Ovdje žive samo bogataši, ali ne smiju otići

Selo Huaxi u Kini predstavlja pravi misterij, ono je najbogatije mjesto u Kini i za većinu građana te zemlje ono je svojevrsni komunistički raj. Najpoznatijem po užasno visokom životnom standardu, to se mjesto odvaja od ostatka Kine i iz 55 godina pretvorio se iz ruralnog zaseoka u pravi mali luksuz.

No, kako su se obogatili i kako troše novac nisu informacije do kojih je lako doći - budući da je stanovnicima Huaxia zabranjeno razgovarati s medijima, rijetko i međusobno razgovaraju, a čak im je zabranjeno i napuštati ga - jer ako napuste selo gube sve što su ikada stekli i ostaju bez ičega. 

Krajem 50-ih prošlog stoljeća Huaxi je imalo samo oko 600 stanovnika, a procvat je omogućio Wu Renbao, nekadašnji tajnik Komunističke partije koji je razvio plan obogaćivanja, osnovao preko 12 tvrtki, potaknuo rad sa sirovinama poput alumijem...

Huaxi koji se nalazi u provinciji Jiangsu poznato je i pod nazivom "Prvo selo pod nebom", a danas ima oko 2000 registriranih stanovnika koji svi žive u identičnim vilama sagrađenim po uzoru na inozemne, ali i svi navodno imaju 250 tisuća dolara u banci.

Simbol sela

U selu se nalazi čuveni Svjetski park s repilikama svih slavnih građevina iz svijeta poput Kipa slobode, opere iz Sydneya, Kineskog zida., kao i nov neoboder od 328 metara visine i 60 katova. U neboderu je hotel s 826 soba, a u njegovom prizemlju nalazi se kip bika napravljen od čistog zlata.

Damo vam novac, ali ga ne smijete nositi van

Ipak, neki govore kako život u selu milijunaša nije sve tako bajno - moraju raditi sedam dana u tjednu, najčešće u industrijskom sektoru. Osim toga, i brojka stanovnika je upitna - osim 2000 registriranih koji su potomci obitelji iz prošlog stoljeća, puno je "dotepenaca" koji ne uživaju u luksuznim automobilima, plaćama i vilama. Njih je navodno na desetke tisuća - na svega jednom kilometru kvadratnom.

Povlašteni stanovnici sela također ne mogu napustiti selo, odnosno ako to učine - izgubit će sve bogatsvo i novac ne mogu ponijeti sa sobom, pa je upitno koliko su zapravo osobno bogati, a što pripada gradu.

Kockanje kao i droga u selu su strogo zabranjeni, ne postoje klubovi, barovi...