Gregor MacGregor - bivši vojnik i avanturist - domogao se 1820. godine velikog komada zemlje u Srednjoj Americi, na području današnjeg Hondurasa. Zemlju je navodno dobio kao princ Poyaisa - zemlje za koju nitko nije čuo prije toga.
MacGregor je svoju zemlju nazvao Poyais, a sebe prozvao njezinim princem (preferirao je naziv: Cazique of Poyais).
Kad se, nakon putovanja po Americi, vratio u Veliku Britaniju, odmah je pokrenuo "marketinšku kampanju" kako bi privukao ulagače i kolonijaliste u svoju zemlju.
Prema njegovim je pričama Poyais, malo veći od Walesa, bio zemlja meda i mlijeka. Plodnog tla, hladnih rijeka prepunih zlata, te gustih šuma u kojima je bilo mnoštvo egzotičnih plodova i divljači.
Osim što je opisao zemlju koja je bila dijametralno suprotna njegovoj krutoj škotskoj grudi, on je igrao i na muškost svojih sunarodnjaka tako što je objavljivao oglase koji su veličali pustolovnost i hrabrost onih koji se usude otići u nove pohode, te je tvrdio da moraju uložiti novac u ekspedicije dok još stignu.
MacGregor je jednostavno bio rođeni trgovac - obećavao je Raj na zemlji svojim investitorima, kojima je prodavao priču da će biti uzor svim ljudima i da je bitno da što prije reagiraju - jer ako se odmah ne pokrenu, možda propuste svoju šansu.
U slučaju da mu netko nije vjerovao, sa sobom bi nosio knjigu o prednostima male otočne nacije, koju je navodno napisao kapetan Thomas Strangeways, a radilo se o njegovoj umotvorini. Isto tako, tiskao je čak i lažni novac kojeg je davao investitorima.
Zaradio je milijarde
Taktika je upalila spektakularno. MacGregor je prikupio 200.000 funti gotovine, te skoro 1.3 milijuna funti u obveznicama (danas bi to bila protuvrijednost od 3.6 milijardi funti).
Krajem 1822. i početkom 1823. godine krenule su prve dvije ekspedicije prema Poyaisu, točnije 250 entuzijastičnih budućih naseljenika. Ali, jednom kad su došli, zatekli su potpuno drugačiju situaciju od obećane.
Na obali nije bilo luka, naselja ni puteva, zemlja je bila nepogodna za obradu, a rijekama zlata nije bilo ni traga ni glasa. Ubrzo su nepripremljeni Škoti počeli umirati jedan za drugim, sve dok preostalu trećinu nije spasio brod kojih ih je odveo u Belize.
U Veliku Britaniju se vratilo njih pedesetak, pa su se novine brzo raspisale o velikoj prevari (ironično, neki od preživjelih avanturista su i dalje branili MacGregora, prebacujući krivicu na druge organizatore ekspedicija).
MacGregor je pobjegao u Francusku gdje je, ne biste vjerovali, opet počeo prodavati istu priču, ali su ga tamošnje vlasti ubrzo pročitale i zatvorile, piše BBC.
Nakon toga se kratko vratio u Edinburgh odakle je brzo morao bježati. Vratio se u Srednju i Južnu Ameriku, gdje je konačno i preminuo 1845. godine.
A Poyais, kako je MacGregor nazvao obećanu zemlju, do danas je ostala nepokorena i napuštena divljina.
