Službena verzija smrti zloglasnog Pabla Escobara kaže kako su ga upucali specijalci dok je pokušavao pobjeći sa krova u prosincu 1993. godine. No, prema izjavi Diega Murilla Bejarana "Berne", nekadašnjeg ubojice za Medellín kartel, Escobarov je brat smaknuo Pabla.
S Escobarom mrtvim Berna je praktično postao nasljednik Escobarovog carstva. Upravo zato jer je pripomogao u lovu na narkobosa, Berna je uspio sagraditi carstvo gdje je imao prste i u "operativi" države koja je lovila Escobara, ili, laički rečeno, sjedio je na dva stolca.
Rezultat toga bio je da će postati jedan od najmoćnijih narkobosova koje je Kolumbija ikada vidjela.
Don Berna, piše All That Is Interesting, rođen je kao Diego Fernando Murillo Bejarano u gradu Tulua, na obali Pacifika. Vrlo se rano pridružio lijevoj militantnoj skupini imena Ejército Popular de Liberación (EPL), no do sredine osamdesetih, odustao je od komunizma.
Dok je Escobar bio "kralj kraljeva" Murillo Bejarano je prao automobile za biznismena iz Medellína imena Fernando Galeano u Itagui. Galeano je bio bliski prijatelj Escobaru i član njegovog kartela. Bejarano je uskoro postao jedan od njegovih vojnika.
To je bilo dijametralno suprotno svim komunističkim vrijednostima kojima se bio zakleo. Bernova prošlost sukobila se sa Galeanovim anti-komunističkim stavovima, i još gore, njegov je život bio u opasnosti kad je Galeno pošao "u rat" s njegovim nekadašnjim drugovima unutar EPL-a.
No, Berna se odlučio iskazati i iskoristiti svoje znanje tako da ubije lokalnog EPL lidera te time zadobije Galeanovo povjerenje. Platio je cijenu za to, EPL je skoro ubio Bernu nakon što su pucali na njega 17 puta.
Preživio je, ali je morao dobiti protezu umjesto noge, vječni podsjetnik na njegovu izdaju. No, Galeano je sada bio njegov saveznik, a on je imao svoj pod-klan u Escobarovom kartelu.
Berna na početku nije bio veliki igrač. Vozio je Galeanov automobil dok je Escobar ratovao sa policijom, borio se protiv izručenja, ubijao političare i na kraju se "zatvorio" u svoj vlastiti zatvor. La Catedral, ranih devedesetih.
S obzirom da ga maltene nisu kontrolirali, uspio je nastaviti svoje dilanje droge iz "zatvora" koji je, usput rečeno, više bio luksuzni resort negoli ćelija.
Dok je bio u zatvoru, bila mu je potrebna likvidnost. Za to se okrenuo Galeanu, i Galeanovom suradniku Gerardu Moncadi. Escobar im je predao neke od svojih najunosnijih ruta i kao rezultat toga, Galeano i Moncado uskoro su postali primarni trafikanti unutar kartela. Dilali su kokain u vrijednosti desetaka milijuna dolara svaki mjesec.
Escobar je samo htio skromnih 500.000 dolara mjesečno.
Sada je Don Berna već bio šef zaštite za Galeana, pozicija s koje je učio posao i slušao o svemu. Učio je i o La Terazzi, skupini "sicaria" ili ubojica iz Medellína.
Berna je bio na jakoj poziciji, a u isto vrijeme problemi su se javili između Galeanovog klana i Escobara. Šef je podignuo svoju plaću sa pola milijuna na milijun dolara. Dileri, tj. šefovi Galeano i Moncado, nisu bili sretni. Da stvari budu još gore, Escobar je bio uvjeren da dvojac krade od njega.
Na ljeto 1992. 20 milijuna dolara nađeno je na Galeanovom imanju. Rezultat toga jest da su pozvani u "katedralu". Berna je šefu rekao da ne dođe, ali Galeano nije slušao. Kasnije, ubojica John Jairo Velasquez priznao je kako su on i kolega ubili Galeana i Moncadu.
"Nasjekli smo ih na komade i zapalili ostatke. To je bio početak kraja, okidač za rat koji će na kraju mnoge poslati u grob", rekao je Velasquez.
