Bilo je dva sata ujutro kad je osjetio da ga sve peče. Isprva je mislio da ga je polila vrelom vodom, ali bilo je puno gore od toga. "Mislim da će gorjeti u paklu zbog ovoga", kazao je Daniel Rotariu (31) iz britanskog Leicestera za ITV. Njegova 21 godinu starija djevojka Katie Leong izlila mu je po licu dvije litre 96-postotne sumporne kiseline, sprživši mu trećinu površine kože cijelog tijela, oslijepivši ga na oba oka.
Za pokušaj ubojstva dobila je u ožujku ove godine doživotnu kaznu zatvora, s mogućnošću da nakon 17 godina ima pravo moliti za pomilovanje. Britanski mediji ovog su proljeća intenzivno pratili suđenje Leong koja je imala patoloških problema s ljubomorom. On je na sudu tvrdio da je bio praktično njena lutka na koncu, da je sve slušao, da si je dao tetovirati njeno ime na vratu, skupa s prstenom i srcem kako bi joj dokazao privrženost.
Njoj to iz nekog razloga nije bilo dovoljno, a njemu nije bilo sumnjivo što je jednog dana doma donijela bocu kiseline. Mislio je da joj to treba za čišćenje nakita. Razlog zašto je britanska javnost s toliko zanimanja pratila suđenje, bilo je to što je posljednjih nekoliko godina broj napada kiselinom u lice i inače korozivnim kemikalijama naprosto eksplodirao. Samo u 2016. bilo je 720 napada, čak dvostruko od broja napada godinu ranije, najviše u Londonu, Essexu i Northumbriji, a potom i u West Midlandsu.
Samo prošlog četvrtka, 13. srpnja, u Londonu je u rasponu od 90 minuta zabilježeno čak pet napada. Od 2010. u ovakvim napadima stradalo je do danas 1805 ljudi, s teškim ožiljcima, i fizičkima i emocionalnima, u pravilu s teškim oštećenjima vida. Teško je i odrediti koji je aspekt tog trenda zločina u Velikoj Britaniji gori. Tako je, primjerice, nedavno objavljeno da su u 20 posto slučajeva počinitelji tinejdžeri. Britanski mediji bilježe zato suđenja za teške pokušaje ubojstva 15- i 16-godišnjacima.
Vice je, nema tome davno, objavio dokumentarac u kojem djevojka pripadnika jedne bande objašnjava kako i zašto je njen dečko kiselinom napao jednu mladu majku dok je izlazila iz supermarketa. Napadnuta žena je, objasnila je motiv, bila u vezi s muškarcem s kojim se pripadnik bande potukao na nekom rave-partyju. "Moj dečko je donio bocu. Pričekali smo ih, oni su izašli, ja sam napala njenog dečka udarajući ga, a moj dečko je odvrnuo čep s boce i polio njegovu djevojku", ispričala je.
A on, kad su ga pitali zašto je napao nedužnu ženu, rekao je: "Ako već ne mogu tebi dovoljno nauditi, naudit ću nekome tvome."Nikakve prijave, naprosto nema prijavljivanja. Ako je netko dobio kiselinu u lice, vjerujte mi, nešto je učinio. Nema 'ako', nema 'ali', to su zaslužili."
Napadi kiselinom tako su postali novo mjerilo razine sociopatije u britanskom društvu. I dalje se u napadima koriste noževi, pa i vatreno oružje, no kiselina je i društvo i policiju zatekla nespremne. Kupuje se slobodno, tekućina u bočici koju se nosi slobodno u šetnji ulicom, ne izaziva nikakvu sumnju, uz to što je i jeftina, lako je razumjeti zašto netko dovoljno poremećen može posegnuti za tim sredstvom.
Kako su se odmah pri širenju tog jezivog trenda svi sjetili mnogih unesrećenih djevojaka po Afganistanu, koje već godinama talibanski pobunjenici imaju običaj napadati zato što, to im je recimo omiljeno, pohađaju školu, u Velikoj Britaniji dio javnosti, ionako sklone rasizmu i ksenofobiji do razine Brexita, za trend je odmah optužio "islamizaciju društva". I potpuno je promašio. Diljem svijeta žrtve ovakvih napada u dvije trećine slučajeva su žene. U Velikoj Britaniji, međutim, žrtve su u velikoj većini muškarci; u 80 posto slučajeva.
Ne samo to. Napadi kiselinom u Velikoj Britaniji bilježe se već 200 godina, otkako je u doba industrijske revolucije počela masovna proizvodnja korozivnih kemikalija za čišćenje strojeva. Prvi slučaj koji se danas može pronaći u tisku iz toga doba potječe iz 1833. kad je 21-godišnjak napao svog kolegu radnika dok je ovaj spavao. Još i ranije, 1832., britanske novine su pisale da je u ovakvim napadima riječ o "mrlji na obrazu nacije". Bilo je takvih slučajeva i u ostatku Europe, no Velika Britanija apsolutno je prednjačila.
Kao i danas, uz tu razliku što je sad došlo do epidemije tog užasa. Dotle da je britanska ministrica unutarnjih poslova Amber Rudd prošlog vikenda sama napisala osvrt za Sunday Times u kojem se oštro zalaže za doživotne kazne za takve zločine. "Ja sam potpuno načisto da doživotna kazna ne smije biti rezervirana samo za one koji prežive napade kiselinom." U pripremi su i zakonske promjene da se takve tvari ubuduće smatraju oružjem, da se puno strože takve kemikalije i prate i prodaju i slično.
Policija čak objavljuje što činiti u slučaju napada, kako pomoći žrtvi ili sebi. Ne igrati se sredstvima za neutraliziranje, osim ako niste savršeno obučeni iz kemije, nego unesrećenog odmah početi polijevati laganim mlazom mlake vode, najbolje iz tuša ako je pri ruci, usto najviše po očima, i to najmanje 10 minuta, optimalno 20 minuta, kako bi se sve ispralo.
Potom slijedi blago uklanjanje tekućine s lica. Što se Daniela Rotariua tiče, on vrlo vjerojatno više nikad neće vidjeti. Kao i da će do kraja života nositi ožiljke. No, barem dio života njemu je ipak spašen. Dok je ležao u bolnici u jedinici intenzivne skrbi, o njemu se brinula medicinska sestra Anna Catanga. "Lako je bilo zaljubiti se u njega. Njegovi ožiljci mi ništa ne znače, jer on je tako čudesna i pametna osoba", ispričala je za ITV.
