Smrt je nešto svima zajedničko - iskustvo koje nas očekuje, istovremeno mistično i banalno, ali i ono što je ljude oduvijek istovremeno motiviralo, fasciniralo i plašilo. Kakav je osjećaj biti mrtav je nešto što se teško može znati, jer dok će religiozni govoriti o svojoj viziji života nakon smrti, skeptični će odmahivati rukom.
Kako god, konkretan i provjeren odgovor teško se može naći, no jedan ga je muškarac pokušao dati na portalu Reddit gdje je odgovarao na pitanja čitatelja. Predstavio se kao muškarac koji je dva puta u svome životu bio mrtav i to po dvije minute, prvi put nakon motorističke nesreće, a drugi put nakon predoziranja analgeticima nakon te nesreće. Pritom je predočio i dokaze o tim slučajevima, kao i jedno od sačuvanih liječničkih izvješća, a navodno je ostao bez pulsa, svijesti i funkcije disanja koji su se povratili tek nakon oživljavanja.
O osjećaju smrti
Nisam imao pojma, to je bila samo mračna praznina. Nikakvih misli, nikakve svijesti, ničega.
Oba puta jednostavno nisam bio tamo. Sve je bilo crno. Opisao bih to kao drijemanje. Kratko spavanje bez snova i potom buđenje kao da sam spavao dugo, a u stvarnosti je to bilo tek 15-ak minuta.
Jedini razlog zbog kojeg to znam je taj što su me liječnici morali obavijestiti o tome. Da mi nisu rekli, ne bi ni znao da sam umro.
Crno ništavilo ili je njegov mozak tako samo popunio rupu u sjećanju?
To definitivno nije bila rupa u sjećanju. Kao kad spavate, a ne sanjate, ne sjećate se ničega. Pa, da i ne. Iskusio sam nešto, a to nešto je bilo ništa.
O osjećaju umiranja
Prvi put je bilo u sekundama prije nesreće. Iskreno, samo sam mislio "o j... ga". Drugi put nisam imao pojma, bio sam u strašnim bolovima i odjednom više nije bilo ničega, jednostavno nije bilo života. Potom sam opet bio budan i u bolovima.
O tome jesu li drugačiji uzroci smrti utjecali na drugačije iskustvo
Oba su iskustva zapravo bila identička. Jedina razlika je što se prije nesreće sjećam jasnije nekoliko sekunda prije smrti. Drugi put sam bio ošamućen od bolova, pa gotovo nisam bio svjestan svoje okoline.
O vizijama svjetlosti i drugim izvješćima ljudi "blizu smrti"
Mislim da su, u njihovim slučajevima, njihovi mozgovi još uvijek bili aktivni. Mislim da ono što su iskusili je bilo nešto poput sna.
Kako se osjećao nakon što su mu rekli da je umro
Prva reakcija mi je bila "kako je to cool!". Sada ću moći prijateljima i svima da sam umro i vratio se. Nakon što me stvarnost udarila, počeo sam shvaćati kako je moja situacija bila teška.
Definitivno se manje bojim smrti, znam da nije ništa gora od spavanja. Kad umreš, samo prestaneš postojati, nema razloga za brigu...
O religiji i životu nakon smrti
Uvijek sam bio ateist, no dio mene se nadao da postoji Bog i nebo, nešto veće od nas. Mislim, tko ne bi želio ići na nebo. I dalje sam ateist i sada mislim da znam kako ne postoji Bog i nebo. Barem ne za mene. Ateist sam i uvijek ću to biti. No, vjerujem kako su tuđa vjerovanja njihovo pravo. Ljudi ne bi smjeli nametati svoja uvjerenja drugima.
O pristupu životu nakon smrti
Sve što želim postići u životu je dobro se zabavljati i učiniti drugima život bolji najviše što mogu. Nakon smrti, jedino što će biti bitno o meni je utjecaj koji sam imao na živote ljudi koji su još živi. Nadam se da će moj utjecaj biti pozitivan.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
On je kompletno ignorisa jednu činjenicu, a to je da je bija svjestan. Ako postoji svijest u tom crnom vakumu, onda postoji život. Njegovo je iskustvo zapravo dokaz da postoji život poslje smrti, a ne potvrda da ne postoji. Inače, ... prikaži još! to liči na prvu fazu smrti opisanu u Tibetanskoj knjizi mrtvih, uticajnom tekstu Tibetanskog Budizma, kada svijest postoji u potpunoj tami, i onda iz te tame nakon nekog vrimena izroni svijetlost primarnog intelekta.
To ne znači da bog ne postoji, niti se kosi sa crkvenim naukom. To stanje bi se moglo prevesti kao čekanje sudnjeg dana, kada će svi mrtvi ustati i biti suđeni. Ne zagovaram ni jednu teoriju, no znam da bog ... prikaži još! postoji. Ne znam puno o njemu, osim toga da postoji. Lp
Također sam po buđenju iz meditacije imao dojam da sam puno vremena proveo tamo, ne znajući ništa, ne osjećajući ništa, ne misleći ništa...iako tamo nemaš uopće osjećaj vremena. Teško je to objasniti, jednostavno, treba iskusiti. Lp