Ostalo je još manje od mjesec dana do svečanog otvorenja Olimpijskih igara u Rio de Janeiru, a malo što funkcionira. Osim nepripremljenosti igara, otvoreno je mnoštvo drugih pitanja, poput dopinške afere s dijelom ruskog atletskog tima, načina na koji su stanovnici favela u Rio de Janeiru protjerivani iz domova kako bi se napravilo mjesta za projekte i slično. Nova/ stara tema je i ljestvica uspješnosti pojedinih sportskih nacija u osvajanju medalja. Prepirka oko toga kako vrednovati sportske uspjehe na olimpijskim igrama dovela je na igrama u Pekingu 2008. čak do toga da su se istodobno i SAD i Kina samoproglasili pobjednicima olimpijade. SAD je imao 110 medalja, Kina 100.
Međutim, Kina je imala čak 51 zlatnu medalju, naspram 36 zlata SAD-a. Problem je u tome što se službena ljestvica postavlja tako da se prvo broji koliko je koja zemlja imala zlata. Pa ako dvije zemlje imaju isti broj zlatnih medalja, onda se broje srebrne medalje. A ako imaju isti broj i srebrnih, onda se broje brončane. Po tom pravilu, nacija sa samo jednom zlatnom medaljom, bolje je plasirana od neke s npr. Pet srebrnih i 10-ak brončanih. Nakon OI u Londonu 2012. Njemačku su američki mediji proglasili petom po uspješnosti, dok su je svi ostali diljem svijeta smjestili na šesto mjesto, iza Južne Koreje. Njemačka je imala 44 medalje, Južna Koreja samo 28, ali je Južna Koreja od toga imala zlatnih 13, a Njemačka 11.
New York Times je napravio razliku zato što je ljestvicu složio tako da je za zlato davao četiri boda, za srebro dva, a za broncu jedan. Sasvim drugačiji ishodi ljestvica nastaju kad se broj medalja povezuje s BDP-om pojedine zemlje i/ili sa stanovništvom. Na takvim ljestvicama vodeće više nisu Kina, SAD i Rusija, nego Grenada, Jamajka i Bahami, kad se uspoređuje broj zlata sa stanovništvom, odnosno Grenada, Jamajka i Sjeverna Koreja, kad se broj zlata povezuje s BDP-om. Sljedeći prijepor je vrednovanje pojedinačnih s grupnim sportovima.
Američki plivač Michael Phelps osvojio je čak 22 medalje na samo tri posljednje olimpijske igre. Na iste tri olimpijade – Atena, Peking i London – čak 54 nogometašice američke ženske nogometne reprezentacije osvojile su samo tri medalje. Kritičari navode i to da su neki sportovi neusporedivo popularniji od drugih. Primjerice, Meksiko je u Londonu završio na tek 38. mjestu. Imao je jednu zlatnu medalju, ali iz nogometa, jer je u finalu pobijedio Brazil.
Nasuprot tome, zlato iz kanua zasigurno neće nikad ni blizu bilo gdje pobrati takvu euforiju u nekoj zemlji kao što je to slučaj s nogometom. Ili košarkom, rukometom, sprintom na 100 metara ili kako je već slučaj s popularnošću s nekim sportom u nekoj zemlji. Ljestvica medalja posebno diskriminira one zemlje koje nisu osvojile nijednu, a takvih je većina. Od 204 nacije u Londonu, 120 ih nije osvojilo nijednu medalju i kao takve sve su strpane u isti koš. Tako i Libanon čija je sportašica u turniru u tekvandou došla do četvrtfinala, kao i Bolivija čiji su svi sportaši do jednog ispali u kvalifikacijama.
