Losangeleški spisatelj Eric Pfeiffer podsjetio je da ni dandanas FBI nije riješio misterij nestanka otmičara koji je 1971. oteo avion na letu Portland Seattle i praktično nestao sa 200.000 dolara otkupnine. To je, u stvari, i jedini neriješeni slučaj otmice aviona uopće.
Boeing 727 kompanije Northwest Orient Airlines oteo je 24. studenog 1971., još puno prije nego što su sigurnosna pravila uvela obavezno pokazivanje osobnih dokumenata pri kupnji avionskih karata. Predstavio se kao D. Cooper i putnici i osoblje zapamtili su ga kao muškarca u srednjim četrdesetima, visokog oko 180 centimetara, vrlo opuštenog i izrazito pristojnog i smirenog čovjeka.
Kratko nakon polijetanja, 22-godišnjoj stjuardesi Florence Schaffner pored sebe dao je cedulju koju je ona, smatrajući da je riječ o još jednom avionskom upucavanju, stavila u torbicu. Međutim, on joj je smireno rekao: "Gospođice, mislim da biste trebali pogledati što tamo piše jer imam bombu", a onda joj je pažljivo pokazao unutrašnjost torbe koju je držao uza se.
Imala je što za vidjeti. Četiri valjka, za koja joj je dometnuo da se ispod njih nalaze još četiri, a sve isprepleteno kabelima. Tražio je, osim novca, i padobran i jako je pazio da ostali putnici ne doznaju što se događa. Zbog opasnosti od panike kod ostalih 36 putnika, posada ga je podržala. Dok su FBI i ostale službe nabrzinu skupljale novac, kakvih milijun i pol dolara u današnjoj protuvrijednosti, a sve u novčanicama od po 20 dolara, pritom jednu po jednu fotografirajući kako bi mu se moglo ući u trag, avion je kružio nad aerodromom kakvih 20-ak kilometara južno od aerodroma grada Seattlea.
I kad su bili gotovi, otmičar je posadi rekao da sad mogu prizemljiti. Novac je dobio, kao i padobran, a zauzvrat je pustio sve osim pilota i kopilota. I opet su uzletjeli. Sad prema Renu u Nevadi. Naredio im je da lete kakvih 1600 metara ispod uobičajene visine. Odjednom, dok su pilot i kopilot bili u kabini, shvatili su da se otvaraju vrata. Bilo je to oko 20.30 sati. Bila je mrkla noć, vrijeme nije bilo baš najbolje, a i avion je u tom trenutku letio brzinom od nešto malo manje od 400 kilometara na sat.
Fantomski otmičar definitivno nije imao najbolje šanse za preživjeti. Pa ipak, nikad nije pronađeno ni njegovo tijelo ni novac koji je imao uza se. Tek 1980. pokazao se nekakav blijedi trag kad je osmogodišnji dječak Brian Ingram pronašao gomilu otrcanog novca dok je sa svojim ocem bio na izletu na rijeci Columbiji. Teorija da bi to mogli biti ostaci otmice iz 1941. pao je u vodu jer bi papir dotad već sasvim istrunuo.
Priča o otmičaru iz 1971. ušla je odavno i u opću kulturu. Pričom se bavio National Geographic, legendu su mnogi trpali u svoje TV emisije o neriješenim misterijama, opjevale su ga narodne pjesme, a D. Cooperom bio je inspiriran i komični film iz 1981. u kojem je glumio Robert Duvall. U svakom slučaju, nakon ove otmice, putnici su ubuduće morali pokazivati svoje osobne dokumente pri kupnji karata.
