Obiteljska idila nije dugo trajala, Eddyjevi zapovjednici su odlučili kako im je u Europi potreban na neodređeno vrijeme, a najbolji je scenarij bio da će dobiti kratki dopust svakih 6 do 8 mjeseci.
"Mislim da Bog testira moju izdržljivost i strpljenje. Stalno čujem vijesti o novim smrtima, čula sam kako je umro jedan dobar čovjek koji je iza sebe ostavio udovicu s malim blizancima" pisala je Win tada. Nekoliko tjedana kasnije, Win je otkrila kako je trudna.
Francuskinje takve stvari rješavaju same
Ova trudnoća, za razliku od onih prethodnih, ne spominje se u njenim preživjelim pismima. Majka Nyesie ju je došla posjetiti i pretpostavlja se kako ju je Win pitala za pomoć oko pobačaja. Nyesie, kao medicinska sestra, poznavala je brojen tadašnje "progresivne" liječnike te je znala tko bi bio spreman tako se ogriješiti o zakon. Ona je 1930-ih sličnu uslugu učinila ženi svog sina, glumici. Par je kasnije imao dvije djevojčice.
Mama joj je pristala pomoći i sljedećeg je tjedna Win ostavila djecu na čuvanju te je otputovala u New York. No, iz nepoznatih razloga, dogovor s liječnikom za kojeg se nadala da će joj pomoć je propao. Očajna Win, potom se obratila svom ocu za pomoć. On ju je odbio, vrlo kratko i hladno. Njena pomajka, Francuskinja, samo joj je kratko na izlaznim vratima došapnula "Francuskinje se same pobrinu za takve stvari" - što je kasnije otkrio Eddie kojem je Win prepričala to.
U utorak, 18. travnja 1944., Eddie je otišao na posao - stigao je nekoliko dana prije. Win je nahranila djecu i stavila ih na popodnevno spavanje. Potom je otišla u kupaonicu, a sa sobom je uzela oštar predmet - pretpostavlja se da je bilo riječ o šivaćoj igli.
U 18.45. Wininoj prijateljici Katrini zazvonio je telefon. S druge strane je bio Eddie. Njegov je drhtavi glas izgovorio "molim te, odmah dođi. Mislim da je Winnie mrtva".
Našao ju je skvrčenu na pločicama kad se vratio kući. Tada 9-mjesečna Judy još je bila u svom krevetiću, dok je dvogodišnji Peter lutao satima po kući.
Izvješće obdukcije je kao službeni uzrok smrti navelo "smrt od šoka kao rezultat pokušaja nasilnog pobačaja služeći se mehaničkim metodama".
Moja mama nije znala što se točno dogodilo sljedeća dva desetljeća, odrasli su joj servirali razne priče koje nije previše razumjela, bila su potrebne godine da sazna točan uzrok majčine smrti.
U još je jednom dokumentu pronašla uzrok smrti kojeg je za sud naveo mrtvozornik "kriminalni pokušaj pobačaja, samozadani". Nakon toga je povraćala nekoliko puta.
Da bi razumjeli Wininu priču - što joj se dogodilo, što je napravila i zašto, pojedinac mora shvatiti brojne moralne i biološke koncepte, za koje je potrebno zrelost i vrijeme. Kad me je vlastita, petogodišnja kćer pitala zašto je njena prabaka umrla, rekla sam joj jedino što je dijete tada moglo shvatiti, ali i ono što je zapravo najveća istina. "Očajnički joj je trebala pomoć, no nažalost nije bilo nikog da joj pomogne, pa je umrla".
No, utješila sam je govoreći da ako ćemo mi same ikad trebati takvu pomoć, da je možemo dobiti i da smo sigurne.
Priča autorice Kate Daloz je preuzeta iz New Yorkera.
