinu pozitivno - oformljujući parlament i potičući modernizaciju zemlje.
Odlučujući trenutak ove prvobitno uspješne vladavine na kraju postaje 1564. godina kada je Ivana izdao njegov general, koji prelazi na stranu Poljske i Litve čije trupe će voditi sljedeću godinu protiv Moskve. Na vijest o tome car se napokon slomio pošto je već od prije njegov obiteljski život bio potpuna katastrofa od koje on jedva zadržava svoju psihičku stabilnost - od trovanje njegove majke, smrti obožavane supruge, smrti brata, a 1553. godine car je bio skoro umro od bolesti. Na samrtnoj postelji on tada traži od boljara da polože prisegu vjernosti njegovom sinu što oni odbijaju očekujući njegov smrt. U očima kasnije oporavljenog Ivana oni su tada svi bili krivi za veleizdaju.
Zbog takvog razvoja događaja Ivan IV. 1565. godine napušta Moskvu i objavljuje svoju želju da abdicira, ako mu parlament ne dadne potpune diktatorske ovlasti. Svi carevi zahtjevi na kraju su prihvaćeni, a Ivan je zaočeo s krvoprolićem i čistakama koje se jedino mogu usporediti s onim kasnijim, Staljinovim. Najveće zabilježeno krvoproliće bilo je masovno ubojstvo svih stanovnika Novgoroda. Brojčano manje, ali za Rusiju mnogo važnije postaje likvidacija cijele obitelji Vladimira od Staritse 1569. godine pošto je ta dinastija trebala naslijediti Ivanovu u trenutku njenog nestanka. Uz toga princa u 7 godini dugom krvoproliću pada također i veliki broj boljara s kojima je car imao puno neraščišćenih računa zbog smrti unutar svoje obitelji.
U svojoj manijakalnosti Ivan je navodno pretukao svoiju trudnu snahu te ubio vlastitog sina, u potpunosti zaslužujući nadimak "grozni".
Kraljica Ranavalona s Madagaskara
Kad je njen suprug umro 1828., Ranavalona je bila u svojim 30-im godinama te nije gubila vrijeme na žalovanje - već ga je usmjerila u preuzimanje moći. Odmah nakon smrti se zabarikadirala u palači. Koristeći se političkim poznanstvima koja je prepredeno razvijala stekla je potporu vojske, društvenih vođa kao i sudaca koji su je vidjeli kao tradicionalisticu i odličnog vođu.
Izdajući proglas kako je njen suprug uvijek želio da ona bude kraljica, Ranavalona je brzo naredila ubojstva svih drugih žena rivalki, ali i suprugovog visoko obrazovanog nećaka, male djece svog supruga i drugih. Metode? Osim bodeža, neke je vezala, davila i izgladnjivala - osvećujući im se za sve što je Radam nekoć napravio njenoj obitelji.
U 1830-ima kraljica Ranavalona koja se bavila liječenjem koristeći talismane i šamane na tradicionalan način, izgnala je s Madagaskara sve kršćane i njihove misionare iz Londona kojima je Radama pripremio dobrodošlicu. Globe i kazne koje bi zbog takvih odluka mogla platiti bile su joj posljednja briga - naredila je da se kršćane objesi na užad te da vise s litice sve dok ne umru. Neke od njih je dala žive kuhati, s mučenjima gorima od one Španjolske inkvizicije. Na tisuće ljudi je ubijeno dok je kraljica tonula u svoju izolaciju.
Ranavalona se zalagala za običaj tzv. Tangana čišćenja. Tako je lopovima, vješticama, kršćanima i drugim kriminalcima davala da progutaju tri cijele pileće kože i otrovni orah. Ako su uspjeli povratiti sve pileće kože i preživjeti otrov, tada su bili proglašeni nevinima. Nije neobično što je rijetko tko ispao "nevin". Tu je tehniku primjenjivala i na svojim brojnim ljubavnicima ako bi posumnjala u njihovu odanost, a pretpostavlja se kako je njeno "čišćenje" ubilo čak 100 tisuća ljudi u 40 godina njene vladavine, što iznosi nevjerojatnih 20 posto populacije.