No, uz malo sreće, Don Berna je pobjegao. Otišao je "pod zemlju", a Escobar je predložio dogovor. Njegov život u zamjenu za život Galeanovog brata, Rafaelita Galeana. Berna je odbio. U međuvremenu, Berna je našao saveznika u braći Castaño, dva buntovnika i nasilnika čija je moć u Medelliínu rasla.
Dok su Escobarovi potezi užgali građanski rat unutar kartela, on je samo gomilao neprijatelje. U nekom trenutku je uspio pobjeći ali mu je za vratom bila grupa muškaraca koje je izdao pod imenom Los Pepes.
Los Pepes bili su kreacija i Berne i braće Castaño. Esencijalno, to je bila osvetnička grupa sastavljena isključivo od Escobarovih neprijatelja, i to znači da je Berna sada iza sebe imao moćnu bazu dvaju familija: Galeano i Moncado. Berna je polako počeo popunjavati "rupu" koji je Escobar ostavio nakon što je utamničen, pa nestao.
Njegova motivacija je bila, naravno, mnogo više oportunistička no samo ubojstvo njegovih šefova. Kroz Los Pepes, Berna je osnažio veze sa narko tržištem, ali i sa DAS-om, kolumbijskim naoružanim silama.
Don Berna će se udružiti sa blokom policajaca koji će na kraju ubiti Escobara. On je, u suštini, bio onaj koji je poticao na njegovo hvatanje. Los Pepes je iskoristio oko 50 milijuna dolara drugog kartela da uhvati i ubije članove Escobarove obitelji i poslovne partnere.
U svojoj knjizi, Don Berna kaže kako je načelnik koji je vodio operaciju "čestitao nam, pucalo se u zrak i urlalo "Živjela Kolumbija", a onda me zamolio da odem jer dolaze novinari pa ne bi bilo baš dobro da me tamo vide."
Godinama nakon pada Escobara, Joe Toft, nekadašnji šef američke agencije DEA i šef policije Hugo Aguilar rekli su kako je Berna bio ključ u svrgavanju Escobara.
Nakon Escobarove smrti 1993. Berna se pronašao u epicentru policijskih kontakata, ostataka Medellín kartela, braće Castaño i narko trafikanta sa pacifičke obale koji su postali poznati kao Notre Del Valle Cartel (NBVC).
Berna je svoju novu organizaciju utemeljio na bratstvu već spomenutih ubojica znanih kao La Terraza. Mnogi ubojice iz Medellína osnovali su vlastite male bande nakon Escobarove smrti, no Berna se trudio konsolidirati ih. Ubrzo je stekao kontrolu nad tim malim skupinama tako što se prijetio kazniti svakoga tko nije plaćao dugove, poreze ili provodio njegova pravila. Njegova je organizacija s vremenom postala svojevrsna kriminalna policija.
Prema kraju 1994. Berna je preuzeo kontrolu i nad organizacijom ubojica imena Oficina de Envigado. Oni su bili kao kriminalna policija koja se rješavala slobodnih kriminalaca koji su stajali na putu modernizaciji grada.
Berna je bio odličan u gradnji odnosa. Uspio se sprijateljiti i potplatiti i državnog tužitelja, policiju, lokalne biznismene i Katoličku crkvu.
Medellín je držao pod kontrolom sve do 2004. Oficinu de Envigado je pretvorio u visoko organiziranu mašinu koja je djelovala kao kišobran kompanija za manje, polu-autonomne jedinice koje su regulirale kriminalno podzemlje.
"Servisi" su uključivali iznudu, ubojstva i kontrolu nad dilanjem i kockanjem. Njegova je grupa čak koristila odvjetnike da konfiscira nekretnine, što je bilo bolje od alternative - ubijanja i rezanja prstiju.
Do 2006. to je bila najveća mreža kroz koju je prolazio kokain. Don Berna je, de facto, sagradio najveću i najorganiziraniju kriminalnu organizaciju u povijesti Kolumbije, a metode su mu bile posve suprotne od Escobarovih.
Dok je Escobar ratovao protiv države, Berna ih je pretvorio u saveznika. Shvatio je da je takva koalicija puno bolja stvar od krvave opozicije.
No, niti njegovo carstvo nije trajalo. U lipnju 2008. je uhićen i izručen SAD-u gdje je na njujorškom sudu priznao da je u SAD prošvercao tone kokaina. Dobio je 31 godinu u zatvoru. Carstvo mu je palo u kaos.
