Počnete li u Hrvatskoj tražiti informacije o pobačaju, jedan od prvih rezultata bit će klinikazapobacaje.com. Na prvi pogled čini se da je to pravo blago informacija o pobačajima, ali zapravo je riječ o kampanji protiv pobačaja u organizaciji udruge Vigilare.
Žene nakon pobačaja pate od depresije, seksualne disfunkcije, obolijevaju od raka i postaju ovisne o drogama, pišu na stranici.
Službene i neslužbene brojke
Hrvatska službeno štiti pravo žene na pobačaj, ali nakon Domovinskog rata brojke o pobačajima strmoglavo padaju. Međutim, iza tih službenih brojki nalaze se i neke mračne tajne. U strahu od društvene izolacije ili jednostavno zato što ginekolozi odbijaju provesti zahvat, sve više žena okreće se tajnim pobačajima u privatnim klinikama.
Trudnice se često okreću državi za pomoć, ali država ih nerijetko upućuje u skloništa pod pokroviteljstvom raznih katoličkih udruga, piše britanski Guardian.
A službene brojke kažu ovako. 1980. godine je u Hrvatskoj bilo 701 pobačaj na 1.000 novorođenčadi. Nakon Domovinskog rata brojke padaju pa je 2014. godine obavljeno samo 76 pobačaja na 1.000 novorođenčadi što je daleko najniža stopa na zapadnom Balkanu. Usporedbe radi, Slovenija ima 195 pobačaja, Albanija 156, Rumunjska 401 i Bugarska 416 pobačaja na 1.000 rođenja.
Tradicionalne vrijednosti
Trend pada broja pobačaja jednim dijelom se pripisuje učinkovitijoj kontracepciji, ali u Hrvatskoj dio odgovornosti snosi i oživljenje tradicionalnih vrijednosti. Otprilike polovica svih ginekologa certificiranih za pobačaje odbija izvesti zahvate na temelju prigovora savjesti.
Zbog toga dolazimo do situacije u kakvoj se našla Sani, anonimna Splićanka s kojom je razgovarala novinarka Mašenjka Bačić. Ona je s 18 godina ostala trudna i nije htjela nastaviti trudnoću. U splitskom domu zdravlja su rekli da nemaju ginekologa koji želi izvesti pobačaj. Kada se obratila svojoj privatnoj liječnici ona joj je rekla da donosi djecu na svijet, a ne ubija ih. Na kraju se odlučila na očajnički potez i ispričala je roditeljima tadašnjeg dečka. Oni su sredili pobačaj kod privatnog ginekologa za 340 eura. U zdravstveni karton upisan je spontani pobačaj.
Takvi i slični "skriveni pobačaji" gotovo sigurno su odgovorni i za velik rast broja pobačaja zbog medicinskih razloga koji su se praktički udvostručili između 1998. i 2014. godine.
Hod za život
Promjene su preslika stanja u društvu. Prisjetimo se samo Hoda za život iz svibnja ove godine kada je Sanja Orešković, supruga tadašnjeg premijera, hodala ruku pod ruku sa Željkom Markić na čelu kolona od desetak tisuća ljudi. "Svaka razumna osoba izabrat će život umjesto smrti. Sve ostalo su gluposti i strah", rekla je tada Sanja okupljenim novinarima.
U tom svjetlu nije ni čudo da je Udruga Betlehem uspješno otvorila nekoliko prihvatilišta za trudnice diljem Hrvatske. Njima se javljaju trudnice koje nemaju kome drugom. Udruga im pruža godinu dana smještaja i hrane u zamjenu za zadržavanje trudnoće. Otac Marko Glogović je otvorio prvu takvu kuću u Karlovcu 2010. i kaže da je sedamdesetak trudnica prošlo kroz njegovu udrugu. "Općenito smo uvijek puni, ali ponekad majke se zadrže samo na kratko, uvijek možemo primiti druge trudnice", rekao je Glogović.
Dosta često im dolaze i trudnice koje su uputili iz državnih bolnica ili institucija. "Liječnici i sestre nas obavijeste ako nekome treba pomoć", ispričala je Blaženka Bakula, voditeljica betlehemske kuće u Zagrebu. Pohvalila se i izvrsnom suradnjom s Centrom za socijalnu skrb.