Kralj Leopold II
Kralj Leopold II je vodio golemo carstvo na posebno okrutan i diktatorski način na način koji gotovo premašuje zločine najvećih zlikovaca 20. stoljeća. Na prijestolje je došao 1865, a u samoj Belgiji se njegova vladavina činila iznimno mekom i nježnom - kako je i pristajalo zemlji koja je nakon demokratizacije željela brojne reforme. Imao je ambicije izgraditi veliko imperijalno carsvto i bio je uvjeren, kao i većina državnika tog vremena, da je nacionalna veličina proporcionalna resursima koje bi mogao izvući iz kolonija.
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeća u Europi je vladala velika potražnja za gumom zbog sve veće upotrebe automobila i bicikala. Pošto je Kongo bio bogat kaučukom, koji se cijedi iz stabla kaučukovca, započelo je iskorištavanje te sirovine. Ukoliko domoroci nisu donijeli dnevnu dozu kaučuka, brutalno bi ih se bičevalo ili bi im se odsijecali udovi, najčešće ruke. Često su Belgijanci spaljivali čitava sela i poubijali bi čitave narode. O tome se nije pričalo tada, isto kao što se danas ne govori o svim strahotama tog istog Konga. Prodajom gume Leopold je stekao ogromno bogatstvo i izgradio velebne zgrade u čast sebi i svojoj zemlji nastalo na krvi tolikih ljudi.
Carica Wu Zeitan
Na dvor je došla kao konkubina cara Taizonga, nakon čije smrti se udala za njegova sina i nasljednika cara Gaozonga, postavši 655. god. njegova furen (što se prevodi kao carica, supruga, ali i prva pratiteljica). Na vlasti je de facto bila još za vrijeme za vladavine njezinog muža (koji je 660. god. doživio moždani udar) i sinova, od 665. do 690. godine, što nije predstavljalo presedan u kineskoj povijesti. No, presedan je stvorila kada je 690. godine osnovala osobnu carsku dinastiju pod imenom Zhou (čime je na neko vrijeme prekinuta vlast dinastije Tang), te je vladala de iure kao Sveta i božanska vladarska carica.
Bila je poznata kao okrutno čudovište koje je mučilo svoje neprijatelje, a navodno je zadavila vlastitu tek rođenu kćer. Njena najdraža metoda mučenja bila je tzv "ljudska svinja" po kojoj bi oslijepila neprijatelje, odrezala im jezike, amputirala im ruke i noge te ih kao takve ostavila da žive, valjajući se po podu kao svinje.
Henrik VIII
Britanski kralj Henrik VIII. i dan danas slovi kao jedan od najokrutnijih vladara u bogatoj povijesti europskih okrunjenih glava, u kojoj nije manjkalo ni okrutnosti ni bešćutnosti. Prije pola tisućljeća ovaj britanski vladar koji je u povijest ušao prije svega zbog svojih brojnih brakova koji su završavali i smaknućima bračnih družica, stupio je na tron britanskog carstva s kojeg nije silazio do svoje smrti 38 godina kasnije. Njegova beskrupulozna potraga za ženom koja će mu podariti nasljednika dovela je i do prekida s rimokatoličkom crkvom čime je u dobroj mjeri predodređena i povijest britanskog otoka.
Rastavljena, smaknuta, umrla, rastavljena, smaknuta, preživjela. Tako glasi brojalica koja opisuje sudbinu Henrikovih supruga i koju u Engleskoj poznaje svako dijete. Dakle: prvi brak s Katarinom Aragonskom je okončao rastavom. Drugi s Annom Boylen završio je odrubljivanjem glave nesretnice optužene za višestruki preljub. Treći brak, onaj s Jane Seymour završio je prirodnom smrću, s Annom von Kleeve rastavom, a peti brak s Catherine Howard završio je opet smaknućem. Ovaj put Henrik je kao izliku opet upotrijebio navodni preljub. Posljednja supruga Kathrin Parr preživjela je, ali samo zahvaljujući činjenici da je ćudljivi Henrik umro godinu dana prije nje.
